stdClass Object
(
[id] => 295316
[title] => Duje Dorotka o svoja dva magistarska rada: Trava nije užas - JNA tatoo kao uspomena
[alias] => duje-dorotka-o-svoja-dva-magistarska-rada-trava-nije-uzas-jna-tatoo-kao-uspomena
[catid] => 264
[published] => 1
[introtext] =>
[fulltext] => U ‘Spektru’ prezentiramo dva zanimljiva magistarska rada mladog
splitskog antropologa i etnologa Duje Dorotke (26), koji je netom
završio zagrebački Filozofski fakultet, a vrijedna su medijske pažnje
zbog originalnog i intrigantnog izbora tema, te saznanja koja su nova za
našu javnost. U prvom radu se bavi poviješću i razlozima zabrane
konoplje, čudesno korisne biljke koja nije izdržala sraz s američkom
korporativnom mašinerijom, a drugoj je tema tetovaže u JNA. Pa uronite;
ako vas zagolicaju ovi sažeci - kod Duje možete nabaviti kompletne tekstove...
Onda
vi mislite, kao i ja, kako je kanabis, u svijetu zabranjen zbog
štetnosti po ljudsko zdravlje te zbog efekta opijata? Antropolog Duje
Dorotka u svom radu objašnjava kako je kanabis zapravo zabranjen zbog –
ekonomskih razloga. Javni stav o konoplji se zadnjih godina bitno
ublažava, pa je se danas spominje kao biljku čije ulje liječi
neizlječive bolesti i jeftinu sirovinu za stotine industrijskih
proizvoda, no zbog razloga koje ćemo navesti još uvijek je u većini
zemalja svijeta s one strane zakona.
Još od najranijih kineskih
zapisa ova biljka je hvaljena kao vrlo korisna, velikog uporabnog
potencijala, primjerice u izradi tekstila (odjeću od ovog materijala
Evropi su prvi približili pradavni Skiti), medicini ili proizvodnji
hrane i ulja, pa i konop je dobio ime po konoplji, no postupno je
proglašena nepoželjnom. Barem dvije i po tisuće godina prije Krista
indoevropski narodi su konopljine pripravke koristili u medicinske i
obredne svrhe, a arheolozi su starost prvog papira načinjenog od
konoplje procijenili na dvije tisuće godina, naravno izumljen je u Kini,
dok su ga Evropljanima 'otkrili' Arapi, koji su tehnikom proizvodnje
ovladali krajem osmog stoljeća što je otvorilo put Guttenbergovu izumu
tiskarskog stroja 1439. godine.
Korištenje ove biljke u evropskim
zemljama više od tisuću godina isključivo će se vezivati uz proizvodnju
užadi, tekstila i opreme za brodove. A riječ je bila o vrlo
kompliciranom načinu pretvaranja biljaka u niti, tim prije što je voda
korisna u proizvodnji bila otrovna za ljude i životnije, a glavni biznis
su vodili Rusi.
Tko je onda prvi započeo kampanju protiv ocrnio
konoplju? Nećete vjerovati - putopisac Marko Polo, mada ni sam toga nije
bio svjestan! Na putu kroz 'zemlje Saracena' u blizini grada Kobiana
čuo je legendu o 'Starcu iz planina', lokalnom heretiku koji je na
planini izgradio tvrđavu i u njoj prekrasan rajski vrt. Uz pomoć
očaravajuće moći svojeg vrta i 'mističnog napitka', Starac okuplja
vojsku fanatika koji su spremni učiniti sve za njega. Početkom
devetnaestog stoljeća europski intelektualci, najprije Francuzi,
prihvaćaju ovu legendu kao 'priču o Asasinima', a ime dobivaju kao
uživatelji misteriozne tvari kojeg su prepoznali u - hašišu, zapravo
ekstraktu plodova ženske konoplje, premda ga Polo u zapisu ne spominje!
Posao
s konopljom u međuvremenu je došao do Amerike, tadašnje engleske
kolonije, u kojoj se proizvodnja potiče dobrim cijenama i oslobađanjem
od dijela duga, no prvi Ameri proizvode zadržavaju za sebe.
- Čak
i u najprimitivnijem obliku, njen uzgoj i prerada osiguravaju barem
dvije temeljne ljudske potrebe - hranu i odjeću, pa i vojnu opremu.
Upoznavši svoje kolonijalne podanike s konopljom, Englezi su učinili
bitan korak ka američkoj neovisnost a da toga nisu bili svjesni – tumači
Dorotka, dodavši kako je proizvodnja konoplje u Americi doživjela
procvat nakon osamostaljenja, a najteži posao odrađivali su robovi.
-
U proizvodnji tekstila konopljina tkanja sve više padaju u sjenu drugih
tradicionalnih materijala, poput vune, pamuka i lana, a industrija
papira okreće se novim, svježim izumima: dobivanju papira od drveta, a
do kraja stoljeća većina svijeta će prigrliti ovu jeftinu metodu – kaže
mladi antropolog, navodeći kako je 1916. godine američko Ministarstvo
poljoprivrede predvidjelo da će usavršavanjem stroja za odvajanje
konopljinih vlakana američko gospodarstvo doživjeti ponovni procvat
industrije konoplje. Samo godinu dana kasnije Henry Schlichten
patentirao je dekortizator, stroj koji je gotovo savršeno obavljao posao
odvajanja vlakana od srčike, a krajnji produkt sačinjavala su vlakna za
proizvodnju užadi i tekstila, mljevena srčika za izradu pulpe u
proizvodnji papira, te prirodno ljepila na bazi lignina koji donekle
zamjenjuje sintetička ljepila korištena u miješanju pulpe za papir.
Rezultat svega ovoga trebao je biti dvostruko jeftiniji, puno
izdržljiviji i kvalitetniji papir u čijoj je izradi svaki hektar
konoplje spašavao četiri hektara šume!
Početkom tridesetih godina
prošlog stoljeća Schlichtenov stroj već je ušao u širu proizvodnju, te
je postajao sve dostupniji srednjim i malim poljoprivrednicima koji su
se bavili konopljom.
No kapitalistički ekonomski sustav čiji su
prvaci angažirani u drvnim, tekstilnim i drugim industrijama neće se tek
tako pomiriti s činjenicom da jedno novo otkriće stare biljke može vrlo
lako njihova poduzeća dovesti na koljena.
Umnogome je njezinoj
sudbini presudio William Randolph Hearst, poduzetnik i kralj žutog
tiska. Do kraja dvadesetih i početka tridesetih godina mediji sve češće
izvještavaju o 'novoj vrsti droge' meksičkog porijekla koja prijeti
američkom stanovništvu pod nazivom 'marijuana' a koja potiče agresiju i
nasilje, te čini Meksikance upravo onakvima kakvi jesu - divlji,
neobuzdani i opasni. U medije se na velika vrata vraća i stara priča o
krvoločnim Asasinima!
