Dragan papić, član ‘viteške skupine’, nakon 828 dana pritvora I ODBACIVANJA OPTUŽBI PROTIV NJEGA, danas se osjeća jadno i ponIženo
Ne tražim apsolutno ništa više od onoga što mi je obećano od hrvatske države u trenutku kad sam odlazio u Haag. Danas se osjećam jadno i poniženo kad vidim da je sve to bila laž i da sam ostao zaboravljen i ja i moja obitelj. Išao sam u Haag za interese hrvatske države koja me je kasnije toliko izvarala da je to nevjerojatno - počeo je svoju ispovijest Dragan Papić, rodom iz Viteza, nekadašnji pripadnik tzv. viteške brigade, koji je u pritvoru Haaškog suda, kao jedan od optuženih za pokolj nad muslimanima u Ahmićima, proveo ukupno 828 dana, od 6. listopada 1997. godine do 14. siječnja 2000. godine kad je iz Haaga izišao kao slobodan čovjek protiv kojega su odbačene sve optužbe.
Kontrola nad odvjetnicima
Papić s obitelji već 33 godine živi u Kaštel Sućurcu.
- Optužnicu za zločin u Ahmićima sam dobio 1995. godine. U osmome mjesecu 1997. godine prebacio sam se u BiH jer je bio takav dogovor. Naime, Ivić Pašalić, tadašnji savjetnik predsjednika Franje Tuđmana za unutarnju politiku, rekao nam je da je u interesu hrvatske države, koja stoji iza nas, da idemo u Haag. Rečeno nam je da će država trajno skrbiti za nas i naše obitelji, obećavali su nam sve, pravnu pomoć, sve. Kazano nam je da Hrvatska nakon izlaska iz rata treba dobiti dva kredita od po 500 milijuna dolara te da je to što mi radimo u interesu države. Na osnovi tih garancija mi smo otišli u Haag - kaže Papić.
- U Haagu su mi mijenjali optužnice kao da piju kavu. Ja sam optužen da sam kao pripadnik postrojbi posebne namjene bio u Ahmićima i da sam počinio zločin. Na kraju je tužitelj postavio optužnicu tako da dokaže umiješanost RH u rat u BiH i progon muslimana. Na osnovi te jedne točke, progona, ja sam jedini iz te viteške skupine i oslobođen na prvom stupnju 14. siječnja 2000. godine - kazao je Papić dodajući da je njegovu obranu financirao sud u Haagu, a da je on predložio tko će ga braniti.
Mjesečno je, kaže, za to izdvajano od dvadeset do trideset tisuća dolara.
- No, cijelu kontrolu nad našim odvjetnicima imao je Zagreb. Ja, recimo, nisam mogao pozvati neke svjedoke koje sam htio jer to nije odgovaralo nekome u Zagrebu, da se ne bi nešto drugo doznalo. Ponavljam, hrvatska država je rekla da stoji iza nas, i pravno i svakako.
- Ovako je rekao Pašalić: “Hrvatska stoji iza vas i vaših obitelji, ako hoćete to da napravite, da odete u Haag, država će stati iza vas.” Rečeno nam je da ćemo biti umirovljeni ukazom predsjednika Tuđmana. No, isto tako nam je kazao da ako nećemo ići, onda “mi nećemo stati iza vas i moglo bi vam se svašta događati” - govori Papić.
Kaže da su, prije nego su otišli za Haag, svi iz njegove skupine dovedeni u Loru. Tamo bili Markica Rebić, Miroslav Tuđman, Ljubo Ćesić Rojs, ukratko cijeli tadašnji državni vrh osim predsjednika.
Bez državljanstva
- Rečeno nam je da ne smijemo imati nikakvu dokumentaciju, niti ikakve osobne dokumente koji bi nas vezali za Hrvatsku, da su oni samo posrednici preko kojih mi idemo u Haag. Sve smo to ostavili, stavili su me uza zid, došao je fotograf, uslikao me odmah i za sat vremena sam ja dobio putovnicu. S njom sam, nakon izlaska iz Haaga, išao svagdje, u Švedsku, Austriju, Italiju, Njemačku...
- Sve dok 2007. godine nije istekla i dok nisam došao u policiju da je zamijenim. Tad su mi rekli da je to nemoguće jer da apsolutno nemam hrvatsko državljanstvo, da me uopće nema u arhivi, nigdje. Od 1997. godine ja za državu Hrvatsku nisam postojao kao čovjek. Hrvatski državljanin sam postao tek kad sam platio 1500 kuna za domovnicu i novu putovnicu - pojasnio je ogorčeno bivši haaški optuženik.
- Vratio sam se zrakoplovom u Zagreb za koji sam kartu sam platio. U Zagrebu me apsolutno, od svih onih dužnosnika koji su se s nama po odlasku ljubili i slikali, nitko nije dočekao. Nitko od onih koji su nam pljeskali, koji su nas poslali u Haag, nije me dočekao.
- Nekoliko mjeseci poslije čekao sam Ivića Pašalića u Mostaru, čuo sam da će doći. Sretnem ga na kružnom toku i pitam ga: “Gospodine Pašaliću, sva ona obećanja što su izrečena, šta je s tim?”. On se okrenuo prema meni i kazao: “Slušaj, moj Papiću, ti misliš da su neki ljudi žalili za vama kad ste otišli u Haag. Hrvatska država vas je iskoristila za ono što joj je trebalo da dobije. Ma boli te pojedine ljude ku..c za vas”. Eto, to mi je rekao.
VLADIMIR URUKALO
Niti Rojsa niti novca za kuću
Čuo sam da su Tuđman i pokojni ministar Gojko Šušak ostavili neka sredstva da se, kako tko bude izlazio iz Haaga, pomogne ljudima, a Rojs je bio zadužen da s tim upravlja. Jednom sam otišao u odmaralište u Baško Polje, Rojs je bio tamo sa suprugom i sinovima. Rekao je da su ta sredstva ostavljena, a da je moje da samo nađem odgovarajuću kuću koja ima urednu građevinsku dozvolu, pa će mi se iz toga to platiti, al da bude cifra do 300 tisuća tadašnjih njemačkih maraka. I tako sam ja naposljetku našao u Trogiru kuću, zvao Rojsa, a on govori bit će, riješit ćemo to. No, od toga do danas nije bilo ništa. Nisam ga više nikako mogao dobiti na mobitele, na ni jedan broj, otišao sam čak kod njegove majke, ona ga je zvala, opet je rekao da će biti riješeno i opet ništa.
|
Hvidra: Pomoći ćemo
Kristijan Petric, prvi čovjek županijske Hvidre kazao nam je da će oni pomoći Papiću koliko god budu mogli.
‘Želim samo da se zna da smo za ovakve ljude poput Papića, koji su dali sve za Hrvatsku, a danas nemaju ništa, organizirali humanitarni koncert. Neka ljudi sad znaju za koga je prikupljan novac’.
|
Svi dobili osim mene
Od onih koji su išli sa mnom, bez da su ušli u sudski proces, oslobođeni su Marinko Katava, danas pokojni Pero Skopljak i Ivan Šantić. Ukazom predsjednika Tuđmana za posebne zasluge njih su trojica umirovljeni, dobili su kuće u Hrvatskoj. Braća Kupreškići su dobili mirovine, ostali su dobili nekretnine, poslove, svi su dobili nešto osim mene. Vjerojatno zato jer ja nisam bio toliko glasan, nisam lupao na sva vrata.
|