stdClass Object ( [id] => 177385 [title] => Šime Bubica: Klape, nažalost, doživljavaju bum [alias] => sime-bubica-klape-nazalost-dozivljavaju-bum [catid] => 256 [published] => 1 [introtext] => [fulltext] => Vratija se Šime! Di je bija da je bija, a četiri godine ga nije bilo u rodnome Šibeniku, nije gubio vrijeme; završio je Akademiju dramskih umjetnosti u Zagrebu, naradio se u dječjem teatru, kliznuo u Njemačku, pa upisao poslijediplomski iz ekonomije. Kad se Šime Bubica (32) gotovo kao momčić pojavio na Festivalu dalmatinske šansone, tamo negdje početkom dvijetisućitih, osvojio je srca publike jedne od najuglednijih glazbenih manifestacija u državi.

Izvodio je klasične šansone u novim aranžmanima, primijenivši glumačko umijeće, neosporni talent i emotivnost, iznad svega trud i rad na sebi. A voljeli su ga jer je vraćao nadu u pametniju budućnost hrvatske lakoglazbene scene. Utemeljen je kako treba: ćaća Branko zaštitni je znak šibenske klapske pjesme, a jedini idol Šimi je Arsen Dedić. Zbog čega onda nije iskoristio kapital koji je već imao u rukama?

– Ma znam da me Šibenik podržavao, ja sam njegovo dite i to mi je puno značilo, a sada nakon iskustva u većim gradovima, želim mu se vratiti. Nastupam ove godine na Festivalu šansone na obje večeri i neizmjerno se radujem. U jednom trenutku došlo je do zasićenja, premda sam imao siguran angažman u zagrebačkom kazalištu “Žar ptica” i otišao sam, možda i zbog umjetničkog nagona da se uvijek traži nešto novo.

Iako su mi glazba i gluma sve, odlučio sam izokrenuti stvari, potražiti novi život u Njemačkoj i baviti se ekonomijom. Bilo je i osobnih razloga, razočaran sam bio nedostatkom kriterija – u glazbi, glumi, umjetnosti svi su izjednačeni, profesionalci, amateri, statisti u sapunicama... Kad te netko želi uvrijediti, kaže da si glumac. Recimo da mi je trebalo neko vrijeme pobjeći. Dvije-tri godine živio sam na relaciji Zagreb–München. Nije bilo lako dati otkaz i objasniti to roditeljima.

Posebno jer je vaša obitelj umočena u glazbu do grla?

– Je, kroz našu kuću na Plišcu prolazili su najpoznatiji glasovi bivše Jugoslavije. Klapa “Šibenik”, u kojoj je moj otac bio solist, bila je najuspješnija i najnagrađivanija klapa svog vremena. Toliko su se profesionalno tada uzdigle još samo klape “Trogir”, “Lučica”, DC... spominjem one najznačajnije. A za “Šibenik” je skladao Arsen neke od najljepših klapskih pjesama svih vremena, nastupali su na Splitskom i Omiškom festivalu, s Mišom Kovačem na Evroviziji, sjećate se “Posadi cvijet”...

Upoznao sam tada Terezu, Olivera, Mišu, Arsena, gledao njihove nastupe, napajao se uistinu kvalitetnom glazbom kakvu je danas gotovo nemoguće čuti. Krenuo sam u Glazbenu školu, svirao klavir i klarinet, uzimao privatne sate gitare i bio uvjeren, kao i svi iz mog okruženja, da ću upisati glazbenu akademiju. U jednom trenutku sam se predomislio...

Onda je vaša konstanta da nema konstante?

– E, može biti, samo više nisam siguran da je to pametno, a opet, umjetnost i razum ne idu ruku pod ruku. A meni su koncem gimnazije u ruke došle snimke recitacija Rade Šerbedžije...

Pukli ste na “Ne daj se, Ines”, “Mnoge smo i mnogo voljeli”, “Barbaru”, “Annabel Lee”...

– Baš tako, od toga časa počelo me vući na studij glume. U međuvremenu sam sudjelovao na večerima poezije u Šibeniku, u taj svijet me uveo pjesnik Dinko Škevin. Govorili su oni koji se u te stvari razumiju da imam ugodan glas, pa sam počeo govoriti poeziju i na radiju. Prije nego sam otišao u Zagreb, godinu i pol sam radio kao novinar na Radio Ritmu i okolo vodio različita događanja, još kao maturant.

I osnovali jednu od najuspješnjih mladih klapa, pokojnu “Teutu”?

– Oduvijek sam htio osnovati klapu, i to neku koja će biti drugačija. S rođakom Nevenom Đurićem okupili smo nekolicinu prijatelja, počeli smo probe, a kako smo svi bili muzički obrazovani, već nakon mjesec dana imali smo prvi nastup. Otišli smo na Omiški festival klapa i dobili nagradu za najbolje debitante, a na Dalmatinskoj šansoni prvu nagradu publike. Kad sam upisao Akademiju, odvojio sam se od “Teute”, već sam bio infišan u šansonu, a nisam lik koji nešto može na pola raditi. Zajedno smo još snimili spot, a na CD-u me već nije bilo. Klapa se, koliko znam, definitivno razišla prije sedam godina.

Zato sad klape iskaču iz svakog škafetina?

– Nažalost, klapsko pjevanje doživljava golemi bum. Zašto “nažalost”? U Hrvatskoj danas pjeva 800 klapa, a pomnožite sa sedam da biste dobili broj klapskih pjevača. Je li moguće da toliki broj pjevača može znati pjevati na vrhunskoj razini kao što bi tražilo klapsko muziciranje?! Na koncu nema kriterija po kojem bi itko sudio što je tu dobro, a što ne. Naravno da ima kvalitetnih klapa, ali u tom svijetu postoje i pjevači koji su cijeli život željeli biti solisti, a nisu mogli niti će ikada moći. No, to nije smisao klape, niti ova moda da svoje ime stavljaju ispred klape. Moj otac je četrdeset godina solirao u klapi, ali nikad nije stavljao ime ispred naziva svoje klape, jer to jednostavno nije u filozofiji klape, u njezinu temelju jedne prijateljske družine koja lijepo pjeva. Poslušajte tekstove koje izgovaraju današnje klape, nemaju nikakvog smisla. Bitna je galama, što viši tenori i što dublji basovi. A osjećaja nigdje.

Kako ste postali najmlađi hrvatski šansonijer?


– Bio sam očaran šansonom jer je ona vrhunac, nazovimo ga tako, zabavnog polja glazbe. Njezini su najvažniji aduti vrhunski tekst i interpretacija, slušao sam Arsena, Fabrizija de Andrea, Gina Paolija, Bulata Okudžavu, Sergia Endriga, Jacquesa Brela... Počeo sam to i izvoditi, u Zagrebu, Šibeniku, Zadru. Onda su me pozvali Dušan Šarac i Mira Schwyter da nastupim s novom šansonom na šibenskom festivalu. Ta prva pjesma bila je “Zaludu strpljenje” Igora Brešana, a dan prije pjevao sam uz pratnju Tomislava Garofulića “Barbaru” Fabrizija de Andrea. Poslije sam počeo pisati i svoje šansone, a posebno sam ponosan što je Arsen za mene napisao “Tko si”, dok sam nekako najzadovoljniji izvedbom “Moje ljubavi”, pjesme Gina Paolija u Dedićevu prijevodu, uz sjajnu pratnju svojih prijatelja na sceni.

