U zraku je više od 35 stupnjeva, špine suhe, koze i krave žedne, voćnjaci i vrtovi presušili. To je slika Ogorja, mjesta svega 40 kilometara na domak Splita. Sela koje je s velikogim gradom spojeno lijepom cestom, svi u kućama imaju telefone, no vodovodnu mrežu - nemaju.
Njihovo selo, kažu nam ljutiti Ogorani, jedino na tom širem mućkom području nije spojeno na vodovod, a vode nema jer u blagajni nema novca. Onaj tko najbolje zna sve što se u mjestu događa je mjesni poštar Jure Kapitanović, koji svakodnevno obilazi oko 600 ljudi po svim selima i zaseocima: - Šta ću vam reći, ljudi mi se tuže, jer sam svaki dan kod njih, nije nam lako, svima nama, voda ti triba za najosnovnije potribe, a da ne kažen kako je onima koji imaju blago, veliku zemlju - govori nam poštar Jure.
A kako je živjeti i raditi bez vode baš onima koji imaju ovce, bikove, koze, krave, kokoši, najbolje jednom riječju opisuje Iva Biuk: - Nikako! Iva sa suprugom Antom Prpićem ima malu farmu od deset goveda, pet je krava i pet bikova, tu su svinje, ovce, koze, kokoši, sve to treba napojiti svaki dan, a posebno je teško i žedno za ovih velikih vrućina kad je u štalama i iznad 40 stupnjeva.
- Mučimo se svi, da ja iman vodu do kuće, ima bi sigurno još deset goveda, ovako mi je i s ovima teško izlazit na kraj - kaže nam Ante Biuk Prpić. Njegovoj maloj farmi samo u jednom danu treba 1500 litara, a kad se zbroje i sve druge potrebe, ispada da mu cisterna od 5000 litara treba svaki treći dan. Ante s još nekoliko mještana cisternama dovozi vodu svima po selima i cisterna vode stoji 150 kuna, no to je tek privremeno rješenje, jer voda se brzo potroši.
Osim njega, vodu u cisterni svakodnevno prevozi i Ante Ljubić, posla je preko glave, treba se upisati i dva-tri dana prije, koliko je narudžbi. Ogorani misle kako su jednostavno zaboravljeni od svih, načelniku Filipu Stupalu draže je, kažu, dati novac za Muć i druga mjesta, a za Ogorje novca nema, Kerum kao da nije iz njihova sela, svi su uz njega i dalje će biti, a on nije ništa napravio otkad je došao na vlast u Splitu.
- Slobodno napišite da ga pozdravlja Ivan Leskur, pokojnog Ante Krese, uvik san bija za njega, uvik ću i biti, ali on nas je zaboravija. A i župan Ante Sanader više voli platit za Bikijadu 40 tisuća, a nama ni kune - ljutit je Leskur. I država, kojoj su dali ono najsvetije, jer iz malenog Ogorja je u Domovinskom ratu poginulo 26 momaka, o njima nimalo ne brine.
 |
| Na fotografiji Ante Biuk Prpić na farmi teško živi bez vode |
Prve su cijevi postavljene još prije rata, prije 20 godina, od tada je nekoliko sela spojeno na vodovod, no do Ogorja nikako da dođe. Leskurovi rade od zore do mraka, jer treba se brinuti o kravama, kozama, voćnjacima s jabukama, šljivama i kruškama, ali ništa im nije teško raditi dok ne dođe vrijeme da se blago napoji, a vrt zalije, jer vode uvijek fali. I događa se tako apsurd da je žednim Ogoranima voda do grla došla, do kada će, pitaju se mještani osluškujući novu prognozu koja i dalje najavljuje žegu.
Stupalo: Voda općinski prioritet- Voda za šire ogorsko područje je općinski prioritet, no s obzirom na to da je riječ o skupom projektu, ne možemo ga financirati sami, nego uz pomoć države i županije. Nitko nije zaboravio na Ogorje i nastavak radova ovisi samo o novcu, a hoće li to biti dogodine, teško je sada reći - kaže nam Filip Stupalo, načelnik Općine Muć. |
Sanader: Nismo digli ruke od Ogorja- Županija nije digla ruke ni od općine Muć ni od Ogorja. Velik je to zahvat, nije to samo ni županijski projekt, ne možemo mi tu mnogo učiniti, a mogu vam reći da se načelnik Stupalo stvarno bori za taj projekt - kaže župan Ante Sanader. |