- Polovicom tridesetih godina kemijska
korporacija 'Dupont' predstavlja najnoviji proizvod baziran na naftnim
derivatima - najlon. Bio je to i znak da se velikim industrijama kojima
konoplja počinje svojim usponom sve više smetati, poput drvne i
tekstilne, sada pridružuje i najsnažnija, naftna. Kad na čelo
novoosnovane Federalne agencije za narkotike dolazi Henry J. Anslinger,
započinje definitivni slom industrije konoplje, 1937. godine donesen je
akt koji obavezuje sve koji rade s konopljom (kudeljare, liječnike,
farmaceute) da po primitku sirovine plaćaju dolar po unci poreza i budu
evidentirani kao korisnici medijski ozloglašene 'marihuane'!
Ali
Anslinger do kraja četrdesetih godina, početkom Hladnog rata u
potpunosti mijenja retoriku: u ozračju straha od komunizma u svojem
svjedočenju pred američkm kongresom 1948. daje drugu sliku utjecaja
marihuane - ona sada nije više opasna jer navodi na nasilje, već upravo
suprotno, čini mladež letargičnom i nespremnom za borbu, a to je upravo
ono što komunisti žele!
Od 1948. počinje pritisak na Vijeće UN-a
da usuglasi do tada različite interpretacije opasnih droga u svojim
zemljama članicama, te da se u njih obavezno uvrsti i kanabis. Činjenica
je da 1954. UN-ovo vijeće prihvaća stav da 'ne postoji nikakvo
opravdanje za medicinsku uporabu kanabisovih pripravaka'. To 1961.
rezultira donošenjem UN-ove Jedinstvene konvencije o narkoticima, koja
klasificira kanabis kao drogu najgoreg, četvrtog stupnja - što znači da
su njegovi potencijali za medicinsku uporabu zanemarivi, a mogućnost
zlouporabe velika. Ovo je ujedno i situacija koja traje sve do danas –
pojašnjava Duje.
Europska zajednica ipak je imala su nešto blaži
tretman prema konoplji: 1970. donosi propis koji osigurava neometano
trgovanje proizvodima industrijske konoplje, primarno sirovim vlaknima i
sjemenu. Sve ovo dovelo je do otkrića brojnih novih primjena ove biljke
u devedesetim i dvijetisućitim godinama, poput biodizela od konoplje,
metanolskog goriva, konopljinog betona, ekološki prihvatljive
plastike...
Naslijedivši regulativu u uzgoju konoplje od
Jugoslavije, u Hrvatskoj je jedina dopuštena sorta sve do 2012. bila
takozvana flajšman konoplja, od koje su još sredinom sedamdesetih
odustali proizvođači certificiranog sjemena pošto se svojim udjelom
THC-a od oko 8 posto nije uklapala u nove tržišne regulative pa je barem
u gospodarskom smislu ova sorta praktički izumrla. Zakon se mijenja tek
2012. kada Hrvatska dopušta uzgoj četrdeset sorti propisanih europskim
pravilnikom.
Ipak, premda je na razini EU dopuštena proizvodnja i
trgovina svim konopljinim prerađevinama, pa i vlaknima, Hrvatska svoju
proizvodnju ograničava isključivo na uzgoj konoplje za sjeme nakon čega
poljoprivrednici ostatak biljke moraju spaliti ili zaorati. Iako je
uporaba kanabisa i dalje ilegalna u SAD-u na razini federacije, ona je u
posljednjih pet godina postala u potpunosti legalna na državnom nivou u
Washingtonu, Coloradu i Aljasci, a njena medicinska uporaba dopuštena
je u još 25 država.
'Tetovaže u JNA kao figura sjećanja'
Drugi Dujin magistarski rad koji predstavljamo pod naslovom 'Tetovaže u JNA kao figura sjećanja' jest tema koja je i doslovno obilježila generacije naših otaca. Ona ljubičasta nezgrapna sidra, sirene, puške, srca, datumi i natpisi JNA koji su početkom devedesetih godina prošlog stoljeća postajali nepoželjni ukras hrvatskih tijela. Ali tek malobrojni su ih odlučili prebrisati, češće su ih pretvarali u neodređene dopisivane riječi poput ONA, 3. BOJNA i slično. Etnolog Dorotka podsjeća kako je o ritualnim praksama tetoviranja kod Tračana još oko 430. godine prije Krista izvijestio Herodot, no u Europi ovome fenomenu sustavnija pažnja nije pridavana sve do kraja 16. stoljeća. Prema tadašnjem shvaćanju ukrašeno znak je divljaštva i neciviliziranosti, dok je čisto tijelo odlika civiliziranog kršćanina.
- Kad je 1769. James Cook, kojemu dugujemo i današnji termin za ovu vrstu ukrašavanja tijela, s Polinezijskog otočja kući doveo prvu skupinu tetoviranih engleskih mornara, tetovaže su se ubrzano počele širiti Starim kontinentom. Zanimljivo je i da su se u ovom razdoblju tetovirali svi društveni slojevi: od pomoraca, zanatlija i vojnika pa sve do aristokracije. Početkom dvadesetog stoljeća pada popularnost tetoviranju u elitnim krugovima, a ubrzo nakon uslijedile su i oštre osude u medijima. Tetoviranje se ponovno spušta na dno ljestvice poželjnog ponašanja gdje ostaje sve do druge polovice dvadesetog stoljeća, odnosno šezdesetih godina kad nastupa razdoblje 'renesanse tetovaža'. Posebno je popularno u zatvorima u kojima je bilo zabranjeno, no zatvorenici se na ovaj način inate totalitarnom režimu u kojem su zatočeni, zatvorska tetovaža tako postaje subverzivni tjelesni akt kojim zatvorenik preuzima vlast nad svojim tijelom i izaziva sistem koji ga pokušava kontrolirati.
- Kada se počinje oslikavati jugoslavenska vojska?
- Građani koji su odslužili vojni rok u JNA zapravo ne tvore nikakvu konkretnu, koherentnu zajednicu. Petorica mojih kazivača su iz Splita, Hvara i Stupina kraj Šibenika a služili su vojni rok u razdoblju od 1963. do 1974., osim najstarijeg koji je na odsluženju bio 1950. godine. Lokacije odsluženja mojih kazivača suu Tetovo (Makedonija), Trebinje (BiH), Vis (Hrvatska), Nikšić (Crna Gora) i Travnik (BiH).
- Kako ste ih pronašli?
