Slobodna Dalmacija

Povratak na naslovnicu

SMS komentar pošaljite na 666555 sa ključnom riječi SLD, (3,72 kn/sms).

Fra Šime: ‘Svih 9,8 milijuna kuna predao sam bankarici.’ Nego! A da kome će? Ne valja tolike novce držat po kući. STARI ŠTEDIŠA, SPLIT

Detalji o usluzi >

Hrvatska

Objavljeno 03.03.2009. u 21:04

‘ZA I PROTIV’ SANADEROVE NAJAVE DAVANJA BUDUĆIH CESTOVNIH PROJEKATA U KONCESIJu

Koncesijom autocesta do skandala

Za pravac Zagreb - Goričan raskinut je ugovor s talijanskim ‘Astaldijem’ koji je Hrvatsku koštao 44 milijuna eura odštete. Ugovor je raskinut i za pravac Zagreb - Macelj

Najava premijera Ive Sanadera da će se dio budućih (auto)cestovnih projekata, ponajprije tzv. podravski ipsilon, realizirati sustavom koncesija, dvojako je dočekana u domaćim građevinskim i prometnim krugovima.

Dok su sada potvrđenu informaciju o tome da u taj paket neće ući pelješki most, već bili kritizirali oporbeni političari s HNS-ovcem Radimirom Čačićem na čelu, opravdavajući pri tome svoj stav neisplativošću projekta, ostaje činjenica da su dosadašnji koncesijski aranžmani sa stranim tvrtkama - “Astaldi”, “Egis” i “Bechtel” - redom propali uz golemu financijsku i političku štetu, bez obzira na to je li bilo riječi o gradnji autocesta ili upravljanju njima.

Drugi argument koji ističu kritičari takve varijante jest spoznaja da će se država teško odreći vrijednog novčanog kolača kao što je zarada od cestarina, koja je u prvih devet mjeseci u prošloj godini iznosila oko 300 milijuna eura (bez PDV-a) kod tvrtki koncesionara u pretežitom državnom vlasništvu (Hrvatske autoceste i Autocesta Rijeka-Zagreb), a brojka doseže više od pola milijarde eura kada se pridodaju dva koncesionara u većinskom stranom vlasništvu (Bina-Istra i Autocesta Zagreb-Macelj).

Tko će se javiti

Pri tome tek treba vidjeti koliko će se zainteresiranih tvrtki ili koncerna javiti na buduće koncesijske natječaje za gradnju pojedinih dionica, jer je većinom ipak riječ o manje atraktivnim prometnim potezima na kojima će i razdoblje isplate uloženih sredstava biti duže.

Dakle, davanje pojedinih autocesta u koncesiju stranim tvrtkama do sada je donijelo više teškoća nego koristi, a problemi su počeli još 1998. godine kada su hrvatska država i talijanski partner “Astaldi” osnovali zajedničku tvrtku “Transeuropska autocesta” za izgradnju prometnice Zagreb - Goričan i upravljanje njome.

Zbog brojnih nesnalaženja i pristiska domaćeg građevinskog lobija koji je upravo tada jačao nakon ratnih teškoća, ugovor s Talijanima je raskinut. Inozemni partner pokrenuo je potom arbitražu u Beču i prošle godine dobio spor, pa je Hrvatska na račun “Astaldija” isplatila 44 milijuna eura odštete.

Drugi problem javio se na autocesti Zagreb - Macelj gdje je 2004. godine Vlada dala koncesiju istoimenoj tvrtki, a ona je bez natječaja povjerila poslove održavanja i naplate cestarine “Trans-Cestama”, privatnoj tvrtki koja je bila u vlasništvu francuskog “Groupe Egisa”.

Nakon sporova oko nastavka izgradnje ceste i štrajka radnika, koncesijski ugovor je raskinut, a tim prometnim potezom sada upravlja tvrtka “Autocesta Zagreb - Macelj”, u kojoj 51 posto udjela drži austrijski “Strabag”, a preostalih 49 posto država. Preostale dionice izgrađene su po modelu javno-privatnog partnerstva.

Nakon pristiska javnosti, Vlada je 2004. godine bila prisiljena raspisati natječaj za dionicu od Dugopolja do Šestanovca, što se “ispod žita” pokušavalo progurati američkom “Bechtelu”. U Vladi je procijenjeno da se Miomir Žužul iskompromitirao lobirajući za strance, pa je izgubio status HDZ-ova predsjedničkog kandidata.

