Slobodna Dalmacija

Povratak na naslovnicu

SMS komentar pošaljite na 666555 sa ključnom riječi SLD, (3,72 kn/sms).

Željka Markić dobila od grada Splita četiri atraktivne lokacije za štandove u Marmontovoj i na Rivi besplatno. Kad i meni bude tribalo, ić ću priko nje. K. L., Split

Detalji o usluzi >

Hrvatska

Objavljeno 30.09.2012. u 22:15

SVAKA INFORMACIJA JE DRAGOCJENA

Ukradena Bogorodica najvjerojatnije je u rukama nekog našeg tajkuna

‘Rijetka su djela naših domaćih slikara koja u inozemstvu mogu postići veliku vrijednost, ali za njih će se na domaćem tržištu uvijek naći dobar kupac’, kaže Josip Vrbić iz Odjela organiziranoga kriminaliteta Ravnateljstva policije
Skoro 19 godina slika “Bogorodice s Malim Isusom”, nepoznatog autora iz 16. stoljeća, inače vlasništvo samostana časnih sestara benediktinki s otoka Krka, a koja je nestala u noći sa 29. na 30. prosinca 1993. godine iz radionice Konzervatorskog zavoda Split, krasi zid nekog sebičnjaka koji ju je ili sam ukrao ili, pak, pripada bogatoj eliti koja, bez obzira na cijenu, želi posjedovati nešto jedinstveno na svijetu. Bilo kako bilo, slika Bogorodice, koja je prema procjenama stručnjaka vrijedna čak 700.000 eura, još uvijek nije dio policijske statistike, prema kojoj je razriješenost slučajeva vezanih uz umjetnine i kulturna dobra oko 40 posto.

− Vjerujem da, bez obzira na protok vremena, sigurno još uvijek postoje osobe koje mogu dati korisne informacije o kradljivcima i time umiriti svoju savjest te pridonijeti tome da se ta lijepa umjetnička slika vrati u samostan − uvjeren je Josip Vrbić iz Odjela organiziranoga kriminaliteta Ravnateljstva policije. On postotak razriješenosti od 40 posto smatra vrlo visokim, jer je uobičajeno da iskusni počinitelji dobro skrivaju umjetnine i tek nakon određenog vremena oprezno pronalaze posrednika u prodaji, koji će primamljivom cijenom ili vještom pričom o brzoj i dobroj zaradi namamiti na kupnju naivnog kupca ili nekog pohlepnog preprodavača.

− Da ne postoji crno tržište umjetnina kao vrlo unosan biznis u čijem se organizacijskom lancu “pleše” po pravilima, kriminal te vrste ne bi bio isplativ, nego bi bio tek marginalna društvena pojava. Najviše se kradu umjetničke slike, i to u 80 posto slučajeva, a statistika posljednjih godina bilježi porast provala u crkve i kapele, iz kojih se kradu liturgijski predmeti (kaleži, raspela, kipovi, ornamenti s oltara).

I dok u većini slučajeva muškarci kradu, uloga žena važna je u prijevarama i izbjegavanju carinskog nadzora, odnosno u situacijama u kojima ženski šarm ima prednost pred objektivnom racionalnošću − svjestan je toga inspektor za umjetnine, koji se i sam gotovo 30 godina bavi slikarstvom i koji svoj posao radi s istim žarom kao 1996. godine, kad se susreo s prvim ozbiljnijim slučajem u kojem je, surađujući s kolegama iz Italije, vratio u RH Papinsku bulu pape Augenija IV. iz 15. st., ukradenu 1957. iz hvarske biskupske riznice.

Kao u svim vrstama kriminala, tako i u ovoj umjetničkoj, Hrvatska je dio “balkanske rute” u kojoj postoje krijumčarski kanali za šverc iz zemalja jugoistočne Europe u EU. Većina toga prevozi se u skrivenim prostorima automobila i kamiona, a pretežito su tekliči Turci, Bugari, Srbi, Makedonci, Talijani i državljani BiH. Sve dok policiji ne stignu informacije o podrijetlu i vlasniku, umjetnine se pohranjuju na čuvanje u konzervatorskim odjelima, muzejima...

Crno tržište umjetnina u Hrvatskoj godišnje teži, procjenjuju upućeni, nekoliko milijuna kuna, a u svijetu se na trgovini umjetninama navodno “okrene” oko šest milijardi dolara. MUP, među ostalim, traga za čak šest slika Vasilija Josipa Jordana, čiji radovi, ukradeni još 1998. te 2006. godine, očito dobro “kure” na crnom tržištu umjetnina. Nepoznati naručitelji ukrali su i pet slika Zlatka Šulentića, a na crnom su tržištu, među ostalima, i slike Dragice Cvek-Jordan, Miljenka Stančića, Vlaha Bukovca, Đure Pulitike, Marijana Detonija, Jerolima Miše te Ede Murtića.

− Sajmovi poput zagrebačkog Hrelića rajsko su mjesto da se ukradene stvari “pretoče” u novac, pa je tako jedan građanin među starim stvarima uočio zanimljivu sliku na čijoj je poleđini bila posveta slikara napisana obitelji vlasnika slike. Ubrzo je stupio u kontakt s vlasnikom slike i doznao da slika potječe iz provale u dom. Lopov je ubrzo uhićen − prisjetio se Vrbić, dodavši kako na tzv. buvljacima svoju priliku, osim ljubitelja umjetnosti i preprodavača umjetnina, traže i sitni kriminalci te prevaranti koji se brzinski žele riješiti ukradenih ili krivotvorenih umjetnina.

