Kada je riječ o neprijateljima, malo tko može primijeniti kršćanstvo i njegovu zapovijed ljubavi, pa će se i o mrtvom Veljku Kadijeviću morati govoriti samo najgore.Ipak, to nije stvar samo onih koji će o njemu pisati, nego i njega samoga koji je počinio seriju izdaja. Najprije je izdao svoje antifašističke ideale koje je kovao u NOB-u, potom je izdao Tita u kojega se kleo, Jugoslaviju za čije se očuvanje zalagao, Hrvatsku kao svoju domovinu, SAD gdje se školovao, nasuprot mnogim generalima odgojenim u sovjetskim vojnim školama, i na koncu Srbiju iz koje je pobjegao u Rusiju. Taj krivi čovjek na kritičnome mjestu tranzicije, idealizirao je diktaturetinu simbioze SKJ i JNA, zbog čega mu je jednako bio odbojan i izazov nacije i demokracije.