Kako treba pjevati šansonu?

– Tu ne igra vika, dreka ni efekt. Ne treba imati čak ni neki poseban glas, recimo kao Radojka Šverko ili Vice Vukov, koji su za mene apsolutni pojam lijepog pjevanja, dok je Brel bio sasvim prosječnih glasovnih mogućnosti, ali dovoljno je bilo da se pojavi na sceni i nastaje euforija. Što to u našim uvjetima znači, možete vidjeti kad se Mišo pojavi na pozornici. Iako nisam ljubitelj estrade, nitko ne može poreći da je riječ o neviđenoj karizmi. No vratimo se priči o šansoni, ona traži potpuni angažman, izvođač mora ući u taj tekst, pronaći se u pjesmi, a onda držati publiku koncentriranom. Mora nastati umjetnost. Onda će publika prepoznati to bez greške.

Kako je pala globalna koncentracija, tako je i šansona gurnuta u drugi plan?

– Možda ljudi nemaju vremena ni volje prisiliti mozak da posluša i prepozna kvalitetu, ali neću se se složiti da je nema. Nisam imao pojma da u Splitu postoji Međunarodni festival šansone, na svoju sramotu. Nedavno sam ga pronašao na YouTubeu i ostao šokiran: mladi ljudi savršeno izvode svjetske šansone! Pustio sam ćaći i materi, naježili su se kad su vidjeli, volio bih se s takvima natjecati.

Svi se žale da nema autora, gdje su nestali?

– Sve tone u neku prosječnost, kad nemate kriterije, nemate ni postavljene stvari tko vrijedi, a tko ne. Najviše bih se želio približiti onome što radi Arsen, koji je šansonu ugradio, što bi se reklo, u “široke narodne mase”.

Sada, s novim albumom? Rijetko tko snima šansone?


– Zato ćemo se producent Toni Eterović i ja truditi da to bude kako valja. Neke stare šansone koje su mnogima u srcu obradit ćemo na novi način, a snimanje počinje na jesen.

A gluma?

– Upisao sam Akademiju na poticaj dramaturginje Marijane Nole koja je rodica moje tadašnje cure. Imao sam pravu sreću biti kod velikih majstora glumačke umjetnosti; Tonka Lonze, Zlatka Crnkovića, Neve Rošić, Nikole Batušića... Odmah sam dobio angažman u kazalištu “Žar-ptica” i upao u bubanj iz kojeg tri godine nisam mogao izići. Tamo smo se naradili; oko 400 predstava u tri godine. A dječji teatar zahtijeva čak i više energije i angažmana glumca od predstava za odrasle. Čak i da sam htio nešto drugo, nisam imao vremena, premda je to jedno lijepo razdoblje stjecanja iskustva i radnih navika, na čemu sam zahvalan ravnateljici Mariji Sekelez.

Nije vas bilo ni čuti ni vidjeti, a onda je stigla kandidatura za ravnatelja šibenskog teatra?


– Ha, smatrao sam da imam godina i iskustva da mogu to raditi. Iskreno govoreći, i nisam imao prevelika očekivanja, nisam siguran da bih sada bio spreman sjediti cijeli dan u kancelariji, ali sam smatrao da bi kazalište trebao voditi netko iz struke. Nisam lobirao, nisam ulagao nikakvu energiju u tu kandidaturu. Nešto se pokazalo: nisu prošli niti stariji i dokazani kolege iz struke, Marko Torjanac ni Senka Bulić, ni moj mladi kolega Toni Gojanović. Taj je natječaj odradila politika.

Koja je vaša politika?

– Mjesto gdje želim djelovati definitivno je Šibenik, ne bih se više vraćao u Zagreb, premda znam za sve probleme koje nosi život umjetnika u manjoj sredini. Želim biti uključen u šibensku kulturnu scenu, makar je morao i sam stvarati. Vratio se i Gojanović, ima nas sada nekoliko glumaca sa završenom Akademijom.

A gdje ćete radit?


– U kazalištu, a gdje drugo?!

Hoće li vas primiti?

– Svaka im čast ako nas ne prime!

damir šarac snimila
NIKOLINA VUKOVIĆ STIPANIČEV

Obiteljsko glazbeno čudo

Glazbena obitelj Bubica pravo je čudo i izvan hrvatskih okvira. Podrijetlom iz Luke na Dugom otoku, davno su se nastanili u Šibeniku i rasuli po svijetu. Branko Bubica prednjači, jedan je od utemeljitelja klape “Šibenik”, koja je 1985. godine na njemačkoj televiziji proglašena najboljim europskim vokalnim sastavom, a sada je u “Maslini”. Radijski je voditelj i dobitnik niza nagrada za doprinos glazbi i kulturi. Sin mu Šime, glumac i šansonijer, upravo je dao prvi veliki intervju “Slobodnoj”.

Dragan Bubica skladatelj je i voditelj zborova i ansambala na sjeveru Hrvatske. Marija Bubica je solistica i klapska pjevačica. Branimir Bubica budući je dirigent opernog pjevanja, glumac i klapski pjevač. Tomislav Bubica pjevač je i bubnjar benda “Ekstenzija”. Sinaj Bubica bio je jedan od prvih zadarskih solo gitarista u bendu “Hatari” šezdesetih godina, Milorad Bubica je bio bubnjar riječkog sastava “Albatrosi”, a naslijedio ga je sin Luka.