Gordan zubčić

Riječ stručnjaka: Ponudimo pelješki most

Autocesta je nacionalno blago neprocjenjive vrijednosti. Možda smo golemi novac, a radi se o više od pet milijardi eura, mogli uložiti pametnije. Mogli smo unaprijediti postojeću mrežu brzih cesta, a velik dio novca uložiti u gospodarske zone, poljoprivredu i turizam.

Plus za turizam

No, ni ovako nismo pogriješili, jer su autoceste generator razvitka gospodarstva, a posebice turizma. Bitno povećavaju i sigurnost u prometu, odnosno tako bi, da je više pameti, trebalo biti. Još su uvijek svježa sjećanja na prodaju koncesije nad tunelom Učka, čiju su izgradnju financirali građani, kojima je novi koncesionar odmah udvostručio tunelarinu. Zatim su, protiv svake logike, uveli visoku cestarinu na smrtonosnoj poluautocesti na Istarskom ipsilonu.

Autocesta nam može donositi golemi profit, izravan i neizravan, a kad se produži do Crne Gore i Albanije, koristi će biti znatno veće. Oni koji predlažu prodaju koncesija nad već izgrađenim autocestama, možda računaju na kratkoročan priljev novca, koji će im omogućiti političko preživljavanja, no takva bi odluka bila dugoročno katastrofalna. Novac će se potrošiti, a ostat će nam samo velike rate kredita i još više cestarine.

Dok je sve u našim rukama, promišljenom politikom cestarina možemo preusmjeravati prometne tokove i promicati sve naše interese. Ako to damo u ruke strancima, vodit će samo računa o svome profitu, bez obzira na posljedice. Na žalost, dosad nismo shvatili da snižavanjem cestarina izvan sezone možemo bitno povećati vrijednost nekretnina i koncesija uz autoceste, a njihova će vrijednost samo rasti, kako se autocesta bude produžavala prema jugu.

Spoj od Žute Lokve do Rijeke i produženje Dalmatine do crnogorske granice, isključivo hrvatskim teritorijem, nacionalni je prometni prioritet, koji bi nam višestruko povećao zaradu i vrijednost koncesija na već izgrađenim dionicama te donio neprocjenjive ostale koristi.

Zbog toga, ponudimo koncesije za pelješki most i neizgrađene dionice, ali po strogo utvrđenim pravilima i uz klauzulu da se dogovorene cestarine mogu mijenjati samo uz hrvatski pristanak.

dr. željko marušić

Mrtva Dalmatina Split - Zadar

- Zbog nepovoljne trase, Dalmatina je sada “mrtva“ za međugradski promet na relaciji Split - Šibenik - Zadar.

Hoćemo li konačno shvatiti da bi nam se na toj dionici, izvan sezone, isplatilo ukinuti cestarinu, za vlasnike ENC uređaja, jer bismo velik dio prometa s pogibeljne Jadranske magistrale preusmjerili na deseterostruko sigurniju Dalmatinu?

Spasili bismo mnoge živote, a višestruko bi porasla vrijednost koncesija za poslovne i uslužne objekte uz cestu, vrijednost zemljišta i gospodarskih zona.

Francuzima Istarski ispilon

Tvrtka “Bina-Istra”, koncesionar Istarskog ipsilona, u većinskom je vlasništvu francuskog “Bouyguesa”. Strani partner je u listopadu 1995. godine potpisao koncesijski ugovor na 32 godine za financiranje spomenutog poteza i upravljanje njime, na kojem je tek ove godine primjetan graditeljski zamah prema dovršenju punog profila prometnice.

 


Komentari Morate se prijaviti da biste komentirali članak.

Komentar od: | Komentirano: 3. ožujak 2009. 22:21
Eto ga na! Kao da mi to nismo ocekivali. Sta je slijedece?
Koncesija na Mirovinski Fond, ministarstva, ili Predsjednik. E, jos sam da "Kanader" predlozi koncesiju na "Mesni Dorucak" ili Stipu Mesica.
Skini ca te naplatne kuce, nepotrebnu rasvjetu i rijesi se nametnika za "odrzavanje" i eto ti. No, kome ja govorim. Tako mogu i boga prizivati. Dodje ti na isto.

VT