Slobodna Dalmacija

Povratak na naslovnicu

SMS komentar pošaljite na 666555 sa ključnom riječi SLD, (3,72 kn/sms).

Predlažem da se zbog uštede u državnom proračunu utakmice Hajduk-Dinamo i gay prideovi održavaju na isti dan. Ana, 26

Detalji o usluzi >

Linija X

Objavljeno 16.01.2011. u 18:30

kontroverzni film crni labud (‘the black swan’) s natalie portman

Bol je njihov život, ali...balet je više od posla

Balerine Almira Osmanović i Bruna Reić-Šćepanović, dvije labudice hrvatskog baleta, komentiraju film iz vlastitih iskustava nemilosrdnog plesnog svijeta: “Normalno je da te sve boli, da ti stopala krvare, da se ne možeš prejesti, jer ćeš biti troma i tešk

Nina Sayers svoj je mladi život posvetila baletu. Solistica u prestižnoj newyorškoj baletnoj trupi, ona je odlučna da pleše glavnu ulogu u novoj produkciji “Labuđeg jezera”, Petra Iljiča Čajkovskog. No, vrlo zahtjevni redatelj ove baletne družbe nije siguran može li ona dobro prikazati dvojake uloge nevinog Bijelog labuda i zavodljivog Crnog labuda.

Zvuči vam poznato? Riječ je o sjajnom filmskom uprizorenju života balerine znakovita imena “The Black Swan” (Crni labud), u kojem maestra glumi francuski glumac Vincent Cassel, dok se sjajnoj Natalie Portman od uha do uha smiješi “Oscar” za ulogu buduće primabalerine Nine. Čak i prije početka prikazivanja u kinima film je izazvao komentare, a mediji su se najviše bavili i inače krhkom glumicom, koja je za potrebe ove uloge, pripremajući se punu godinu dana, doslovno prestala jesti. Izgubila je deset kilograma i spala na svega 42, svaki dan mukotrpno je osam sati vježbala balet, kako bi što više nalikovala stvarnim plesačicama, vodila je discipliniran i strog život profesionalnih balerina.

Natalie je posao olakšala činjenica da je plesala balet kad je bila curica – sve do 12. godine, ali i to što spada u red netipičnih hollywoodskih ljepotica, koja se može podičiti diplomom psihologije s Harvarda. Tako je, kaže, vrlo brzo shvatila da lik Nine, balerine koja prednost daje tehničkom savršenstvu izvedbe, a ne emocijama poput suparnice Lily (Mila Kunis), pati od opsesivno-kompulzivnog poremećaja.

Portman kaže da joj je fizička disciplina baleta pomogla u oblikovanju antiemocionalne strane njezina lika, jer se na taj način dobiva uvid u osamljeni, radom i vježbanjem ispunjen život plesača baleta: nema pića, nema izlazaka s prijateljima, nema ni mnogo hrane. Tijelo se stalno podvrgava ekstremnom bolu, poput samokažnjavanja balerine, odnosno baletana.

Crna bajka

Je li baš sve tako tako?, pitamo se diveći se gracioznim tijelima i pokretima ovih umjetnika. Jesu li možda preuveličali svoju patnju ne bi li laicima bili nedostupniji? Redatelj “Crnog labuda” Darren Aronofsky ispričao je da mu je za vrijeme snimanja bilo jako teško pridobiti povjerenje profesionalnih plesača, koji su ga nerado puštali u svoj svijet. Ili ga uopće nisu puštali. I dok je običnim gledateljima to čudno, sjajnim prima balerinama Almiri Osmanović i Bruni Reić-Šćepanović nije ni najmanje jer, pojednostavnile su nam, balet nije profesija. Balet je život.