[video] => [gallery] => [extra_fields] => Array ( [1] => stdClass Object ( [id] => 2 [name] => Superscript Title [value] => Slobodni stil [type] => textarea [group] => 9 [published] => 1 [ordering] => 2 [alias] => SuperscriptTitle ) [2] => stdClass Object ( [id] => 68 [name] => Premium content [value] => ON [type] => radio [group] => 9 [published] => 1 [ordering] => 10 [alias] => premium_content ) ) [extra_fields_search] => * [created] => 2012-08-25 22:03:40 [created_by] => 22323 [created_by_alias] => [checked_out] => 0 [checked_out_time] => 0000-00-00 00:00:00 [modified] => 2012-08-27 14:58:01 [modified_by] => 0 [publish_up] => 2012-08-26 11:46:00 [publish_down] => 0000-00-00 00:00:00 [trash] => 0 [access] => 1 [ordering] => 0 [featured] => 0 [featured_ordering] => 0 [image_caption] => [image_credits] => [video_caption] => [video_credits] => [hits] => 9727 [params] => Joomla\Registry\Registry Object ( [data:protected] => stdClass Object ( [enable_css] => 1 [jQueryHandling] => 1.8remote [backendJQueryHandling] => remote [userName] => 1 [userImage] => 1 [userDescription] => 1 [userURL] => 1 [userEmail] => 0 [userFeedLink] => 1 [userFeedIcon] => 1 [userItemCount] => 30 [userItemTitle] => 1 [userItemTitleLinked] => 1 [userItemDateCreated] => 1 [userItemImage] => 1 [userItemIntroText] => 1 [userItemCategory] => 1 [userItemTags] => 1 [userItemCommentsAnchor] => 1 [userItemReadMore] => 1 [userItemOCMPlugins] => 1 [authorsListLimit] => 61 [tagItemCount] => 61 [tagItemTitle] => 1 [tagItemTitleLinked] => 1 [tagItemDateCreated] => 1 [tagItemImage] => 1 [tagItemIntroText] => 1 [tagItemCategory] => 1 [tagItemReadMore] => 1 [tagItemExtraFields] => 1 [tagOrdering] => [tagFeedLink] => 1 [tagFeedIcon] => 1 [genericItemCount] => 61 [genericItemTitle] => 1 [genericItemTitleLinked] => 1 [genericItemDateCreated] => 1 [genericItemImage] => 1 [genericItemIntroText] => 1 [genericItemCategory] => 1 [genericItemReadMore] => 1 [genericItemExtraFields] => 1 [genericFeedLink] => 1 [genericFeedIcon] => 1 [instantArticlesLimit] => 100 [instantArticlesExtraField] => 87 [instantArticlesExtraFieldON] => 2 [instantArticlesCategoriesChildren] => 0 [instantArticlesTitle] => [instantArticlesDescription] => [mainTagCategories] => Array ( [0] => 119 [1] => 396 [2] => 383 [3] => 424 [4] => 250 [5] => 251 [6] => 452 [7] => 252 [8] => 477 [9] => 253 [10] => 254 [11] => 255 [12] => 483 [13] => 256 [14] => 300 [15] => 257 [16] => 258 [17] => 260 ) [relatedItemsCategoriesChildren] => 1 [mobileJsonCustomHomepage] => 0 [mobileJsonQuoteModule] => 0 [mobileJsonWeatherModule] => 0 [mobileJsonLimit] => [mobileJsonObituary] => 0 [mobileApi2Enabled] => 1 [mobileApi2UserAgent] => OCM Mobile Articles [mobileApi2ImagePrefix] => h [mobileApi2ImageSuffix] => 1280 [mobileApi2DefaultAuthorImage] => /images/jpgs/user_face.jpg [mobileApi2TagLimit] => 50 [mobileApi2TagOrdering] => publishUp [mobileApi2TagCategories] => stdClass Object ( [mobileApi2TagCategories0] => stdClass Object ( [mobileApi2TagCategoriesMenuitem] => 101 [mobileApi2TagExcludeCategories] => Array ( [0] => 318 [1] => 323 [2] => 301 [3] => 406 [4] => 417 ) ) [mobileApi2TagCategories1] => stdClass Object ( [mobileApi2TagCategoriesMenuitem] => 328 ) [mobileApi2TagCategories2] => stdClass Object ( [mobileApi2TagCategoriesMenuitem] => 329 ) [mobileApi2TagCategories3] => stdClass Object ( [mobileApi2TagCategoriesMenuitem] => 327 ) [mobileApi2TagCategories4] => stdClass Object ( [mobileApi2TagCategoriesMenuitem] => 478 ) [mobileApi2TagCategories5] => stdClass Object ( [mobileApi2TagCategoriesMenuitem] => 494 ) ) [mobileApi2TagsSearchLimit] => 200 [mainFeedCategories] => Array ( [0] => 240 ) [feedLimit] => 50 [mostPopularFeedLimit] => 20 [feedItemImage] => 0 [feedImgSize] => S [feedItemIntroText] => 0 [feedTextWordLimit] => [feedItemFullText] => 1 [feedTextCharacterLimit] => 300 [feedItemSubtitle] => 1 [feedItemAuthor] => 0 [feedTtl] => 60 [feedDescription] => RSS feeds for Slobodna Dalmacija [feedItemTags] => 0 [feedItemVideo] => 0 [feedItemGallery] => 0 [feedItemAttachments] => 0 [feedBogusEmail] => [feedTopModules] => Array ( [0] => 105 ) [feedTopFbExcludeCategories] => Array ( [0] => 243 [1] => 353 [2] => 333 ) [introTextCleanup] => 0 [introTextCleanupExcludeTags] => [introTextCleanupTagAttr] => [fullTextCleanup] => 0 [fullTextCleanupExcludeTags] => [fullTextCleanupTagAttr] => [xssFiltering] => 0 [linkPopupWidth] => 900 [linkPopupHeight] => 600 [imagesQuality] => 100 [itemImageXS] => 100 [itemImageS] => 200 [itemImageM] => 400 [itemImageL] => 600 [itemImageXL] => 900 [itemImageGeneric] => 300 [catImageWidth] => 100 [catImageDefault] => 1 [userImageWidth] => 100 [userImageDefault] => 1 [commenterImgWidth] => 48 [onlineImageEditor] => sumopaint [imageTimestamp] => 0 [imageMemoryLimit] => [socialButtonCode] => [twitterUsername] => [facebookMetatags] => 1 [facebookImage] => Medium [comments] => 1 [commentsOrdering] => DESC [commentsLimit] => 10 [commentsFormPosition] => below [commentsPublishing] => 0 [commentsReporting] => 2 [commentsReportRecipient] => [inlineCommentsModeration] => 0 [gravatar] => 1 [antispam] => 0 [recaptchaForRegistered] => 1 [akismetForRegistered] => 1 [commentsFormNotes] => 1 [commentsFormNotesText] => [frontendEditing] => 1 [showImageTab] => 1 [showImageGalleryTab] => 1 [showVideoTab] => 1 [showExtraFieldsTab] => 1 [showAttachmentsTab] => 1 [showOCMPlugins] => 1 [sideBarDisplayFrontend] => 0 [staticURL] => https://static.slobodnadalmacija.hr [siteURL] => https://slobodnadalmacija.hr [sseHost] => sse.slobodnadalmacija.hr [lockingArticlesCategories] => Array ( [0] => 119 [1] => 424 [2] => 250 [3] => 251 [4] => 452 [5] => 252 [6] => 477 [7] => 253 [8] => 254 [9] => 255 [10] => 483 [11] => 256 [12] => 257 [13] => 258 [14] => 260 ) [lockingArticlesUnit] => YEAR [lockingArticlesQuantity] => 1 [photoGalleryExtraField] => 63 [photoGalleryExtraFieldON] => 2 [videoGalleryExtraField] => 67 [videoGalleryExtraFieldON] => 2 [tickerModules] => Array ( [0] => 408 [1] => 409 ) [gaEmail] => [mergeEditors] => 1 [sideBarDisplay] => 1 [attachmentsFolder] => [hideImportButton] => 0 [googleSearch] => 0 [googleSearchContainer] => ocmGoogleSearchContainer [OCMUserProfile] => 1 [OCMUserGroup] => 4 [redirect] => 101 [adminSearch] => simple [cookieDomain] => [gatherStatistics] => 1 [article_preview_ocm_category_id] => [taggingSystem] => 1 [lockTags] => 0 [showTagFilter] => 0 [ocmTagNorm] => 0 [ocmTagNormCase] => lower [ocmTagNormAdditionalReplacements] => [recaptcha_public_key] => marko_margeta [recaptcha_private_key] => zoey2013 [recaptcha_theme] => clean [recaptchaV2] => 1 [recaptchaOnRegistration] => 0 [akismetApiKey] => [stopForumSpam] => 0 [stopForumSpamApiKey] => [showItemsCounterAdmin] => 1 [showChildCatItems] => 1 [disableCompactOrdering] => 0 [metaDescLimit] => 150 [enforceSEFReplacements] => 0 [SEFReplacements] => À|A, Á|A, Â|A, Ã|A, Ä|A, Å|A, à|a, á|a, â|a, ã|a, ä|a, å|a, Ā|A, ā|a, Ă|A, ă|a, Ą|A, ą|a, Ç|C, ç|c, Ć|C, ć|c, Ĉ|C, ĉ|c, Ċ|C, ċ|c, Č|C, č|c, Ð|D, ð|d, Ď|D, ď|d, Đ|D, đ|d, È|E, É|E, Ê|E, Ë|E, è|e, é|e, ê|e, ë|e, Ē|E, ē|e, Ĕ|E, ĕ|e, Ė|E, ė|e, Ę|E, ę|e, Ě|E, ě|e, Ĝ|G, ĝ|g, Ğ|G, ğ|g, Ġ|G, ġ|g, Ģ|G, ģ|g, Ĥ|H, ĥ|h, Ħ|H, ħ|h, Ì|I, Í|I, Î|I, Ï|I, ì|i, í|i, î|i, ï|i, Ĩ|I, ĩ|i, Ī|I, ī|i, Ĭ|I, ĭ|i, Į|I, į|i, İ|I, ı|i, Ĵ|J, ĵ|j, Ķ|K, ķ|k, ĸ|k, Ĺ|L, ĺ|l, Ļ|L, ļ|l, Ľ|L, ľ|l, Ŀ|L, ŀ|l, Ł|L, ł|l, Ñ|N, ñ|n, Ń|N, ń|n, Ņ|N, ņ|n, Ň|N, ň|n, ʼn|n, Ŋ|N, ŋ|n, Ò|O, Ó|O, Ô|O, Õ|O, Ö|O, Ø|O, ò|o, ó|o, ô|o, õ|o, ö|o, ø|o, Ō|O, ō|o, Ŏ|O, ŏ|o, Ő|O, ő|o, Ŕ|R, ŕ|r, Ŗ|R, ŗ|r, Ř|R, ř|r, Ś|S, ś|s, Ŝ|S, ŝ|s, Ş|S, ş|s, Š|S, š|s, ſ|s, Ţ|T, ţ|t, Ť|T, ť|t, Ŧ|T, ŧ|t, Ù|U, Ú|U, Û|U, Ü|U, ù|u, ú|u, û|u, ü|u, Ũ|U, ũ|u, Ū|U, ū|u, Ŭ|U, ŭ|u, Ů|U, ů|u, Ű|U, ű|u, Ų|U, ų|u, Ŵ|W, ŵ|w, Ý|Y, ý|y, ÿ|y, Ŷ|Y, ŷ|y, Ÿ|Y, Ź|Z, ź|z, Ż|Z, ż|z, Ž|Z, ž|z, α|a, β|b, γ|g, δ|d, ε|e, ζ|z, η|h, θ|th, ι|i, κ|k, λ|l, μ|m, ν|n, ξ|x, ο|o, π|p, ρ|r, σ|s, τ|t, υ|y, φ|f, χ|ch, ψ|ps, ω|w, Α|A, Β|B, Γ|G, Δ|D, Ε|E, Ζ|Z, Η|H, Θ|Th, Ι|I, Κ|K, Λ|L, Μ|M, Ξ|X, Ο|O, Π|P, Ρ|R, Σ|S, Τ|T, Υ|Y, Φ|F, Χ|Ch, Ψ|Ps, Ω|W, ά|a, έ|e, ή|h, ί|i, ό|o, ύ|y, ώ|w, Ά|A, Έ|E, Ή|H, Ί|I, Ό|O, Ύ|Y, Ώ|W, ϊ|i, ΐ|i, ϋ|y, ς|s, А|A, Ӑ|A, Ӓ|A, Ә|E, Ӛ|E, Ӕ|E, Б|B, В|V, Г|G, Ґ|G, Ѓ|G, Ғ|G, Ӷ|G, y|Y, Д|D, Е|E, Ѐ|E, Ё|YO, Ӗ|E, Ҽ|E, Ҿ|E, Є|YE, Ж|ZH, Ӂ|DZH, Җ|ZH, Ӝ|DZH, З|Z, Ҙ|Z, Ӟ|DZ, Ӡ|DZ, Ѕ|DZ, И|I, Ѝ|I, Ӥ|I, Ӣ|I, І|I, Ї|JI, Ӏ|I, Й|Y, Ҋ|Y, Ј|J, К|K, Қ|Q, Ҟ|Q, Ҡ|K, Ӄ|Q, Ҝ|K, Л|L, Ӆ|L, Љ|L, М|M, Ӎ|M, Н|N, Ӊ|N, Ң|N, Ӈ|N, Ҥ|N, Њ|N, О|O, Ӧ|O, Ө|O, Ӫ|O, Ҩ|O, П|P, Ҧ|PF, Р|P, Ҏ|P, С|S, Ҫ|S, Т|T, Ҭ|TH, Ћ|T, Ќ|K, У|U, Ў|U, Ӳ|U, Ӱ|U, Ӯ|U, Ү|U, Ұ|U, Ф|F, Х|H, Ҳ|H, Һ|H, Ц|TS, Ҵ|TS, Ч|CH, Ӵ|CH, Ҷ|CH, Ӌ|CH, Ҹ|CH, Џ|DZ, Ш|SH, Щ|SHT, Ъ|A, Ы|Y, Ӹ|Y, Ь|Y, Ҍ|Y, Э|E, Ӭ|E, Ю|YU, Я|YA, а|a, ӑ|a, ӓ|a, ә|e, ӛ|e, ӕ|e, б|b, в|v, г|g, ґ|g, ѓ|g, ғ|g, ӷ|g, y|y, д|d, е|e, ѐ|e, ё|yo, ӗ|e, ҽ|e, ҿ|e, є|ye, ж|zh, ӂ|dzh, җ|zh, ӝ|dzh, з|z, ҙ|z, ӟ|dz, ӡ|dz, ѕ|dz, и|i, ѝ|i, ӥ|i, ӣ|i, і|i, ї|ji, Ӏ|i, й|y, ҋ|y, ј|j, к|k, қ|q, ҟ|q, ҡ|k, ӄ|q, ҝ|k, л|l, ӆ|l, љ|l, м|m, ӎ|m, н|n, ӊ|n, ң|n, ӈ|n, ҥ|n, њ|n, о|o, ӧ|o, ө|o, ӫ|o, ҩ|o, п|p, ҧ|pf, р|p, ҏ|p, с|s, ҫ|s, т|t, ҭ|th, ћ|t, ќ|k, у|u, ў|u, ӳ|u, ӱ|u, ӯ|u, ү|u, ұ|u, ф|f, х|h, ҳ|h, һ|h, ц|ts, ҵ|ts, ч|ch, ӵ|ch, ҷ|ch, ӌ|ch, ҹ|ch, џ|dz, ш|sh, щ|sht, ъ|a, ы|y, ӹ|y, ь|y, ҍ|y, э|e, ӭ|e, ю|yu, я|ya [ocmSef] => 0 [ocmSefLabelCat] => content [ocmSefLabelTag] => tag [ocmSefLabelUser] => author [ocmSefLabelSearch] => search [ocmSefLabelDate] => date [ocmSefLabelItem] => 0 [ocmSefLabelItemCustomPrefix] => [ocmSefInsertItemId] => 1 [ocmSefItemIdTitleAliasSep] => dash [ocmSefUseItemTitleAlias] => 1 [ocmSefInsertCatId] => 1 [ocmSefCatIdTitleAliasSep] => dash [ocmSefUseCatTitleAlias] => 1 [show_page_heading] => 0 [categories] => Array ( [0] => 256 ) [exclude_from_group_by_subcategories] => 0 [menu-anchor_css] => nav__link nav__link--kultura [menu_text] => 1 [menu_show] => 1 [menu-meta_description] => Najnovije vijesti iz kulture. [menu-meta_keywords] => vijesti, zanimljivosti, film, tv, književnosti, glazba, kazalište, slikarstvo, arhitektura [secure] => 0 [page_title] => Kultura [page_description] => SiteMeta Description [page_rights] => [robots] => [inheritFrom] => 0 [num_leading_items] => 2 [num_leading_columns] => 1 [leadingImgSize] => Large [num_primary_items] => 4 [num_primary_columns] => 2 [primaryImgSize] => Medium [num_secondary_items] => 4 [num_secondary_columns] => 1 [secondaryImgSize] => Small [num_links] => 4 [num_links_columns] => 1 [linksImgSize] => XSmall [catCatalogMode] => 0 [catFeaturedItems] => 1 [catOrdering] => publishUp [catPagination] => 2 [catPaginationResults] => 1 [catTitle] => 1 [catTitleItemCounter] => 1 [catDescription] => 1 [catImage] => 1 [catFeedLink] => 0 [catFeedIcon] => 0 [subCategories] => 1 [subCatColumns] => 2 [subCatTitle] => 1 [subCatTitleItemCounter] => 1 [subCatDescription] => 1 [subCatImage] => 1 [catItemTitle] => 1 [catItemTitleLinked] => 1 [catItemFeaturedNotice] => 0 [catItemAuthor] => 1 [catItemDateCreated] => 1 [catItemRating] => 0 [catItemImage] => 1 [catItemIntroText] => 1 [catItemExtraFields] => 0 [catItemHits] => 0 [catItemCategory] => 1 [catItemTags] => 1 [catItemAttachments] => 0 [catItemAttachmentsCounter] => 0 [catItemVideo] => 0 [catItemVideoAutoPlay] => 0 [catItemImageGallery] => 0 [catItemDateModified] => 0 [catItemReadMore] => 1 [catItemCommentsAnchor] => 1 [catItemOCMPlugins] => 1 [itemDateCreated] => 1 [itemTitle] => 1 [itemFeaturedNotice] => 1 [itemAuthor] => 1 [itemFontResizer] => 1 [itemPrintButton] => 0 [itemEmailButton] => 1 [itemSocialButton] => 1 [itemVideoAnchor] => 1 [itemImageGalleryAnchor] => 1 [itemCommentsAnchor] => 1 [itemRating] => 0 [itemImage] => 1 [itemImgSize] => Large [itemImageMainCaption] => 1 [itemImageMainCredits] => 1 [itemIntroText] => 0 [itemFullText] => 1 [itemExtraFields] => 1 [itemDateModified] => 1 [itemHits] => 0 [itemCategory] => 0 [itemTags] => 1 [itemAttachments] => 1 [itemAttachmentsCounter] => 1 [itemVideo] => 1 [itemVideoAutoPlay] => 0 [itemVideoCaption] => 1 [itemVideoCredits] => 1 [itemImageGallery] => 0 [itemNavigation] => 0 [itemComments] => 1 [itemTwitterButton] => 1 [itemFacebookButton] => 1 [itemGooglePlusOneButton] => 1 [itemAuthorBlock] => 0 [itemAuthorImage] => 0 [itemAuthorDescription] => 0 [itemAuthorURL] => 0 [itemAuthorEmail] => 0 [itemAuthorLatest] => 0 [itemAuthorLatestLimit] => 5 [itemRelated] => 1 [itemRelatedLimit] => 2 [itemRelatedTitle] => 1 [itemRelatedCategory] => 1 [itemRelatedImageSize] => Small [itemRelatedIntrotext] => 0 [itemRelatedFulltext] => 0 [itemRelatedAuthor] => 0 [itemRelatedMedia] => 1 [itemRelatedImageGallery] => 1 [itemOCMPlugins] => 1 [recaptcha] => ) [initialized:protected] => 1 [separator] => . ) [metadesc] => [metadata] => robots= author= [metakey] => [plugins] => { "is_import_from_dnn": true, "incptvocmimagegalleryIGParameters": "default", "incptvocmimagegalleryocmIGposition": "OcmAfterDisplayContent", "incptvocmimagegalleryocmIGtheme": "CameraSlideshow", "incptvocmimagegalleryImages": [ "/Archive/images/2012/08/25/spektar/SIME_BUBICA15-230812[1].jpg" ], "incptvocmimagegalleryImageTitles": [ "" ], "incptvocmimagegalleryImageDescriptions": [ "" ], "incptvocmimagegalleryImageFocus": [ "50:50" ], "incptvocmimagegalleryImageDimensions": [ { "size0": "700x465" } ] } [language] => * [multi_author] => 0 [type_id] => 0 [category] => TableOCMCategory Object ( [id] => 256 [name] => Kultura [alias] => kultura [description] => [parent] => 240 [extraFieldsGroup] => 9 [published] => 1 [image] => [access] => 1 [ordering] => 18 [params] => {"inheritFrom":"0","catMetaDesc":"","catMetaKey":"","catMetaRobots":"","catMetaAuthor":"","theme":"","num_leading_items":"2","num_leading_columns":"1","leadingImgSize":"Large","num_primary_items":"4","num_primary_columns":"2","primaryImgSize":"Medium","num_secondary_items":"4","num_secondary_columns":"1","secondaryImgSize":"Small","num_links":"4","num_links_columns":"1","linksImgSize":"XSmall","catCatalogMode":"0","catFeaturedItems":"1","catOrdering":"publishUp","catPagination":"2","catPaginationResults":"1","catTitle":"1","catTitleItemCounter":"1","catDescription":"1","catImage":"1","catFeedLink":"0","catFeedIcon":"0","subCategories":"1","subCatColumns":"2","subCatOrdering":"","subCatTitle":"1","subCatTitleItemCounter":"1","subCatDescription":"1","subCatImage":"1","itemImageXS":"","itemImageS":"","itemImageM":"","itemImageL":"","itemImageXL":"","catItemTitle":"1","catItemTitleLinked":"1","catItemFeaturedNotice":"0","catItemAuthor":"1","catItemDateCreated":"1","catItemRating":"0","catItemImage":"1","catItemIntroText":"1","catItemIntroTextWordLimit":"","catItemExtraFields":"0","catItemHits":"0","catItemCategory":"1","catItemTags":"1","catItemAttachments":"0","catItemAttachmentsCounter":"0","catItemVideo":"0","catItemVideoWidth":"","catItemVideoHeight":"","catItemAudioWidth":"","catItemAudioHeight":"","catItemVideoAutoPlay":"0","catItemImageGallery":"0","catItemImageGalleryWidth":"","catItemImageGalleryHeight":"","catItemDateModified":"0","catItemReadMore":"1","catItemCommentsAnchor":"1","catItemOCMPlugins":"1","itemDateCreated":"1","itemTitle":"1","itemFeaturedNotice":"1","itemAuthor":"1","itemFontResizer":"1","itemPrintButton":"0","itemEmailButton":"1","itemSocialButton":"1","itemVideoAnchor":"1","itemImageGalleryAnchor":"1","itemCommentsAnchor":"1","itemRating":"0","itemImage":"1","itemImgSize":"Large","itemImageMainCaption":"1","itemImageMainCredits":"1","itemIntroText":"0","itemFullText":"1","itemExtraFields":"1","itemDateModified":"1","itemHits":"0","itemCategory":"0","itemTags":"1","itemAttachments":"1","itemAttachmentsCounter":"1","itemVideo":"1","itemVideoWidth":"","itemVideoHeight":"","itemAudioWidth":"","itemAudioHeight":"","itemVideoAutoPlay":"0","itemVideoCaption":"1","itemVideoCredits":"1","itemImageGallery":"0","itemImageGalleryWidth":"","itemImageGalleryHeight":"","itemNavigation":"0","itemComments":"1","itemTwitterButton":"1","itemFacebookButton":"1","itemGooglePlusOneButton":"1","itemAuthorBlock":"0","itemAuthorImage":"0","itemAuthorDescription":"0","itemAuthorURL":"0","itemAuthorEmail":"0","itemAuthorLatest":"0","itemAuthorLatestLimit":"5","itemRelated":"1","itemRelatedLimit":"2","itemRelatedTitle":"1","itemRelatedCategory":"1","itemRelatedImageSize":"Small","itemRelatedIntrotext":"0","itemRelatedFulltext":"0","itemRelatedAuthor":"0","itemRelatedMedia":"1","itemRelatedImageGallery":"1","itemOCMPlugins":"1"} [trash] => 0 [plugins] => {"customparams_created":"2019-11-04 19:44:34","customparams_modified":"2019-11-04 19:44:34","customparams_videobg":"","customparams_countdown_module":"","customparams_search_template":""} [language] => * [container] => 0 [container_name] => [_tbl:protected] => #__ocm_categories [_tbl_key:protected] => id [_tbl_keys:protected] => Array ( [0] => id ) [_db:protected] => JDatabaseDriverMysqli_Exabyte Object ( [name] => mysqli [serverType] => mysql [connection:protected] => mysqli Object ( [affected_rows] => 38 [client_info] => mysqlnd 5.0.12-dev - 20150407 - $Id: 7cc7cc96e675f6d72e5cf0f267f48e167c2abb23 $ [client_version] => 50012 [connect_errno] => 0 [connect_error] => [errno] => 0 [error] => [error_list] => Array ( ) [field_count] => 3 [host_info] => 127.0.0.1 via TCP/IP [info] => [insert_id] => 0 [server_info] => 5.5.30 [server_version] => 50530 [stat] => Uptime: 38071107 Threads: 5 Questions: 7078287317 Slow queries: 3296255 [sqlstate] => 00000 [protocol_version] => 10 [thread_id] => 607854771 [warning_count] => 0 ) [nameQuote:protected] => ` [nullDate:protected] => 0000-00-00 00:00:00 [_database:JDatabaseDriver:private] => sdproductiondb [count:protected] => 50 [cursor:protected] => [debug:protected] => [limit:protected] => 0 [log:protected] => Array ( ) [timings:protected] => Array ( ) [callStacks:protected] => Array ( ) [offset:protected] => 0 [options:protected] => Array ( [driver] => mysqli_exabyte [host] => 127.0.0.1 [user] => proxy_user_front01 [password] => Y2AfBGoJRKhS9HNdMJ [database] => sdproductiondb [prefix] => sk_ [select] => 1 [port] => 6033 [socket] => ) [sql:protected] => SELECT id, value, type FROM #__ocm_extra_fields ef WHERE ef.published = 1 [tablePrefix:protected] => sk_ [utf:protected] => 1 [utf8mb4:protected] => 1 [errorNum:protected] => 0 [errorMsg:protected] => [transactionDepth:protected] => 0 [disconnectHandlers:protected] => Array ( ) [ocmConfig] => Array ( ) ) [_trackAssets:protected] => [_rules:protected] => [_locked:protected] => [_autoincrement:protected] => 1 [_observers:protected] => JObserverUpdater Object ( [aliases:protected] => Array ( ) [observers:protected] => Array ( ) [doCallObservers:protected] => 1 ) [_columnAlias:protected] => Array ( ) [_jsonEncode:protected] => Array ( ) [_errors:protected] => Array ( ) [year_lookup] => 0 [link] => /kultura ) [additional_categories] => Array ( ) [link] => /kultura/sime-bubica-klape-nazalost-dozivljavaju-bum-177385 [printLink] => /kultura/sime-bubica-klape-nazalost-dozivljavaju-bum-177385?tmpl=component&print=1 [tags] => Array ( [0] => stdClass Object ( [id] => 229161 [name] => damiršarac [published] => 1 [section] => [subsection] => [weight] => [created] => 0000-00-00 00:00:00 [main_article_id] => 0 [alias] => damirsarac [link] => /tag/damirsarac ) [1] => stdClass Object ( [id] => 159045 [name] => ŠIMEBUBICA [published] => 1 [section] => [subsection] => [weight] => [created] => 0000-00-00 00:00:00 [main_article_id] => 0 [alias] => simebubica [link] => /tag/simebubica ) ) [imageXSmall] => [imageSmall] => [imageMedium] => [imageLarge] => [imageXLarge] => [extraFields] => stdClass Object ( [SuperscriptTitle] => stdClass Object ( [id] => 2 [name] => Superscript Title [value] => Slobodni stil [type] => textarea [group] => 9 [published] => 1 [ordering] => 2 [alias] => SuperscriptTitle ) [premium_content] => stdClass Object ( [id] => 68 [name] => Premium content [value] => ON [type] => radio [group] => 9 [published] => 1 [ordering] => 10 [alias] => premium_content ) ) [attachments] => Array ( ) [cleanTitle] => Šime Bubica: Klape, nažalost, doživljavaju bum [num_of_authors] => 0 [author] => Joomla\CMS\User\User Object ( [isRoot:protected] => [id] => [name] => [username] => [email] => [password] => [password_clear] => [block] => [sendEmail] => [registerDate] => [lastvisitDate] => [activation] => [params] => [groups] => Array ( ) [guest] => 1 [lastResetTime] => [resetCount] => [requireReset] => [_params:protected] => Joomla\Registry\Registry Object ( [data:protected] => stdClass Object ( ) [initialized:protected] => [separator] => . ) [_authGroups:protected] => [_authLevels:protected] => [_authActions:protected] => [_errorMsg:protected] => [userHelper:protected] => Joomla\CMS\User\UserWrapper Object ( ) [_errors:protected] => Array ( ) [link] => /autor/2024-05-11-02-50-26-22323 [profile] => Joomla\CMS\Object\CMSObject Object ( [_errors:protected] => Array ( ) [gender] => ) [avatar] => /components/com_ocm/images/placeholder/user.png ) [numOfComments] => 0 [mainImage] => https://static.slobodnadalmacija.hr/Archive/images/2012/08/25/spektar/SIME_BUBICA15-230812[1].jpg [galleryCount] => 1 [hasImage] => 1 [mainImageAuthor] => [mainImageDesc] => [popup_gallery] => Array ( [0] => stdClass Object ( [src] => https://static.slobodnadalmacija.hr/Archive/images/2012/08/25/spektar/SIME_BUBICA15-230812[1].jpg [title] => ) ) [bgPosition] => [text] => {OCMSplitter}Vratija se Šime! Di je bija da je bija, a četiri godine ga nije bilo u rodnome Šibeniku, nije gubio vrijeme; završio je Akademiju dramskih umjetnosti u Zagrebu, naradio se u dječjem teatru, kliznuo u Njemačku, pa upisao poslijediplomski iz ekonomije. Kad se Šime Bubica (32) gotovo kao momčić pojavio na Festivalu dalmatinske šansone, tamo negdje početkom dvijetisućitih, osvojio je srca publike jedne od najuglednijih glazbenih manifestacija u državi.

