StoryEditorOCM

Dalmovnica: Kulinarstvo kao začin naše turističke ponude

Piše PSD.
5. srpnja 2015. - 18:02

Priča, a čuo sam je od nekoga tko se bio spreman zakleti da je istinita, ide ovako. Negdje na našem turistički „priznatom“ otoku, u jednom restoranu, gostionici, konobi… ili koje je već kategorije bio rečeni objekt, gost - možda i nije nebitno pripomenuti da je bio domaći - zove za stol konobara koji ga je poslužio i zapodjene s njime slijedeći dijalog. „Naručio sam teleću šniclu, ali ovo što sam dobio tvrdo je kao đon od cipele, ovo teleta nije vidjelo“.

„A šjor moj“, odgovori mu nimalo uznemiren konobar, „to je sto posto bilo niko ka zrilije tele, junetina, ali to van je još ukusnije, samo zeru tvrđe“. „Ma nije malo, nego je tvrdo do daske“, inzistira već pomalo nervozni gost, no ni naš se turistički trudbenik ne predaje, pa cijeloj zgodi dodaje novi začin: “Evo, donit ću van oštriju pošadu, sad ću ja, za sekundu“.

Gost ne vjeruje svojim ušima i, već prilično iznerviran, svoj problem sa šniclom servira u punom formatu: „Čovječe, ovo je žila do žile, ovo je totalno nejestivo“. Na to ga konobar odmjeri pogledom genija u ludnici te glasom čiju intonaciju nije nimalo lako opisati „zaključi“ malu restoransku scenu gotovo pa filozofskim gardom: „Ma nisi ti gladan“.

Ove smiješne zgode - ja, naime, smatram da u njoj i nema neke osobite drame koja će tobože svima pokazati kako je naš turizam sveukupno treća liga, kao što, ruku na srce, nema ničega ni za hvaliti se - sjetim se svaki put kad se na bilo koji način, u Dalmovnici ili drugdje, otvori tema o dalmatinskom turističkom profilu, odnosno ugostiteljstvu kao njegovoj veoma važnoj dimenziji. Ili, ako stvar još suzimo, o kulinarstvu kao po mnogim shvaćanjima onoj ključnoj, najdelikatnijoj i najosjetljivijoj odrednici posla koji će mnogi hrapavo nazvati „turističkom industrijom“.

A kulinarstvo je i samo po sebi - u turističkom kontekstu i izvan njega - stalna, nezaobilazna i sveprisutna dimenzija naših života, onaj osobito fini začin narodnoga života u Dalmaciji, što ga osjećamo i lako prepoznajemo u brojnim „objavama“, od nekad modernih kuhinjskih krpa s natpisima tipa „kuharice manje zbori da ti ručak ne zagori“, pa do aktualnih (ponekad, izgleda, i pomodnih) gastronomskih akademija ili glamuroznih promocija zamašne biblioteke kulinarskih knjiga i priručnika te raznih televizijskih show-programa s kuhačama i traveršama.

Utoliko nije baš nimalo čudno, naprotiv - razumljivo je i očekivano, što je Rera, razvojna agencija Splitsko-dalmatinske županije, nakon ulaska Hrvatske u Europsku uniju “trznula” na okolnost da ovdašnje podneblje ima zbilja bogatu kulinarsku baštinu (koja je ujedno i važan dio identiteta regije), a koja onda može postati - zapravo jest - bitna sastavnica naše turističke ponude.

Sama županija u članstvu je europske regionalne mreže „Culinary Heritage“ putem koje se stječe međunarodno priznata oznaka i standard kvalitete, a to onda, s druge strane iste medalje, omogućava znatno bolje pozicioniranje dalmatinskoj gastronomiji i doprinosi njezinoj većoj prepoznatljivosti na - recimo to tako - međunarodnom tržištu slobodnog vremena.

SDŽ je, inače, nositelj članstva u toj mreži, koordinator za provedbu je njezina agencija Rera, dok su poslovni članovi restorani, proizvođači, uzgajivači, prodavači, dizajneri …različitih proizvoda čiju autentičnost i tradicionalnost, naravno, moraju jamčiti.

Druga je, naravno, stvar kako se u praksi barata kulinarskom baštinom, odnosno kulinarstvom kao osebujnim fenomenom našeg doba - sjetimo se priče s početka ove Dalmovnice - gdje su kuhari na društvenoj sceni postali nekom vrstom zvijezda, s tim da su pojedine među njima i lažnog sjaja i znaju bolje od svega skuvat glamur oko svojih kutlača.

Dobro, sad, to ne kažem ja, nego čovjek barem stotinu puta upućeniji od mene - chef Frane Šerka, dugogodišnji kuhar i čelnik udruge „Chefs Club Croatia“ - koji je prošle nedjelje u „Slobodnoj“ ustvrdio kako u općem gastronomskom poletu ima u nas i nemalo onih što puno više rade na vlastitu imidžu, nego na jelovnicima.

U Dalmaciji ima nažalost mnogo fejkera od kuhara kojima je bitno da se potežu po medijima i stvore sliku o sebi kao o vrhunski plaćenim stručnjacima… koji su vrlo poznati u javnosti, a rade isključivo na samopromociji“ – rekao je Šerka i (izgledalo je) pustio duha iz boce. Nabrojio je i sve naše kuhare koje drži vrhunskima, pa se očekivalo da će imperij - posebno postrojba onih nespomenutih na njegovu popisu elite - brzo uzvratiti udarac i začeti jednu slasnu polemiku. Ali, zasad ništa. Možda se jelo za bonkuloviće tek kuha.


MLADEN KRNIĆ
Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
27. travanj 2024 09:07