UKLETO
Jedna moja prija je nekidan zaključila da je najpametnije u šoping slati muža. Ili svekrvu. Izašla ona, nesretnica, kupiti u Primu 3 neke sitnice. Sve super, sve pet. Kadli - taman ona prolazi kraj Imex banke, a ono - pljačka. Pucnjava.
Nije uspjela ni skužiti šta se dešava, kraj nje projuri neki frajer brzom brzinom, začuje jaukanje i metež u banci, netko viče - drž’ ga, drž’ ga, a ona ništa, odsjekla se načisto. Zaboravila i zašto je krenula vani. Na klimavim nogama ona da će kući, na Blatine. Ide i misli kako je život čudnovat i kako se poštenu čovjeku svašta može desiti.
Ona kraj poštice blizu svoje kuće kadli - opet pljačka. ‘Pa koji je ovo način’, zavapi moja prijateljica, čisto uvrijeđena. ‘Jesam li ukleta?’, zakriči ona još jednom iz petnih žila ...