- Sugovornike za svoj rad pronašao sam preko familije od prijatelja i prijatelja od familije... Za pregršt korisnih informacija ključno otkriće mi je bio internetski 'Forum bivših pripadnika nekadašnje JNA.' Ovaj forum osmišljen je kao platforma za okupljanje pojedinaca koji kroz razmjenu i međusobno komentiranje različitih iskustava aktivno njeguju svoja sjećanja na dane provedene u jugoslavenskoj vojsci. Forum broji nešto više od četiri i po tisuće registriranih korisnika.
- Kako su se izrađivale?
- Iako su postojale određene varijacije u načinima izrade tetovaža u JNA, princip je bio manje-više svugdje isti. Najprije bi se željeni motiv kemijskom olovkom nacrtao na odabranom mjestu, potom bi se običnom šivaćom iglom oko koje je bio namotan konac namočen u neku vrstu pigmenta bockalo po iscrtanim linijama kako bi pigment s konca ušao pod kožu i tako ostavio trajan trag na tijelu. Cijeli proces tetoviranja trajao je i do nekoliko sati, nakon čega je slijedio period oporavljanja 'ranjenog' mjesta na tijelu. Korištenje igle i konca kao 'alata' za tetoviranje potvrđeno je u svim provedenim intervjuima, što i nije iznenađujuće pošto je i jedno i drugo bilo dijelom osnovne vojničke opreme. Iako je navedeni 'klasični' način izrade tetovaža podrazumijevao uporabu samo jedne igle, neki iskusniji vojnički 'tattoo majstori' koristili su i po nekoliko igala postavljenih u snop kako bi proces bio brže gotov. Izbor pigmenta bio je nešto raznolikiji i u najvećoj mjeri je ovisio o opskrbljenosti vojničke kantine uredskim priborom. Kao pigmeni korišteni su crni tuš i tuš u boji, tinta iz kemijske olovke ili nalivpera, a jedan od njih bio je tetoviran korištenjem gara od voštane svijeće! 'Umjetnički spektar' tetovaža iz JNA proteže se od jednobojnih amaterskih uradaka pa sve do 'profesionalnih' višebojnih tetovaža.
- Zbog čega su se tetovirali?
- Poslužit ću se objašnjenjem jednog od kazivača: 'I onda kad smo bili tamo na Zelengori, šta ćemo... Nedilja, odmaranje, slobodni dan, ovako lijepo vrijeme... I onda, šta, ajde, jedan drugoga bodemo...'
- Tko je određivao motive?
- Iako su postojale određene 'smjernice', primjerice, da mornarici prevladavaju morski motivi poput sirena, sidara i slično koji nisu bili zastupljeni u tetovažama kopnene vojske, svaki je tetovirao ono što je sam htio. Primjerice, jedan od mojih kazivača tako se iz vojske vratio sa tetovažom palme i sidra, iako je rok služio u Nikšiću. Sirene, orlovi, oružje, likovi iz stripova, politički motivi, imena bendova, nogometnih klubova i imena djevojki samo su neki od motiva. Čak trojica mojih sugovornika nositelji su onoga što bi se moglo nazvati 'klasičnom tetovažom iz JNA'. Ove tetovaže, koje su objedinjavale natpis JNA s godinom i mjestom odsluženja roka i inicijalima nositelja, svakako su bile najpopularnije. Najčešći odgovor sadržavao je konstataciju poput ove: 'Obično, ono, ko nije tija ništa, napisa bi - JNA '74.'
- Koliko je bilo tetoviranih u JNA?
- Najstariji kazivač koji je vojsku služio 1950. godine svjedoči da je u cijeloj četi jedini on imao tetovažu, dok su odgovori mlađih ispitanika koji su vojni rok služili u šezdesetim i sedamdesetim godinama varirali od trideset do devedeset posto tetoviranih vojnika! Čak su i oficiri JNA, njihovi nadređeni, bili tetovirani, a ovaj porast zanimanja za tetoviranje zapravo je pratio svjetske trendove tog vremena.
- A zaključak je?
- Smatram da je, u antropološkom smislu, najbitnije uočiti da tetovaže iz JNA izvrsno ilustriraju načine na koje se osobna, ali i kolektivna memorija odnosi prema prošlosti, te koliko je sjećanje zapravo dinamična kategorija. S političkom tranzicijom simbolika ovih tetovaža prilično je naglo 'kliznula' od nečeg relativno nebitnog, od 'mladosti-ludosti', prema nečem što bi svojem nositelju moglo u budućnosti stvarati neugodne situacije. Ljudi su pritom birali različite metode rješavanja ovog problema. Neki su ih iz opravdanog straha skidali ili prekrivali, no većina ipak nije poduzimala ovako radikalne korake. Zašto? Uglavnom jer su ih ljudi, neovisno o svojem političkom opredjeljenju ili socijalnom statusu prihvatili kao dio svoje osobne i generacijske prošlosti od koje, ni da hoće, ne mogu pobjeći. Riječima jednog od mojih sugovornika: 'Zašto si, govore, napisa JNA? Pa šta ima veze, a di si ti bija? Bija si u JNA i gotovo!'