Izvodio je klasične šansone u novim aranžmanima, primijenivši glumačko umijeće, neosporni talent i emotivnost, iznad svega trud i rad na sebi. A voljeli su ga jer je vraćao nadu u pametniju budućnost hrvatske lakoglazbene scene. Utemeljen je kako treba: ćaća Branko zaštitni je znak šibenske klapske pjesme, a jedini idol Šimi je Arsen Dedić. Zbog čega onda nije iskoristio kapital koji je već imao u rukama?

– Ma znam da me Šibenik podržavao, ja sam njegovo dite i to mi je puno značilo, a sada nakon iskustva u većim gradovima, želim mu se vratiti. Nastupam ove godine na Festivalu šansone na obje večeri i neizmjerno se radujem. U jednom trenutku došlo je do zasićenja, premda sam imao siguran angažman u zagrebačkom kazalištu “Žar ptica” i otišao sam, možda i zbog umjetničkog nagona da se uvijek traži nešto novo.

Iako su mi glazba i gluma sve, odlučio sam izokrenuti stvari, potražiti novi život u Njemačkoj i baviti se ekonomijom. Bilo je i osobnih razloga, razočaran sam bio nedostatkom kriterija – u glazbi, glumi, umjetnosti svi su izjednačeni, profesionalci, amateri, statisti u sapunicama... Kad te netko želi uvrijediti, kaže da si glumac. Recimo da mi je trebalo neko vrijeme pobjeći. Dvije-tri godine živio sam na relaciji Zagreb–München. Nije bilo lako dati otkaz i objasniti to roditeljima.