 - Ljubav prema baletu oduvijek je bila u meni. Sama sam odlazila na nedjeljne matineje i upoznala Silviju Hercigonju, poznatu koreografkinju dječjih baleta. Tada, s deset godina, i ja sam postala dio tog čarobnog svijeta. Kao balerina uvijek sam težila tehničkoj preciznosti u kombinaciji s emocijama. Jedno bez drugoga za mene je nepoznanica. Režiser ovog filma je u svojoj priči te dvije komponente odvojio i po tome se vidi da on nije iz baletnog svijeta nego iz svijeta filma – razmišlja Almira Osmanović.

- Gledala sam film i jako mi se svidio - kaže Bruna Reić-Šćepanović. - Ponajprije jer je rađen po europskom principu, nipošto po hollywoodskim standardima. S puno detalja, dramatike, uz pomoć priče koja je svima poznata, “Labuđeg jezera”, sigurno najpoznatijeg baleta na svijetu. Ova crna bajka o balerini na rubu shizofrenije izuzetna je ako je ne shvatite predoslovno. Nije hollywoodski lijepa, već prikazuje svijet plesača s one druge strane, na trenutke brutalno i morbidno. Da je napravljeno drukčije, bilo bi to nešto već viđeno – veli Bruna.

BILJAK29122007_PERAJE0019

 ‘Jel’ stvarno ovako?’

- U filmu je prikazana ona mračna strana našeg posla, tako barem vole reći - pripovijeda Osamanović. - Jer nama plesačima, koji smo cijeli svoj život posvetili baletu, to je normalno. Normalno je da si po cijele dane, često i nedjeljom i praznikom, u baletnoj dvorani te da mukotrpno vježbaš. Normalno je da te sve boli, da ti stopala krvare, da se ne možeš prejesti, jer ćeš biti troma i teška. Normalno je da se odričeš svega onoga što vole mladi jer si umorna i moraš se spremati za predstavu.

Kao što je normalno da se mnogi odreknu i obitelji, ili im   je ona na drugome mjestu, jer balet ne podnosi ništa što stoji ispred njega. Sve je to normalno kad se nešto voli, a ja mislim da nema plesača na kugli zemaljskoj koji svoju profesiju ne obožava, jer jedino ti ogromna ljubav daje snagu da se sve prepreke premoste – drži Almira, koja danas ne žali ni za jednim trenutkom, baš kao ni Bruna: - Teško je ljudima sa strane objasniti što je balet.

Moja prijateljica me, nakon odgledanog filma, pitala: “Ajme, Bruna, pa je li ovo zaista ovako?!” Nasmijala sam se, znam da ljudi mistificiraju ples, a ne znaju da zapravo nema posla koji nije težak. U filmu je priča “zgusnuta”, pa se oni koji o ovome ne znaju mnogo mogu preplašiti te težnje za savršenstvom, iscrpljivanja duha i tijela do krajnjih granica. Međutim, Natalie Portman u filmu je na rubu ludila, riječ je o psihološkom trileru, a ne o lijepoj drami o baletu i to je ono što šokira.

To je napravljeno smišljeno i namjerno. No, obje se slažu da baletu posvećuješ cijelu sebe. Balet ne da vremena ni za što, a ni za obitelj, a laici još uvijek misle da je to hobi, a ne posao. Almiru je , prisjetila se kroza smijeh, rođeni otac na početku karijere upitao od čega misli živjeti, ne znajući da balerina zarađuje plaću. - Sretna sam da sam uspjela roditi dvoje divne djece, Tina (26) i Saru (18), koje sam uspjela odgojiti zahvaljujući požrtvovnosti mojih roditelja.

Moja djeca su također mnoge sate provela u baletnoj dvorani i u kazalištu, samo da budu malo dulje u blizini mame – Almira će. Bruna je mama dviju djevojčica, petogodišnje i devetogodišnje, a starija Lucija krenula je njenim stopama i marljivo vježba balet. Ne krije zadovoljstvo zbog toga, no ako Lucija odluči odustati jednoga dana, nije problem. - Kada sam se zasitila svakodnevnog vježbanja, dala sam otkaz i otišla u glumice. Ali to nije dugo trajalo.