Damir Šarac
foto: ante čizmić / eph
[video] =>
[gallery] =>
[extra_fields] => Array
(
[1] => stdClass Object
(
[id] => 2
[name] => Superscript Title
[value] => Etnolog i antropolog
[type] => textarea
[group] => 9
[published] => 1
[ordering] => 2
[alias] => SuperscriptTitle
)
[2] => stdClass Object
(
[id] => 68
[name] => Premium content
[value] => ON
[type] => radio
[group] => 9
[published] => 1
[ordering] => 10
[alias] => premium_content
)
)
[extra_fields_search] => *
[created] => 2015-12-07 17:13:15
[created_by] => 32
[created_by_alias] =>
[checked_out] => 0
[checked_out_time] => 0000-00-00 00:00:00
[modified] => 2015-12-08 15:20:24
[modified_by] => 0
[publish_up] => 2015-12-05 17:12:00
[publish_down] => 0000-00-00 00:00:00
[trash] => 0
[access] => 1
[ordering] => 0
[featured] => 0
[featured_ordering] => 0
[image_caption] =>
[image_credits] =>
[video_caption] =>
[video_credits] =>
[hits] => 2117
[params] => Joomla\Registry\Registry Object
(
[data:protected] => stdClass Object
(
[enable_css] => 1
[jQueryHandling] => 1.8remote
[backendJQueryHandling] => remote
[userName] => 1
[userImage] => 1
[userDescription] => 1
[userURL] => 1
[userEmail] => 0
[userFeedLink] => 1
[userFeedIcon] => 1
[userItemCount] => 30
[userItemTitle] => 1
[userItemTitleLinked] => 1
[userItemDateCreated] => 1
[userItemImage] => 1
[userItemIntroText] => 1
[userItemCategory] => 1
[userItemTags] => 1
[userItemCommentsAnchor] => 1
[userItemReadMore] => 1
[userItemOCMPlugins] => 1
[authorsListLimit] => 61
[tagItemCount] => 61
[tagItemTitle] => 1
[tagItemTitleLinked] => 1
[tagItemDateCreated] => 1
[tagItemImage] => 1
[tagItemIntroText] => 1
[tagItemCategory] => 1
[tagItemReadMore] => 1
[tagItemExtraFields] => 1
[tagOrdering] =>
[tagFeedLink] => 1
[tagFeedIcon] => 1
[genericItemCount] => 61
[genericItemTitle] => 1
[genericItemTitleLinked] => 1
[genericItemDateCreated] => 1
[genericItemImage] => 1
[genericItemIntroText] => 1
[genericItemCategory] => 1
[genericItemReadMore] => 1
[genericItemExtraFields] => 1
[genericFeedLink] => 1
[genericFeedIcon] => 1
[instantArticlesLimit] => 100
[instantArticlesExtraField] => 87
[instantArticlesExtraFieldON] => 2
[instantArticlesCategoriesChildren] => 0
[instantArticlesTitle] =>
[instantArticlesDescription] =>
[mainTagCategories] => Array
(
[0] => 119
[1] => 396
[2] => 383
[3] => 424
[4] => 250
[5] => 251
[6] => 452
[7] => 252
[8] => 477
[9] => 253
[10] => 254
[11] => 255
[12] => 483
[13] => 256
[14] => 300
[15] => 257
[16] => 258
[17] => 260
)
[relatedItemsCategoriesChildren] => 1
[mobileJsonCustomHomepage] => 0
[mobileJsonQuoteModule] => 0
[mobileJsonWeatherModule] => 0
[mobileJsonLimit] =>
[mobileJsonObituary] => 0
[mobileApi2Enabled] => 1
[mobileApi2UserAgent] => OCM Mobile Articles
[mobileApi2ImagePrefix] => h
[mobileApi2ImageSuffix] => 1280
[mobileApi2DefaultAuthorImage] => /images/jpgs/user_face.jpg
[mobileApi2TagLimit] => 50
[mobileApi2TagOrdering] => publishUp
[mobileApi2TagCategories] => stdClass Object
(
[mobileApi2TagCategories0] => stdClass Object
(
[mobileApi2TagCategoriesMenuitem] => 101
[mobileApi2TagExcludeCategories] => Array
(
[0] => 318
[1] => 323
[2] => 301
[3] => 406
[4] => 417
)
)
[mobileApi2TagCategories1] => stdClass Object
(
[mobileApi2TagCategoriesMenuitem] => 328
)
[mobileApi2TagCategories2] => stdClass Object
(
[mobileApi2TagCategoriesMenuitem] => 329
)
[mobileApi2TagCategories3] => stdClass Object
(
[mobileApi2TagCategoriesMenuitem] => 327
)
[mobileApi2TagCategories4] => stdClass Object
(
[mobileApi2TagCategoriesMenuitem] => 478
)
[mobileApi2TagCategories5] => stdClass Object
(
[mobileApi2TagCategoriesMenuitem] => 494
)
)
[mobileApi2TagsSearchLimit] => 200
[mainFeedCategories] => Array
(
[0] => 240
)
[feedLimit] => 50
[mostPopularFeedLimit] => 20
[feedItemImage] => 0
[feedImgSize] => S
[feedItemIntroText] => 0
[feedTextWordLimit] =>
[feedItemFullText] => 1
[feedTextCharacterLimit] => 300
[feedItemSubtitle] => 1
[feedItemAuthor] => 0
[feedTtl] => 60
[feedDescription] => RSS feeds for Slobodna Dalmacija
[feedItemTags] => 0
[feedItemVideo] => 0
[feedItemGallery] => 0
[feedItemAttachments] => 0
[feedBogusEmail] =>
[feedTopModules] => Array
(
[0] => 105
)
[feedTopFbExcludeCategories] => Array
(
[0] => 243
[1] => 353
[2] => 333
