Mobitel mu na svaki poziv zasviraju uvodni taktovi pjesme “Voljela me nije nijedna” Branimira Džonija Štulića. Telefonski pozivi prijatelja koji su čuli da je navratio u Dalmaciju gdje će, kako nam je kazao, proslaviti i 20. godišnjicu “Oluje”, svako malo prekidaju razgovor.
“Znaš ove stihove, ‘To što sam bio, to sad crna zemlja pokriva, to što bih bio nebo zna...’ E, to su ti stihovi o meni i mom životu do Vukovara. Nakon Vukovara, moja pjesma je “Slap” Dobriše Cesarića, znaš kako ide. ‘Teče i teče, teče jedan slap; Što u njem znači moja mala kap?’... Samo, danas sam jedan od rijetkih živih. Rekli su mi zbog toga da sam ‘glasnogovornik mrtvih duša’. I zato je na meni da čuvam uspomenu na te hrabre ljude i te dane”...
“Znaš ove stihove, ‘To što sam bio, to sad crna zemlja pokriva, to što bih bio nebo zna...’ E, to su ti stihovi o meni i mom životu do Vukovara. Nakon Vukovara, moja pjesma je “Slap” Dobriše Cesarića, znaš kako ide. ‘Teče i teče, teče jedan slap; Što u njem znači moja mala kap?’... Samo, danas sam jedan od rijetkih živih. Rekli su mi zbog toga da sam ‘glasnogovornik mrtvih duša’. I zato je na meni da čuvam uspomenu na te hrabre ljude i te dane”...