Posebno jer je vaša obitelj umočena u glazbu do grla?

– Je, kroz našu kuću na Plišcu prolazili su najpoznatiji glasovi bivše Jugoslavije. Klapa “Šibenik”, u kojoj je moj otac bio solist, bila je najuspješnija i najnagrađivanija klapa svog vremena. Toliko su se profesionalno tada uzdigle još samo klape “Trogir”, “Lučica”, DC... spominjem one najznačajnije. A za “Šibenik” je skladao Arsen neke od najljepših klapskih pjesama svih vremena, nastupali su na Splitskom i Omiškom festivalu, s Mišom Kovačem na Evroviziji, sjećate se “Posadi cvijet”...

Upoznao sam tada Terezu, Olivera, Mišu, Arsena, gledao njihove nastupe, napajao se uistinu kvalitetnom glazbom kakvu je danas gotovo nemoguće čuti. Krenuo sam u Glazbenu školu, svirao klavir i klarinet, uzimao privatne sate gitare i bio uvjeren, kao i svi iz mog okruženja, da ću upisati glazbenu akademiju. U jednom trenutku sam se predomislio...

Onda je vaša konstanta da nema konstante?

– E, može biti, samo više nisam siguran da je to pametno, a opet, umjetnost i razum ne idu ruku pod ruku. A meni su koncem gimnazije u ruke došle snimke recitacija Rade Šerbedžije...

Pukli ste na “Ne daj se, Ines”, “Mnoge smo i mnogo voljeli”, “Barbaru”, “Annabel Lee”...

– Baš tako, od toga časa počelo me vući na studij glume. U međuvremenu sam sudjelovao na večerima poezije u Šibeniku, u taj svijet me uveo pjesnik Dinko Škevin. Govorili su oni koji se u te stvari razumiju da imam ugodan glas, pa sam počeo govoriti poeziju i na radiju. Prije nego sam otišao u Zagreb, godinu i pol sam radio kao novinar na Radio Ritmu i okolo vodio različita događanja, još kao maturant.

I osnovali jednu od najuspješnjih mladih klapa, pokojnu “Teutu”?

– Oduvijek sam htio osnovati klapu, i to neku koja će biti drugačija. S rođakom Nevenom Đurićem okupili smo nekolicinu prijatelja, počeli smo probe, a kako smo svi bili muzički obrazovani, već nakon mjesec dana imali smo prvi nastup. Otišli smo na Omiški festival klapa i dobili nagradu za najbolje debitante, a na Dalmatinskoj šansoni prvu nagradu publike. Kad sam upisao Akademiju, odvojio sam se od “Teute”, već sam bio infišan u šansonu, a nisam lik koji nešto može na pola raditi. Zajedno smo još snimili spot, a na CD-u me već nije bilo. Klapa se, koliko znam, definitivno razišla prije sedam godina.

Zato sad klape iskaču iz svakog škafetina?

– Nažalost, klapsko pjevanje doživljava golemi bum. Zašto “nažalost”? U Hrvatskoj danas pjeva 800 klapa, a pomnožite sa sedam da biste dobili broj klapskih pjevača. Je li moguće da toliki broj pjevača može znati pjevati na vrhunskoj razini kao što bi tražilo klapsko muziciranje?! Na koncu nema kriterija po kojem bi itko sudio što je tu dobro, a što ne. Naravno da ima kvalitetnih klapa, ali u tom svijetu postoje i pjevači koji su cijeli život željeli biti solisti, a nisu mogli niti će ikada moći. No, to nije smisao klape, niti ova moda da svoje ime stavljaju ispred klape. Moj otac je četrdeset godina solirao u klapi, ali nikad nije stavljao ime ispred naziva svoje klape, jer to jednostavno nije u filozofiji klape, u njezinu temelju jedne prijateljske družine koja lijepo pjeva. Poslušajte tekstove koje izgovaraju današnje klape, nemaju nikakvog smisla. Bitna je galama, što viši tenori i što dublji basovi. A osjećaja nigdje.

Kako ste postali najmlađi hrvatski šansonijer?


– Bio sam očaran šansonom jer je ona vrhunac, nazovimo ga tako, zabavnog polja glazbe. Njezini su najvažniji aduti vrhunski tekst i interpretacija, slušao sam Arsena, Fabrizija de Andrea, Gina Paolija, Bulata Okudžavu, Sergia Endriga, Jacquesa Brela... Počeo sam to i izvoditi, u Zagrebu, Šibeniku, Zadru. Onda su me pozvali Dušan Šarac i Mira Schwyter da nastupim s novom šansonom na šibenskom festivalu. Ta prva pjesma bila je “Zaludu strpljenje” Igora Brešana, a dan prije pjevao sam uz pratnju Tomislava Garofulića “Barbaru” Fabrizija de Andrea. Poslije sam počeo pisati i svoje šansone, a posebno sam ponosan što je Arsen za mene napisao “Tko si”, dok sam nekako najzadovoljniji izvedbom “Moje ljubavi”, pjesme Gina Paolija u Dedićevu prijevodu, uz sjajnu pratnju svojih prijatelja na sceni.

Kako treba pjevati šansonu?

– Tu ne igra vika, dreka ni efekt. Ne treba imati čak ni neki poseban glas, recimo kao Radojka Šverko ili Vice Vukov, koji su za mene apsolutni pojam lijepog pjevanja, dok je Brel bio sasvim prosječnih glasovnih mogućnosti, ali dovoljno je bilo da se pojavi na sceni i nastaje euforija. Što to u našim uvjetima znači, možete vidjeti kad se Mišo pojavi na pozornici. Iako nisam ljubitelj estrade, nitko ne može poreći da je riječ o neviđenoj karizmi. No vratimo se priči o šansoni, ona traži potpuni angažman, izvođač mora ući u taj tekst, pronaći se u pjesmi, a onda držati publiku koncentriranom. Mora nastati umjetnost. Onda će publika prepoznati to bez greške.