)
[introTextCleanup] => 0
[introTextCleanupExcludeTags] =>
[introTextCleanupTagAttr] =>
[fullTextCleanup] => 0
[fullTextCleanupExcludeTags] =>
[fullTextCleanupTagAttr] =>
[xssFiltering] => 0
[linkPopupWidth] => 900
[linkPopupHeight] => 600
[imagesQuality] => 100
[itemImageXS] => 100
[itemImageS] => 200
[itemImageM] => 400
[itemImageL] => 600
[itemImageXL] => 900
[itemImageGeneric] => 300
[catImageWidth] => 100
[catImageDefault] => 1
[userImageWidth] => 100
[userImageDefault] => 1
[commenterImgWidth] => 48
[onlineImageEditor] => sumopaint
[imageTimestamp] => 0
[imageMemoryLimit] =>
[socialButtonCode] =>
[twitterUsername] =>
[facebookMetatags] => 1
[facebookImage] => Medium
[comments] => 1
[commentsOrdering] => DESC
[commentsLimit] => 10
[commentsFormPosition] => below
[commentsPublishing] => 0
[commentsReporting] => 2
[commentsReportRecipient] =>
[inlineCommentsModeration] => 0
[gravatar] => 1
[antispam] => 0
[recaptchaForRegistered] => 1
[akismetForRegistered] => 1
[commentsFormNotes] => 1
[commentsFormNotesText] =>
[frontendEditing] => 1
[showImageTab] => 1
[showImageGalleryTab] => 1
[showVideoTab] => 1
[showExtraFieldsTab] => 1
[showAttachmentsTab] => 1
[showOCMPlugins] => 1
[sideBarDisplayFrontend] => 0
[staticURL] => https://static.slobodnadalmacija.hr
[siteURL] => https://slobodnadalmacija.hr
[sseHost] => sse.slobodnadalmacija.hr
[lockingArticlesCategories] => Array
(
[0] => 119
[1] => 424
[2] => 250
[3] => 251
[4] => 452
[5] => 252
[6] => 477
[7] => 253
[8] => 254
[9] => 255
[10] => 483
[11] => 256
[12] => 257
[13] => 258
[14] => 260
)
[lockingArticlesUnit] => YEAR
[lockingArticlesQuantity] => 1
[photoGalleryExtraField] => 63
[photoGalleryExtraFieldON] => 2
[videoGalleryExtraField] => 67
[videoGalleryExtraFieldON] => 2
[tickerModules] => Array
(
[0] => 408
[1] => 409
)
[gaEmail] =>
[mergeEditors] => 1
[sideBarDisplay] => 1
[attachmentsFolder] =>
[hideImportButton] => 0
[googleSearch] => 0
[googleSearchContainer] => ocmGoogleSearchContainer
[OCMUserProfile] => 1
[OCMUserGroup] => 4
[redirect] => 101
[adminSearch] => simple
[cookieDomain] =>
[gatherStatistics] => 1
[article_preview_ocm_category_id] =>
[taggingSystem] => 1
[lockTags] => 0
[showTagFilter] => 0
[ocmTagNorm] => 0
[ocmTagNormCase] => lower
[ocmTagNormAdditionalReplacements] =>
[recaptcha_public_key] => marko_margeta
[recaptcha_private_key] => zoey2013
[recaptcha_theme] => clean
[recaptchaV2] => 1
[recaptchaOnRegistration] => 0
[akismetApiKey] =>
[stopForumSpam] => 0
[stopForumSpamApiKey] =>
[showItemsCounterAdmin] => 1
[showChildCatItems] => 1
[disableCompactOrdering] => 0
[metaDescLimit] => 150
[enforceSEFReplacements] => 0
[SEFReplacements] => À|A, Á|A, Â|A, Ã|A, Ä|A, Å|A, à|a, á|a, â|a, ã|a, ä|a, å|a, Ā|A, ā|a, Ă|A, ă|a, Ą|A, ą|a, Ç|C, ç|c, Ć|C, ć|c, Ĉ|C, ĉ|c, Ċ|C, ċ|c, Č|C, č|c, Ð|D, ð|d, Ď|D, ď|d, Đ|D, đ|d, È|E, É|E, Ê|E, Ë|E, è|e, é|e, ê|e, ë|e, Ē|E, ē|e, Ĕ|E, ĕ|e, Ė|E, ė|e, Ę|E, ę|e, Ě|E, ě|e, Ĝ|G, ĝ|g, Ğ|G, ğ|g, Ġ|G, ġ|g, Ģ|G, ģ|g, Ĥ|H, ĥ|h, Ħ|H, ħ|h, Ì|I, Í|I, Î|I, Ï|I, ì|i, í|i, î|i, ï|i, Ĩ|I, ĩ|i, Ī|I, ī|i, Ĭ|I, ĭ|i, Į|I, į|i, İ|I, ı|i, Ĵ|J, ĵ|j, Ķ|K, ķ|k, ĸ|k, Ĺ|L, ĺ|l, Ļ|L, ļ|l, Ľ|L, ľ|l, Ŀ|L, ŀ|l, Ł|L, ł|l, Ñ|N, ñ|n, Ń|N, ń|n, Ņ|N, ņ|n, Ň|N, ň|n, ʼn|n, Ŋ|N, ŋ|n, Ò|O, Ó|O, Ô|O, Õ|O, Ö|O, Ø|O, ò|o, ó|o, ô|o, õ|o, ö|o, ø|o, Ō|O, ō|o, Ŏ|O, ŏ|o, Ő|O, ő|o, Ŕ|R, ŕ|r, Ŗ|R, ŗ|r, Ř|R, ř|r, Ś|S, ś|s, Ŝ|S, ŝ|s, Ş|S, ş|s, Š|S, š|s, ſ|s, Ţ|T, ţ|t, Ť|T, ť|t, Ŧ|T, ŧ|t, Ù|U, Ú|U, Û|U, Ü|U, ù|u, ú|u, û|u, ü|u, Ũ|U, ũ|u, Ū|U, ū|u, Ŭ|U, ŭ|u, Ů|U, ů|u, Ű|U, ű|u, Ų|U, ų|u, Ŵ|W, ŵ|w, Ý|Y, ý|y, ÿ|y, Ŷ|Y, ŷ|y, Ÿ|Y, Ź|Z, ź|z, Ż|Z, ż|z, Ž|Z, ž|z, α|a, β|b, γ|g, δ|d, ε|e, ζ|z, η|h, θ|th, ι|i, κ|k, λ|l, μ|m, ν|n, ξ|x, ο|o, π|p, ρ|r, σ|s, τ|t, υ|y, φ|f, χ|ch, ψ|ps, ω|w, Α|A, Β|B, Γ|G, Δ|D, Ε|E, Ζ|Z, Η|H, Θ|Th, Ι|I, Κ|K, Λ|L, Μ|M, Ξ|X, Ο|O, Π|P, Ρ|R, Σ|S, Τ|T, Υ|Y, Φ|F, Χ|Ch, Ψ|Ps, Ω|W, ά|a, έ|e, ή|h, ί|i, ό|o, ύ|y, ώ|w, Ά|A, Έ|E, Ή|H, Ί|I, Ό|O, Ύ|Y, Ώ|W, ϊ|i, ΐ|i, ϋ|y, ς|s, А|A, Ӑ|A, Ӓ|A, Ә|E, Ӛ|E, Ӕ|E, Б|B, В|V, Г|G, Ґ|G, Ѓ|G, Ғ|G, Ӷ|G, y|Y, Д|D, Е|E, Ѐ|E, Ё|YO, Ӗ|E, Ҽ|E, Ҿ|E, Є|YE, Ж|ZH, Ӂ|DZH, Җ|ZH, Ӝ|DZH, З|Z, Ҙ|Z, Ӟ|DZ, Ӡ|DZ, Ѕ|DZ, И|I, Ѝ|I, Ӥ|I, Ӣ|I, І|I, Ї|JI, Ӏ|I, Й|Y, Ҋ|Y, Ј|J, К|K, Қ|Q, Ҟ|Q, Ҡ|K, Ӄ|Q, Ҝ|K, Л|L, Ӆ|L, Љ|L, М|M, Ӎ|M, Н|N, Ӊ|N, Ң|N, Ӈ|N, Ҥ|N, Њ|N, О|O, Ӧ|O, Ө|O, Ӫ|O, Ҩ|O, П|P, Ҧ|PF, Р|P, Ҏ|P, С|S, Ҫ|S, Т|T, Ҭ|TH, Ћ|T, Ќ|K, У|U, Ў|U, Ӳ|U, Ӱ|U, Ӯ|U, Ү|U, Ұ|U, Ф|F, Х|H, Ҳ|H, Һ|H, Ц|TS, Ҵ|TS, Ч|CH, Ӵ|CH, Ҷ|CH, Ӌ|CH, Ҹ|CH, Џ|DZ, Ш|SH, Щ|SHT, Ъ|A, Ы|Y, Ӹ|Y, Ь|Y, Ҍ|Y, Э|E, Ӭ|E, Ю|YU, Я|YA, а|a, ӑ|a, ӓ|a, ә|e, ӛ|e, ӕ|e, б|b, в|v, г|g, ґ|g, ѓ|g, ғ|g, ӷ|g, y|y, д|d, е|e, ѐ|e, ё|yo, ӗ|e, ҽ|e, ҿ|e, є|ye, ж|zh, ӂ|dzh, җ|zh, ӝ|dzh, з|z, ҙ|z, ӟ|dz, ӡ|dz, ѕ|dz, и|i, ѝ|i, ӥ|i, ӣ|i, і|i, ї|ji, Ӏ|i, й|y, ҋ|y, ј|j, к|k, қ|q, ҟ|q, ҡ|k, ӄ|q, ҝ|k, л|l, ӆ|l, љ|l, м|m, ӎ|m, н|n, ӊ|n, ң|n, ӈ|n, ҥ|n, њ|n, о|o, ӧ|o, ө|o, ӫ|o, ҩ|o, п|p, ҧ|pf, р|p, ҏ|p, с|s, ҫ|s, т|t, ҭ|th, ћ|t, ќ|k, у|u, ў|u, ӳ|u, ӱ|u, ӯ|u, ү|u, ұ|u, ф|f, х|h, ҳ|h, һ|h, ц|ts, ҵ|ts, ч|ch, ӵ|ch, ҷ|ch, ӌ|ch, ҹ|ch, џ|dz, ш|sh, щ|sht, ъ|a, ы|y, ӹ|y, ь|y, ҍ|y, э|e, ӭ|e, ю|yu, я|ya
[ocmSef] => 0
[ocmSefLabelCat] => content
[ocmSefLabelTag] => tag
[ocmSefLabelUser] => author
[ocmSefLabelSearch] => search
[ocmSefLabelDate] => date
[ocmSefLabelItem] => 0
[ocmSefLabelItemCustomPrefix] =>
[ocmSefInsertItemId] => 1
[ocmSefItemIdTitleAliasSep] => dash
[ocmSefUseItemTitleAlias] => 1
[ocmSefInsertCatId] => 1
[ocmSefCatIdTitleAliasSep] => dash
[ocmSefUseCatTitleAlias] => 1
[show_page_heading] => 0
[categories] => Array
(
[0] => 264
)
[exclude_from_group_by_subcategories] => 0
[menu-anchor_css] => nav__link
[menu_text] => 1
[menu_show] => 1
[menu-meta_description] => Najnovija događanja i savjeti za kvalitetan život
[menu-meta_keywords] => vijesti, zanimljivosti, savjeti, showbiz, trend, društvena mreža, život, zdravlje, moda, ljepota, putovanja, tehnologija, gastro, dom, obitelj, karijera, viral
[secure] => 0
[page_title] => Život
[page_description] => SiteMeta Description
[page_rights] =>
[robots] =>
[inheritFrom] => 0
[num_leading_items] => 2
[num_leading_columns] => 1
[leadingImgSize] => Large
[num_primary_items] => 4
[num_primary_columns] => 2
[primaryImgSize] => Medium
[num_secondary_items] => 4
[num_secondary_columns] => 1
[secondaryImgSize] => Small
[num_links] => 4
[num_links_columns] => 1
[linksImgSize] => XSmall
[catCatalogMode] => 0
[catFeaturedItems] => 1
[catOrdering] => publishUp
[catPagination] => 2
[catPaginationResults] => 1
[catTitle] => 1
[catTitleItemCounter] => 1
[catDescription] => 1
[catImage] => 1
[catFeedLink] => 0
[catFeedIcon] => 0
[subCategories] => 1
[subCatColumns] => 2
[subCatTitle] => 1
[subCatTitleItemCounter] => 1
[subCatDescription] => 1
[subCatImage] => 1
[catItemTitle] => 1
[catItemTitleLinked] => 1
[catItemFeaturedNotice] => 0
[catItemAuthor] => 1
[catItemDateCreated] => 1
[catItemRating] => 0
[catItemImage] => 1
[catItemIntroText] => 1
[catItemExtraFields] => 0
[catItemHits] => 0
[catItemCategory] => 1
[catItemTags] => 1
[catItemAttachments] => 0
[catItemAttachmentsCounter] => 0
[catItemVideo] => 0
[catItemVideoAutoPlay] => 0
[catItemImageGallery] => 0
[catItemDateModified] => 0
[catItemReadMore] => 1
[catItemCommentsAnchor] => 1
[catItemOCMPlugins] => 1
[itemDateCreated] => 1
[itemTitle] => 1
[itemFeaturedNotice] => 1
[itemAuthor] => 1
[itemFontResizer] => 1
[itemPrintButton] => 0
[itemEmailButton] => 1
[itemSocialButton] => 1
[itemVideoAnchor] => 1
[itemImageGalleryAnchor] => 1
[itemCommentsAnchor] => 1
[itemRating] => 0
[itemImage] => 1
[itemImgSize] => Large
[itemImageMainCaption] => 1
[itemImageMainCredits] => 1
[itemIntroText] => 0
[itemFullText] => 1
[itemExtraFields] => 1
[itemDateModified] => 1
[itemHits] => 0
[itemCategory] => 0
[itemTags] => 1
[itemAttachments] => 1
[itemAttachmentsCounter] => 1
[itemVideo] => 1
[itemVideoAutoPlay] => 0
[itemVideoCaption] => 1
[itemVideoCredits] => 1
[itemImageGallery] => 0
[itemNavigation] => 0
[itemComments] => 1
[itemTwitterButton] => 1
[itemFacebookButton] => 1
[itemGooglePlusOneButton] => 1
[itemAuthorBlock] => 0
[itemAuthorImage] => 0
[itemAuthorDescription] => 0
[itemAuthorURL] => 0
[itemAuthorEmail] => 0
[itemAuthorLatest] => 0
[itemAuthorLatestLimit] => 5
[itemRelated] => 1
[itemRelatedLimit] => 2
[itemRelatedTitle] => 1
[itemRelatedCategory] => 1
[itemRelatedImageSize] => Medium
[itemRelatedIntrotext] => 0
[itemRelatedFulltext] => 0
[itemRelatedAuthor] => 0
[itemRelatedMedia] => 1
[itemRelatedImageGallery] => 1
[itemOCMPlugins] => 1
[recaptcha] =>
)
[initialized:protected] => 1
[separator] => .
