 |
Iako je široj javnosti poznata kao predsjednica Sekcije žena u Sindikatu pomoraca Hrvatske (SPH), u središtu našeg zanimanja bio je njezin pogled na svakodnevne poslove i život žene pomorca.
- Moj uključuje i prihvat te smještaj putnika. Tu su i dežurstva na brodskoj recepciji, te održavanje čistoće broda i putničkih prostora. Na brodu imamo samo dvije časnice. Ipak, vjerujem da će se stvari promijeniti nabolje, te da će naše znanje i iskustvo biti iskorišteno i na drugim dužnostima - ističe naša sugovornica.
Na pitanje o mogućnostima usklađivanja plovidbe s privatnim životom, odgovara vrlo jednostavno:
- To je doista teško, zapravo nemoguće! Uvijek nedostajete tamo gdje ste najpotrebniji, bez obzira jeste li mama ili tata. U sebi znam reći “još samo ovaj ugovor i dosta”, ali stvarnost je surova. Mogu reći da sam u srcu majka, u duši žena, a u životu pomorac.
- Biti majka i pomorac u istoj osobi je vrlo teško, a vjerujem da isti osjećaj imaju i muškarci, koliko god bilo uvriježeno mišljenje da oni odlaze na brod zaraditi plaću. Na sreću, imam sretan brak i supruga koji ima puno razumijevanja, posebice jer radi u istoj kompaniji. Nastojimo se maksimalno posvetiti djeci, barem kada smo kod kuće, nastojimo odgajati, usaditi djeci neke vrijednosti. Uvijek nam je u srcu obitelj, nismo morska hrid. Nagriza nas sol, ali emocije ostanu u kutu oka i suza klizne niz obraz kada idemo na brod - naglašava Tatjana Božić, te dodaje:
- Kada mi isplovimo, tada “uplovi” baka servis. Na našu sreću, bake su nam vrlo požrtvovne, pa se s velikom ljubavlju brinu o unucima. Zato im i posredstvom vaših stranica upućujem jedno veliko - hvala!
Predsjednica sindikalne Sekcije žena ima najbolje riječi za ulogu žene na brodu bez obzira na stare zablude i stereotipe.
- Žena je potrebna na brodu i nije ništa manje vrijedna od svojih muških kolega. Smatram da smo sposobne obaviti svaki zadatak koji se postavlja pred nas. Štoviše, mislim da bolje reagiramo u nekim situacijama, jer je prilagodba naše prirodno stanje i sposobne smo sve posložiti za opći uspjeh - dodaje Božić.
Naša sugovornica tvrdi kako se “Jadrolinija” vrlo korektno odnosi prema pomorcima i maksimalno im izlazi u susret, te ističe svoje uvjerenje da bi tvrtka učinila i više da je situacija u gospodarstvu povoljnija.
- Kada se opće stanje postavi na zdrave noge, tada će, nadam se, i pomorac biti adekvatno plaćen za svoj rad. Naime, doista imamo preniska primanja, pa je postalo sramotno reći da si pomorac (praznih džepova) na ruzinavom brodu. O uplovljavanju u sindikalne vode, Tatjana Božić govori da se dogodilo posve slučajno.
- Jednog dana prišao mi je kapetan i rekao: “Nešto bih vam ponudio, znate, postoji netko tko štiti vaša prava...” Onako prljava od posla, znojna i nimalo ženstvena, u prvi mah sam promislila “ma da, baš će neko za mene”, ali ipak sam ga saslušala i odlučila postati član SPH. Želim da nam je svima bolje, a ako budemo šutjeli, nitko neće znati za nas.
Korak po korak dosegnuli smo lijep broj od 250 članica. Smatram da smo osnivanjem Sekcije žena ipak pomakle stvari s mrtve točke, da se čuje naš glas, bez obzira plovimo li na brodovima ili radimo na kopnu.
Vidimo promjene nabolje, jer postoje rezultati suradnje SPH i “Jadrolinije” zbog čega zahvaljujem čelnicima tvrtke na ukazanom povjerenju ženama - zaključuje Tatjana Božić.
GORDAN ZUBČIĆ
|
Tijesne kabineČlanice posade nemaju prikladan smještaj, a poteškoća ima i s odorama, ističe Tatjana Božić. - Smještaj je doista skroman i pretijesan, nedostojan za život jedne osobe, a kamoli za dvoje, no shvaćamo tešku ekonomsku situaciju. Uvjeti smještaja i života na brodu bi trebali biti puno bolji. Razumijem da je teško smjestiti sve po zaduženjima u mali prostor, ali među nama ima parova i supružnika gdje razdvajanje nije najbolje rješenje. Uniforme su, po mojemu mišljenju, preskupe. Solidno izgledaju, ali bi se mogle uljepšati i naći jeftinija rješenja uz bolju kvalitetu. |