Budući da nije bilo pristupne ceste, Grad Makarska prodao je 200 svojih kvadrata investitoru, firmi “Editus”, u vlasništvu Dike Slezaka iz Mostara. Prije je dio zemljišta koristio hotel “Park” za parking. Tako preko parkirališta hotela s četiri zvjezdice danas praše bageri s betonom, dok se na terasi hotela uz bazen sunčaju gosti. Zgrada se naslonila i na susjednu kuću obitelji bivših saborskih zastupnika Gordane i dr. Marka Turića. To je duga priča imovinskopravnih odnosa, s kojom su se pozabavili i sudovi. Zanimljivo, investitor je bio voljan graditi aparthotel, međutim, otprije desetak godina prostornim planom određeno je da to bude stambeno-poslovna zona, jer se na zemljištu nekada nalazila obiteljska katnica.
Cijene stanova na plaži od 4000 do 5000 eura
Cijena stanova na plaži kreće se još uvijek od 4000 do 5000 eura, pa je stanogradnja na plaži i najzanimljivija. Zemljište uz plažu s nazivom Donja luka apartmanizirano je davnih dana i nijedna dosadašnja gradska vlast nije to zaštitila kao hotelsku zonu. Međutim, prema dostupnim informacijama, Slezak razmišlja zgradu uz hotel “Park” pripojiti hotelu kao apartmanski dio, pripremajući se ujedno da s poduzetnikom Milanom Lučićem ponovno kupi hotel, nakon što ga je bio prodao makarskoj firmi “Georad”.
Druga makarska “šaka u oko“ su dva stambena zdanja sa po osam stanova u Starčevićevoj ulici pokraj takozvanog Trećeg mosta, investitora “Nekretnine Sacro” d.o.o. iz Zagreba, Vlaška 77. Zgrade neće biti spojene na kanalizaciju, budući da bi se raskopavalo po tuđim vrtovima do glavne kanalizacijske cijevi, pa će imati svoju septičku jamu. Stanovi na ovoj poziciji ne prelazi cijenu od 2300 eura po četvornome metru. A pored magistrale na hridi, uzvisini od dvadesetak metara, niknula je višekatnica sa šest stanova obitelji Pivac, vrlo uska, jer za širu nije bilo više terena.
To su samo posljednji primjerci graditeljskog i ujedno gospodarskog uništenja grada, koji živi od turizma, a ne da mu ni disati. Pogotovo razvijati se. Sve navedene građevine imaju urednu dokumentaciju za izgradnju. Kako se više puta moglo čuti na sjednicama Gradskog vijeća, svemu su krivi prijašnja bespravna gradnja i nedavna mogućnost legalizacije takvih objekata. Dogodila se, naime, velika nepravda prema legalnim investitorima, koja se liberalizacijom uvjeta gradnje u planskoj dokumentaciji za izgrađena područja grada na ovaj način pokušala ublažiti. Zbog nastavka nesmiljene apartmanizacije Makarske, ozbiljni analitičari predviđaju crne dane makarskog turizma.
Betoniraju se zadnji slobodni gradski prostori, kojima se onda prilagođavaju veličine zgrada u dosad neviđenim oblicima. Možda će studenti arhitekturi ubuduće dolaziti studirati u Makarsku da se na konkretnim primjerima upoznaju s promašajima arhitektonskih rješenja, kakvih nije bilo ni u socijalističkom stilu gradnje, a koji se spominje kao primjer nekreativnosti i jeftinoće. U svojim izbornim programima svi politički natjecatelji za gradsku fotelju ovu sramotu Makarske vješto su zaobilazili.