| ... nego legalistička. Evanđeoske kategorije su milosrđe i oprost. NATO? Kristovo kraljevstvo je kraljevstvo mira, ljubavi, bratstva, prijateljstva, zajedništva, solidarnosti, tolerancije i dijaloga koji nisu ni zamišljeni, ni ostvarivi prijetnjama silom, razornom ratnom mašinerijom i psihičkim nasiljem. Pametnome dosta |
| piše saša horvat |
Prof. dr. sc.
don Tonči Matulić jedan je od najistaknutijih hrvatskih teologa, čija je misao priznata daleko izvan naših granica, a ima i značajan utjecaj na oblikovanje budućih teoloških ideja.
Njegova knjiga “Metamorfoze kulture - Teološko prepoznavanje znakova vremena u ozračju znanstveno-tehničke civilizacije” nedavno je osvojila nagradu “Hrvatska knjiga godine”. O knjizi, ali i o drugim upozoravajućim pojavama u našemu društvu, popričali smo sa samim autorom.
Što je najopasnije da čovjek zaboravi u ovoj znanstveno-tehničkoj civilizaciji?
Najopasnije je kad se čovjek razboli od zaborava izvorne i autentične poruke koje je nositelj u svijetu. Znanstveno-tehnička civilizacija brine za tu poruku jedino na negativan način, naime, kako se s njom obračunati i na njezino mjesto staviti jednu izmišljenu i improviziranu poruku. Jedan dramatični aspekt njezine izmišljene poruke osjećamo u sadašnjem trenutku. To je financijska kriza, koja pretpostavlja ekonomsku krizu. Ova potonja opet pretpostavlja političku krizu, a ova opet pretpostavlja etičku krizu. No, ni tu nije kraj. Etička pretpostavlja antropološku krizu, a ova posljednja pretpostavlja metafizičku krizu ili radikalnu krizu smisla i orijentacije. Znanstveno-tehnička civilizacija stvorila je zavidnu kvalitetu života i visok životni standard, ali je čovjeka izručila zaboravu izvorne i autentične poruke koje je nositelj u svijetu.
A koja je to poruka?
To je poruka koju čovjek osluškuje u samoći vlastitoga duha. Pritom samoća ne znači odsutnost drugih ljudi, nego odsutnost civilizacijskih obmana i rukotvorina koje sputavaju čovjekov duh da osluhne glas o istini autentične ljudske egzistencije. Danas zapadnjački čovjek zna sve što ima, ali ne zna ili neće da zna što je izgubio, a izgubio je vlastitu dušu.
 |
| Prof. dr. sc. don Tonči Matulić: Zapadnjački čovjek ima sve osim duše |
Mnogi kada govore o Crkvi - govore o skupu zabrana. Ima li ona i pozitivnu poruku?
Upravo o tome se i radi da Crkva nije agencija za formuliranje zabrana bilo koje vrste. Naravno, duga je povijest iza nas u kojoj je nastajao i razvijao se mentalitet osude i odbacivanja tako da se stjecao dojam da je dobro samo na jednoj strani, a zlo na drugoj strani, zaboravljajući pritom da su dobro i zlo u kontigentnome svijetu posvuda pomiješani. Crkva je, hvala Bogu, na Koncilu toga postala svjesna i preuzela na sebe obvezu dijaloškoga svjedočenja evanđeoske poruke u svijetu. Jer, ako je Bog toliko strpljiv s nama, zar onda da i mi ne budemo strpljivi jedni s drugima? Uostalom zabrana je legalistička, a ne evađeoska kategorija. Evanđeoske kategorije su milosrđe i oprost.
Kako pomiriti Isusovu poruku ‘Mir vama’ i hrvatski ulazak u NATO?
Kad bi Isusova poruka “Mir vama” i NATO stajali na jednoj te istoj razini, onda bi se moglo odlučiti tko je tu suvišan. Međutim, Kristovo kraljevstvo je kraljevstvo mira, ljubavi, bratstva, prijateljstva, zajedništva, solidarnosti, tolerancije i dijaloga koji nisu ni zamišljeni, ni ostvarivi, ni nametljivi prijetnjama silom, razornom ratnom mašinerijom i psihičkim nasiljem. Pametnome dosta.
|
Tko je zreo katolik?
Kada govorimo o porukama, kako komentirate stalne napade crkvenih vjerodostojnika na medije? Pa, i u medijima ima zrelih katolika?
- Sociološki gledano, hrvatsko društvo jest katoličko. O tome svjedoče statistike. No, u teologiji glavnu riječ nema sociološki argument. Prema tome, sociološka je, a ne teološka istina da su u hrvatskom društvu katolici zastupljeni u svim sferama društvenoga života, uključujući i medije. Jer kad bi se tu zaista radilo o teološkoj istini, tada bismo već sada znali odgovor na pitanje zašto katolištvo malo koga istinski oduševljava i zašto tek rijetke pojedince izaziva na autentično obraćenje, tj. na radikalnu promjenu života.
Na svu sreću mi još nemamo teološki odgovor ili, preciznije rečeno, još uvijek bježimo od teološkog odgovora na sociološki fenomen hrvatskog katolištva. Mnogi znaju kako je on nastao. To već znaju školska djeca. No, rijetki su koji znaju postaviti dijagnozu njegova duha, a bez prave dijagnoze nema ni prave terapije. Dakle, nemam odgovor na vaše pitanje, nego samo protupitanje: tko je zreo katolik u hrvatskome društvu, uključujući i hrvatske medije?
|
|
Ispovijed i krevet
Gotovo uvijek kada se govori o sakramentu ispovijedi, teme vezane uz krevet uvijek su na prvome mjestu. Zašto?
- Zato što mnogi još uvijek grijehe tijela smatraju najtežim grijesima. Iz dosadašnjeg razgovora je barem malo moglo postati jasnije da grijeh izvorno ne nastaje u tijelu, nego nastaje u ljudskome duhu, tj. u njegovoj pobuni protiv Boga. To poučava i evanđeoska mudrost kad ističe da čovjeka ne onečišćuje ono što u njega ulazi, nego ono što iz njega izlazi.
Zagađenost ljudskog duha utječe na zagađivanje tijela, a ne obrnuto. Čistima je sve čisto, poučava nas sveti Pavao. Sakrament ispovijedi je, stoga, milosni trenutak čišćenja ljudskoga duha radi njegove pripadnosti Gospodinu, a trenutak inventure vlastitoga tijela radi prijestupa određenih deklariranih zabrana.
|