)
[metadesc] =>
[metadata] => robots=
author=
[metakey] =>
[plugins] => {
"is_import_from_dnn": true,
"incptvocmimagegalleryIGParameters": "default",
"incptvocmimagegalleryocmIGposition": "OcmAfterDisplayContent",
"incptvocmimagegalleryocmIGtheme": "CameraSlideshow",
"incptvocmimagegalleryImages": [
"/Archive/images/Cannabisduu.jpg"
],
"incptvocmimagegalleryImageTitles": [
""
],
"incptvocmimagegalleryImageDescriptions": [
""
],
"incptvocmimagegalleryImageFocus": [
"50:50"
],
"incptvocmimagegalleryImageDimensions": [
{
"size0": "1000x600"
}
]
}
[language] => *
[multi_author] => 0
[type_id] => 0
[category] => TableOCMCategory Object
(
[id] => 264
[name] => Život
[alias] => zivot
[description] =>
[parent] => 254
[extraFieldsGroup] => 9
[published] => 1
[image] =>
[access] => 1
[ordering] => 3
[params] => {"inheritFrom":"254","catMetaDesc":"","catMetaKey":"","catMetaRobots":"","catMetaAuthor":"","theme":"","num_leading_items":"2","num_leading_columns":"1","leadingImgSize":"Large","num_primary_items":"4","num_primary_columns":"2","primaryImgSize":"Medium","num_secondary_items":"4","num_secondary_columns":"1","secondaryImgSize":"Small","num_links":"4","num_links_columns":"1","linksImgSize":"XSmall","catCatalogMode":"0","catFeaturedItems":"1","catOrdering":"publishUp","catPagination":"2","catPaginationResults":"1","catTitle":"1","catTitleItemCounter":"1","catDescription":"1","catImage":"1","catFeedLink":"0","catFeedIcon":"0","subCategories":"1","subCatColumns":"2","subCatOrdering":"","subCatTitle":"1","subCatTitleItemCounter":"1","subCatDescription":"1","subCatImage":"1","itemImageXS":"","itemImageS":"","itemImageM":"","itemImageL":"","itemImageXL":"","catItemTitle":"1","catItemTitleLinked":"1","catItemFeaturedNotice":"0","catItemAuthor":"1","catItemDateCreated":"1","catItemRating":"0","catItemImage":"1","catItemIntroText":"1","catItemIntroTextWordLimit":"","catItemExtraFields":"0","catItemHits":"0","catItemCategory":"1","catItemTags":"1","catItemAttachments":"0","catItemAttachmentsCounter":"0","catItemVideo":"0","catItemVideoWidth":"","catItemVideoHeight":"","catItemAudioWidth":"","catItemAudioHeight":"","catItemVideoAutoPlay":"0","catItemImageGallery":"0","catItemImageGalleryWidth":"","catItemImageGalleryHeight":"","catItemDateModified":"0","catItemReadMore":"1","catItemCommentsAnchor":"1","catItemOCMPlugins":"1","itemDateCreated":"1","itemTitle":"1","itemFeaturedNotice":"1","itemAuthor":"1","itemFontResizer":"1","itemPrintButton":"0","itemEmailButton":"1","itemSocialButton":"1","itemVideoAnchor":"1","itemImageGalleryAnchor":"1","itemCommentsAnchor":"1","itemRating":"0","itemImage":"1","itemImgSize":"Large","itemImageMainCaption":"1","itemImageMainCredits":"1","itemIntroText":"0","itemFullText":"1","itemExtraFields":"0","itemDateModified":"1","itemHits":"0","itemCategory":"0","itemTags":"1","itemAttachments":"1","itemAttachmentsCounter":"1","itemVideo":"1","itemVideoWidth":"","itemVideoHeight":"","itemAudioWidth":"","itemAudioHeight":"","itemVideoAutoPlay":"0","itemVideoCaption":"1","itemVideoCredits":"1","itemImageGallery":"0","itemImageGalleryWidth":"","itemImageGalleryHeight":"","itemNavigation":"0","itemComments":"1","itemTwitterButton":"1","itemFacebookButton":"1","itemGooglePlusOneButton":"1","itemAuthorBlock":"0","itemAuthorImage":"0","itemAuthorDescription":"0","itemAuthorURL":"0","itemAuthorEmail":"0","itemAuthorLatest":"0","itemAuthorLatestLimit":"5","itemRelated":"0","itemRelatedLimit":"5","itemRelatedTitle":"1","itemRelatedCategory":"0","itemRelatedImageSize":"0","itemRelatedIntrotext":"1","itemRelatedFulltext":"0","itemRelatedAuthor":"0","itemRelatedMedia":"0","itemRelatedImageGallery":"0","itemOCMPlugins":"1"}
[trash] => 0
[plugins] => {"customparams_created":"2019-11-04 19:44:34","customparams_modified":"2019-11-04 19:44:34","customparams_videobg":"","customparams_countdown_module":"","customparams_search_template":""}
[language] => *
[container] => 0
[container_name] =>
[_tbl:protected] => #__ocm_categories
[_tbl_key:protected] => id
[_tbl_keys:protected] => Array
(
[0] => id
)
[_db:protected] => JDatabaseDriverMysqli_Exabyte Object
(
[name] => mysqli
[serverType] => mysql
[connection:protected] => mysqli Object
(
[affected_rows] => 38
[client_info] => mysqlnd 5.0.12-dev - 20150407 - $Id: 7cc7cc96e675f6d72e5cf0f267f48e167c2abb23 $
[client_version] => 50012
[connect_errno] => 0
[connect_error] =>
[errno] => 0
[error] =>
[error_list] => Array
(
)
[field_count] => 3
[host_info] => 127.0.0.1 via TCP/IP
[info] =>
[insert_id] => 0
[server_info] => 5.5.30
[server_version] => 50530
[stat] => Uptime: 7482214 Threads: 2 Questions: 1603690663 Slow queries: 4760894
[sqlstate] => 00000
[protocol_version] => 10
[thread_id] => 110606929
[warning_count] => 0
)
[nameQuote:protected] => `
[nullDate:protected] => 0000-00-00 00:00:00
[_database:JDatabaseDriver:private] => sdproductiondb
[count:protected] => 33
[cursor:protected] =>
[debug:protected] =>
[limit:protected] => 0
[log:protected] => Array
(
)
[timings:protected] => Array
(
)
[callStacks:protected] => Array
(
)
[offset:protected] => 0
[options:protected] => Array
(
[driver] => mysqli_exabyte
[host] => 127.0.0.1
[user] => proxy_user_front02
[password] => b3hX5DrKwjx6
[database] => sdproductiondb
[prefix] => sk_
[select] => 1
[port] => 6033
[socket] =>
)
[sql:protected] => SELECT id, value, type FROM #__ocm_extra_fields ef WHERE ef.published = 1
[tablePrefix:protected] => sk_
[utf:protected] => 1
[utf8mb4:protected] => 1
[errorNum:protected] => 0