Kako je pala globalna koncentracija, tako je i šansona gurnuta u drugi plan?

– Možda ljudi nemaju vremena ni volje prisiliti mozak da posluša i prepozna kvalitetu, ali neću se se složiti da je nema. Nisam imao pojma da u Splitu postoji Međunarodni festival šansone, na svoju sramotu. Nedavno sam ga pronašao na YouTubeu i ostao šokiran: mladi ljudi savršeno izvode svjetske šansone! Pustio sam ćaći i materi, naježili su se kad su vidjeli, volio bih se s takvima natjecati.

Svi se žale da nema autora, gdje su nestali?

– Sve tone u neku prosječnost, kad nemate kriterije, nemate ni postavljene stvari tko vrijedi, a tko ne. Najviše bih se želio približiti onome što radi Arsen, koji je šansonu ugradio, što bi se reklo, u “široke narodne mase”.

Sada, s novim albumom? Rijetko tko snima šansone?


– Zato ćemo se producent Toni Eterović i ja truditi da to bude kako valja. Neke stare šansone koje su mnogima u srcu obradit ćemo na novi način, a snimanje počinje na jesen.

A gluma?

– Upisao sam Akademiju na poticaj dramaturginje Marijane Nole koja je rodica moje tadašnje cure. Imao sam pravu sreću biti kod velikih majstora glumačke umjetnosti; Tonka Lonze, Zlatka Crnkovića, Neve Rošić, Nikole Batušića... Odmah sam dobio angažman u kazalištu “Žar-ptica” i upao u bubanj iz kojeg tri godine nisam mogao izići. Tamo smo se naradili; oko 400 predstava u tri godine. A dječji teatar zahtijeva čak i više energije i angažmana glumca od predstava za odrasle. Čak i da sam htio nešto drugo, nisam imao vremena, premda je to jedno lijepo razdoblje stjecanja iskustva i radnih navika, na čemu sam zahvalan ravnateljici Mariji Sekelez.

Nije vas bilo ni čuti ni vidjeti, a onda je stigla kandidatura za ravnatelja šibenskog teatra?


– Ha, smatrao sam da imam godina i iskustva da mogu to raditi. Iskreno govoreći, i nisam imao prevelika očekivanja, nisam siguran da bih sada bio spreman sjediti cijeli dan u kancelariji, ali sam smatrao da bi kazalište trebao voditi netko iz struke. Nisam lobirao, nisam ulagao nikakvu energiju u tu kandidaturu. Nešto se pokazalo: nisu prošli niti stariji i dokazani kolege iz struke, Marko Torjanac ni Senka Bulić, ni moj mladi kolega Toni Gojanović. Taj je natječaj odradila politika.

Koja je vaša politika?

– Mjesto gdje želim djelovati definitivno je Šibenik, ne bih se više vraćao u Zagreb, premda znam za sve probleme koje nosi život umjetnika u manjoj sredini. Želim biti uključen u šibensku kulturnu scenu, makar je morao i sam stvarati. Vratio se i Gojanović, ima nas sada nekoliko glumaca sa završenom Akademijom.

A gdje ćete radit?


– U kazalištu, a gdje drugo?!

Hoće li vas primiti?

– Svaka im čast ako nas ne prime!

damir šarac snimila
NIKOLINA VUKOVIĆ STIPANIČEV

Obiteljsko glazbeno čudo

Glazbena obitelj Bubica pravo je čudo i izvan hrvatskih okvira. Podrijetlom iz Luke na Dugom otoku, davno su se nastanili u Šibeniku i rasuli po svijetu. Branko Bubica prednjači, jedan je od utemeljitelja klape “Šibenik”, koja je 1985. godine na njemačkoj televiziji proglašena najboljim europskim vokalnim sastavom, a sada je u “Maslini”. Radijski je voditelj i dobitnik niza nagrada za doprinos glazbi i kulturi. Sin mu Šime, glumac i šansonijer, upravo je dao prvi veliki intervju “Slobodnoj”.

Dragan Bubica skladatelj je i voditelj zborova i ansambala na sjeveru Hrvatske. Marija Bubica je solistica i klapska pjevačica. Branimir Bubica budući je dirigent opernog pjevanja, glumac i klapski pjevač. Tomislav Bubica pjevač je i bubnjar benda “Ekstenzija”. Sinaj Bubica bio je jedan od prvih zadarskih solo gitarista u bendu “Hatari” šezdesetih godina, Milorad Bubica je bio bubnjar riječkog sastava “Albatrosi”, a naslijedio ga je sin Luka.


[event] => stdClass Object ( [BeforeDisplay] => [AfterDisplay] => [AfterDisplayTitle] => [BeforeDisplayContent] => [AfterDisplayContent] => [OCMBeforeDisplay] => [OCMAfterDisplay] => [OCMAfterDisplayTitle] => [OCMBeforeDisplayContent] => [OCMAfterDisplayContent] =>

[OCMUserDisplay] => [OCMCommentsCounter] => [OCMCommentsBlock] => ) [jcfields] => Array ( ) [image] => [imageWidth] => 600 [comments] => Array ( ) [absoluteURL] => https://slobodnadalmacija.hr/kultura/sime-bubica-klape-nazalost-dozivljavaju-bum-177385 [emailLink] => /component/mailto/?tmpl=component&template=site&link=261b4306d6b70206da154b563ca5d6fa9b3a075f [twitterURL] => http://twitter.com/intent/tweet?text=%C5%A0ime+Bubica%3A+Klape%2C+na%C5%BEalost%2C+do%C5%BEivljavaju+bum&url=https%3A%2F%2Fslobodnadalmacija.hr%2Fkultura%2Fsime-bubica-klape-nazalost-dozivljavaju-bum-177385 [socialLink] => https%3A%2F%2Fslobodnadalmacija.hr%2Fkultura%2Fsime-bubica-klape-nazalost-dozivljavaju-bum-177385 )
Array ( [1] => stdClass Object ( [id] => 2 [name] => Superscript Title [value] => Slobodni stil [type] => textarea [group] => 9 [published] => 1 [ordering] => 2 [alias] => SuperscriptTitle ) [2] => stdClass Object ( [id] => 68 [name] => Premium content [value] => ON [type] => radio [group] => 9 [published] => 1 [ordering] => 10 [alias] => premium_content ) )
StoryEditorOCM
KulturaSlobodni stil

Šime Bubica: Klape, nažalost, doživljavaju bum

Piše PSD.
26. kolovoza 2012. - 13:46
Vratija se Šime! Di je bija da je bija, a četiri godine ga nije bilo u rodnome Šibeniku, nije gubio vrijeme; završio je Akademiju dramskih umjetnosti u Zagrebu, naradio se u dječjem teatru, kliznuo u Njemačku, pa upisao poslijediplomski iz ekonomije. Kad se Šime Bubica (32) gotovo kao momčić pojavio na Festivalu dalmatinske šansone, tamo negdje početkom dvijetisućitih, osvojio je srca publike jedne od najuglednijih glazbenih manifestacija u državi.

Izvodio je klasične šansone u novim aranžmanima, primijenivši glumačko umijeće, neosporni talent i emotivnost, iznad svega trud i rad na sebi. A voljeli su ga jer je vraćao nadu u pametniju budućnost hrvatske lakoglazbene scene. Utemeljen je kako treba: ćaća Branko zaštitni je znak šibenske klapske pjesme, a jedini idol Šimi je Ar...
Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
11. svibanj 2024 04:50