− Njih uglavnom ne zanima umjetnost niti znaju pravu vrijednost predmeta koje kradu i prodaju. To su tzv. prigodni počinitelji, koji prodaju stvari u bescjenje ili ih razmjenjuju za različite opijate. U situaciji dok na “buvljacima” pokušavaju što prije pronaći potencijalnoga kupca, vrlo brzo ih otkrije ili policija ili malo oprezniji kupac. Rijetka su djela naših domaćih slikara koja u inozemstvu mogu postići veliku vrijednost, ali za njih će se na domaćem tržištu uvijek naći dobar kupac − dodaje Vrbić, napominjući kako krajnja destinacija umjetnine ovisi o tome gdje se za nju može postići viša cijena i gdje je rizik da bude otkrivena manji.

U okviru globalnog tržišta, globalizirano je i crno tržište umjetnina, pa se “univerzalne umjetnine”, poput ikona ukradenih u istočnoeuropskim zemljama, mogu pronaći u Sjevernoj i Južnoj Americi te u Kolumbiji. Arheološki predmeti koje su iskopali pljačkaši završavaju na Dalekom istoku, a kipovi od terakote i umjetnine Južne Amerike postale su fetiši modernog jet-seta u Europi.
Josip Vrbić, inspektor koji traga za ukradenim umjetninama
Platnima koja su nestala iz muzeja širom svijeta danas se trguje on-line iz tišine ureda novopečenih bogataša. U svijetu je uobičajeno da se o krađama, krijumčarenju, krivotvorenju i nezakonitoj trgovini umjetninama redovito izvješćuju galerije, muzeji i aukcijske kuće koje, radi očuvanja svojeg ugleda, ne žele imati predmete za kojima se traga, a također sve aktivnije surađuju s policijom na utvrđivanju podrijetla sumnjivih umjetnina.

− U inozemstvu se rade rekonstrukcije krađa umjetnina, no kod nas je to rijetkost. Svaka takva rekonstrukcija zapravo je jedna vrsta igranog filma, pa sama realizacija iziskuje vrijeme i novac − kaže Vrbić, prisjetivši se jedne “suradnje” s ribarom koji je spasio amfore dojavivši policiji da se jedan manji gliser danima sidri u blizini mjesta gdje je zabranjeno koćarenje zbog postojanja podvodnog arheološkog lokaliteta. No, ne prijavljuju samo ljudi druge, nego postoji i primjer jednog uglednoga građanina koji je doslovce “prijavio sam sebe”.

− Zvuči čudno, ali nakon razgledanja umjetnina za kojima se traga, građanin je odlučio prijaviti policiji da posjeduje umjetničku sliku koja se nalazi u rubrici “potrage”. Naknadno se utvrdilo da je, kao kupac u dobroj vjeri, kupio sliku ne sumnjajući u njezino podrijetlo. Pravi znalci nikad ne kupuju prije nego što uklone i najmanju sumnju u vjerodostojnost umjetnine, a zna se dogoditi da nam se obrate i kolekcionari ili ozbiljni trgovci iz susjednih zemalja. Uvijek se nađe poneki “sakupljač” koji još nije sazreo kao kolekcionar.

U takvima je “sakupljačka pohlepa” jača od razuma, pa zbog osjećaja da kupuju povoljno investiraju u unaprijed propali posao − dodaje Vrbić i poručuje zaljubljenicima u bilo koji oblik kolekcionarstva da kontaktiraju MUP prije kupnje kako bi izbjegli da postanu žrtva prijevare ili posjednik ukradenih predmeta, što već ulazi u zonu kaznene odgovornosti.

HAJDI KARAKAŠ-JAKUBIN

Srbija nam vraća 1065 umjetnina

Hrvatska je sa Srbijom potpisala završni protokol prema kojem se obvezuje Hrvatskoj vratiti još 1065 umjetnina, a dosad ih je vraćeno čak 23.000.

Povrat umjetnina ukradenih tijekom Domovinskog rata iz Srbije provodi se na dva područja − jedno pokriva međudržavno povjerenstvo i njime se realizira povrat umjetnina koje su pod kontrolom srpskih institucija, dok je posao policije i pravosudnih tijela povrat onih koje su završile u posjedu privatnih osoba

Kradu i amfore

Prema podacima MUP-a, od 1995. do 2008. godine zabilježeno je 1165 različitih kaznenih djela (krađe, teške krađe, oštećenje, uništenje i nedopušteni izvoz spomenika kulture, krijumčarenja, krivotvorenja itd.), u kojima je oko 3930 različitih umjetnina bilo predmet kaznenog djela, a od kojih većina − poput slika, ikona, amfora i sakralnih predmeta − ima obilježja kulturnog dobra.

Zlatni križ

Sukladno međunarodnim konvencijama i zakonskim odredbama, cilj je vratiti pronađene predmete u zemlju porijekla. Tako i povratak iz Italije u Hrvatsku trenutno čeka zlatni ophodni križ koji je ukraden, zajedno sa još tri gotička kaleža relikvijarom, knjižicama od pergamenta i umjetničkom slikom koja prikazuje svetog Josipa, iz zadarskog samostana Sv.Frane u rujnu 1974. godine.

Križ je godinu nakon krađe kupio na londonskoj aukciji umjetnina Sothersby Amadeo Lia i odnio ga u Italiju, a 1996. ga je darovao gradskom muzeju u mjestu La Spezia. Tko zna koliko bi još križ bio samo talijanski, da ga tijekom svojih studijskih putovanja po muzejima krajem 2010. godine nije uočio povjesničar umjetnosti dr.Donal Cooper.



Komentari Morate se prijaviti da biste komentirali članak.

Komentar od: lolobrigita | Komentirano: 1. listopad 2012. 15:19
Ajde neka je bar katolik.
Komentar od: Grdelin | Komentirano: 1. listopad 2012. 6:54
ma ke?hrvat pa ukrest,prosto nemoguće...