Vrlo brzo mi je nedostajao balet i sve one muke koje ga prate, - sjeća se Osmanović. - Plesač se rodi s tom ljubavlju. I danas, kad više ne plešem, stalno vježbam. Tijelo se naviklo patiti i tražiti svoje. Često se zanesem i mislim da mogu opet zaplesati, ali ne ide. Bole zglobovi, koljena, bole leđa... Budući da svakodnevno vježbam jogu, pilates, fitnes... u vrlo dobroj sam formi, al’ ne za balet.

Balet je okrutan i njime se možeš baviti jedino kad si mlad i zdrav. Tim više odluka političara da balerine moraju plesati do 65. godine da bi dobile mirovinu totalno je sumanuta – drži Osmanović, koja zbog dugog staža u baletnim papučicama visoke potpetice nosi samo u specijalnim prigodama. A čak je i u komotnim postolama ulovi grč u prstima, nakon čega mora obvezno skinuti cipelu i izmasirati stopalo.

Kako plesati sa 65?

Bruna, koja pleše od osme godine, a profesionalno otkako je 1985. kao petnaestogodišnjakinja počela dobivati prve uloge, objesila je papučice o klin. Trpi bolove u koljenima i kralježnici, kao svaka balerna prošla je i operacije ovih dijelova tijela, no veseli je rad s mladima i prenošenje znanja. Profesionalni ples više nipošto! - Ma, kakav rad do 65.! Balet je vizualna umjetnost i na sceni nitko ne želi gledati staru balerinu.

No, čini mi se da je danas puno više poremećaja u prehrani nego što je to bilo u moje vrijeme. Znalo se i meni dogoditi da mi neki redatelj predloži da skinem još koji kilogram, no uvijek sam znala granice. Ako sam smatrala da to nije potrebno, ne bih ga poslušala. Zbog plesa nikada nisam gladovala, tek bih malo pripazila– veli Bruna Reić – Šćepanović.

Piše Nevena Banić
Snimio Matko BILJAK

Susret u Rovinju

- Krajem ljeta s kćerkom Sarom i mješancem Rexom otišla sam u posjet prijateljici koja je vlasnica konobe “Ulika” u Rovinju. Jednog dana ušao je bračni par kojima se svidio naš pas i htjeli su njegovu fotografiju poslati kćerki i njezinu dečku u Ameriku. Sjeli su za susjedni stol i, razgledavajući interijer, ugledali poster Crnog labuda na zidu. Upitali su moju prijateljicu tko je na slici, a ona je prstom uprla u mene.

Malo je reći da su se oduševili, pa su mi u bujici riječi otkrili i da ih jako podsjećam na njihovu kćerku koja je glumila u filmu “Crni labud”, upravo prikazanom u Veneciji na festivalu, odakle su oni i stigli u Rovinj. Doznala da su ti dragi ljudi Shelley i Avner Hershlag, majka i otac Natalie Portman.

Pričali su mi o njoj i dečku Benjaminu, koreografu u kojeg se zaljubila na snimanju, a njih je najviše oduševilo što pojma nisam imala tko je Natalie, ali sam zato dobro znala tko je Benjamin Millepied, sjajni plesač i izvrstan koreograf. Razmijenili smo brojeve telefona i obećali da ćemo se potražiti – priča ravnateljica splitskog Baleta.

Gladovanja je bilo uvijek

U izdanju Kašmir prometa lani je objavljena knjiga ‘Na vršcima prstiju’, autobiografski zapisi velike hrvatske baletne umjetnice Maje Bezjak. U njoj, osim o lijepim stranama svog posla, govori i o sajmu taštine među balerinama, o gladovanju i namjernom odbijanju jela koja debljaju, o netrpeljivosti, bolovima, prolivenim suzama i činjenici da joj je balet donio zanesenost i oduševljenje, ali i narušeno zdravlje, zbog kojeg danas trpi brojne tegobe. Je li sretna i što misli o današnjem baletu i sve izraženijoj težnji za perfekcijom doznat ćete ako pročitate knjigu.