| Nakon objavljivanja potresne priče Općina i Crveni križ priskočili su u pomoć, no vlasnik parcele traži da se umjesto montažnog izgradi čvrsti objekt |
| Piše mladen nejašmić / epeha Snimio mirko kovačević / cropix |
Nedugo nakon objavljivanja članka u dnevnim novinama o teškoj materijalnoj situaciji 55-godišnjeg hrvatskog branitelja Ivana Čaljkušića-Zeme iz Grabovca-Goričaj, koji bez igdje ikoga, zaboravljen od boga i čovjeka, svoje sumorne dana provodi u zagušljivoj pušnici, u pomoć nesretnom čovjeku odmah su priskočili Općina Šestanovac, Udruga “Zdenac” iz Splita i omiški Crveni križ.
U kratko vrijeme općina je izgradila septičku jami i izlila pod te se obvezala plaćati račune struje i vode. Za to vrijeme Crveni križ iz Omiša koordinirao je akcijom nabavke i transporta montažne kućice iz izbjegličkog kampa u okolici Siska, a parcelu za gradnju ustupio je Zemin prvi rođak.
Međutim, i prije početka gradnje, radovi su stali. Vlasnik parcele želi da se Zemi izgradi novi čvršći objekt, a ne navodno trošna montažna kućica koja, po njihovom mišljenju, ne udovoljava njegovim potrebama, jer se radi o trošnom objektu koji prokišnjava.
S tom konstatacijom ne slažu se u općini Šestanovac, tvrdeći da je riječ o kvalitetnom, tridesetak metara četvornih velikom objektu sa svim potrebnim sadržajima, za čiju je demontažu i dopremanje u Grabovac potrošeno desetak tisuća kuna. I dok tako traje igra gluhih telefona, u cijelom tom neredu najviše pati onaj koji je i prije patio.
Umjesto da se napokon završi tužna priča o čovjeku i njegovim patnjama prije hladnih jesenskih kiša, krajnji cilj pomoći ljudskom biću nije ispunjen, a sve “zahvaljujući” ljudskoj gluposti i zlobi kojoj nikad kraja. Podsjetit ćemo na izjavu nesretnog Ivana Čaljkušića prilikom našeg zadnjeg susreta:
- Moj najveći san je da smrt dočekam u novom domu, gdje bih se kao čovjek mogao okupati i zaspati i sanjati, jer sirotinji poput mene upravo je san i maštanje jedino što preostaje i što nitko ne može oduzeti -potresne su riječi jednog branitelja koji je svim srcem vjerovao u bolje sutra i dobrotu čovjeka.
Međutim, njegov san o toploj postelji prekinuli su ljudi, oni isti kojima je, kada je god to bilo potrebno, spremno priskakao u pomoć ne pitajući za cijenu.