[errorMsg:protected] =>
[transactionDepth:protected] => 0
[disconnectHandlers:protected] => Array
(
)
[ocmConfig] => Array
(
)
)
[_trackAssets:protected] =>
[_rules:protected] =>
[_locked:protected] =>
[_autoincrement:protected] => 1
[_observers:protected] => JObserverUpdater Object
(
[aliases:protected] => Array
(
)
[observers:protected] => Array
(
)
[doCallObservers:protected] => 1
)
[_columnAlias:protected] => Array
(
)
[_jsonEncode:protected] => Array
(
)
[_errors:protected] => Array
(
)
[year_lookup] => 0
[link] => /mozaik/zivot
)
[additional_categories] => Array
(
)
[link] => /mozaik/zivot/duje-dorotka-o-svoja-dva-magistarska-rada-trava-nije-uzas-jna-tatoo-kao-uspomena-295316
[printLink] => /mozaik/zivot/duje-dorotka-o-svoja-dva-magistarska-rada-trava-nije-uzas-jna-tatoo-kao-uspomena-295316?tmpl=component&print=1
[tags] => Array
(
)
[imageXSmall] =>
[imageSmall] =>
[imageMedium] =>
[imageLarge] =>
[imageXLarge] =>
[extraFields] => stdClass Object
(
[SuperscriptTitle] => stdClass Object
(
[id] => 2
[name] => Superscript Title
[value] => Etnolog i antropolog
[type] => textarea
[group] => 9
[published] => 1
[ordering] => 2
[alias] => SuperscriptTitle
)
[premium_content] => stdClass Object
(
[id] => 68
[name] => Premium content
[value] => ON
[type] => radio
[group] => 9
[published] => 1
[ordering] => 10
[alias] => premium_content
)
)
[attachments] => Array
(
)
[cleanTitle] => Duje Dorotka o svoja dva magistarska rada: Trava nije užas - JNA tatoo kao uspomena
[num_of_authors] => 0
[author] => Joomla\CMS\User\User Object
(
[isRoot:protected] =>
[id] =>
[name] =>
[username] =>
[email] =>
[password] =>
[password_clear] =>
[block] =>
[sendEmail] =>
[registerDate] =>
[lastvisitDate] =>
[activation] =>
[params] =>
[groups] => Array
(
)
[guest] => 1
[lastResetTime] =>
[resetCount] =>
[requireReset] =>
[_params:protected] => Joomla\Registry\Registry Object
(
[data:protected] => stdClass Object
(
)
[initialized:protected] =>
[separator] => .
)
[_authGroups:protected] =>
[_authLevels:protected] =>
[_authActions:protected] =>
[_errorMsg:protected] =>
[userHelper:protected] => Joomla\CMS\User\UserWrapper Object
(
)
[_errors:protected] => Array
(
)
[link] => /autor/2024-05-11-22-14-11-32
[profile] => Joomla\CMS\Object\CMSObject Object
(
[_errors:protected] => Array
(
)
[gender] =>
)
[avatar] => /components/com_ocm/images/placeholder/user.png
)
[numOfComments] => 0
[mainImage] => https://static.slobodnadalmacija.hr/Archive/images/Cannabisduu.jpg
[galleryCount] => 1
[hasImage] => 1
[mainImageAuthor] =>
[mainImageDesc] =>
[popup_gallery] => Array
(
[0] => stdClass Object
(
[src] => https://static.slobodnadalmacija.hr/Archive/images/Cannabisduu.jpg
[title] =>
)
)
[bgPosition] =>
[text] => {OCMSplitter}U ‘Spektru’ prezentiramo dva zanimljiva magistarska rada mladog
splitskog antropologa i etnologa Duje Dorotke (26), koji je netom
završio zagrebački Filozofski fakultet, a vrijedna su medijske pažnje
zbog originalnog i intrigantnog izbora tema, te saznanja koja su nova za
našu javnost. U prvom radu se bavi poviješću i razlozima zabrane
konoplje, čudesno korisne biljke koja nije izdržala sraz s američkom
korporativnom mašinerijom, a drugoj je tema tetovaže u JNA. Pa uronite;
ako vas zagolicaju ovi sažeci - kod Duje možete nabaviti kompletne tekstove...
Onda
vi mislite, kao i ja, kako je kanabis, u svijetu zabranjen zbog
štetnosti po ljudsko zdravlje te zbog efekta opijata? Antropolog Duje
Dorotka u svom radu objašnjava kako je kanabis zapravo zabranjen zbog –
ekonomskih razloga. Javni stav o konoplji se zadnjih godina bitno
ublažava, pa je se danas spominje kao biljku čije ulje liječi
neizlječive bolesti i jeftinu sirovinu za stotine industrijskih
proizvoda, no zbog razloga koje ćemo navesti još uvijek je u većini
zemalja svijeta s one strane zakona.
Još od najranijih kineskih
zapisa ova biljka je hvaljena kao vrlo korisna, velikog uporabnog
potencijala, primjerice u izradi tekstila (odjeću od ovog materijala
Evropi su prvi približili pradavni Skiti), medicini ili proizvodnji
hrane i ulja, pa i konop je dobio ime po konoplji, no postupno je
proglašena nepoželjnom. Barem dvije i po tisuće godina prije Krista
indoevropski narodi su konopljine pripravke koristili u medicinske i
obredne svrhe, a arheolozi su starost prvog papira načinjenog od
konoplje procijenili na dvije tisuće godina, naravno izumljen je u Kini,
dok su ga Evropljanima 'otkrili' Arapi, koji su tehnikom proizvodnje
ovladali krajem osmog stoljeća što je otvorilo put Guttenbergovu izumu
tiskarskog stroja 1439. godine.
Korištenje ove biljke u evropskim
zemljama više od tisuću godina isključivo će se vezivati uz proizvodnju
užadi, tekstila i opreme za brodove. A riječ je bila o vrlo
kompliciranom načinu pretvaranja biljaka u niti, tim prije što je voda
korisna u proizvodnji bila otrovna za ljude i životnije, a glavni biznis
su vodili Rusi.
Tko je onda prvi započeo kampanju protiv ocrnio
konoplju? Nećete vjerovati - putopisac Marko Polo, mada ni sam toga nije
bio svjestan! Na putu kroz 'zemlje Saracena' u blizini grada Kobiana
čuo je legendu o 'Starcu iz planina', lokalnom heretiku koji je na
planini izgradio tvrđavu i u njoj prekrasan rajski vrt. Uz pomoć
očaravajuće moći svojeg vrta i 'mističnog napitka', Starac okuplja
vojsku fanatika koji su spremni učiniti sve za njega. Početkom
devetnaestog stoljeća europski intelektualci, najprije Francuzi,
prihvaćaju ovu legendu kao 'priču o Asasinima', a ime dobivaju kao
uživatelji misteriozne tvari kojeg su prepoznali u - hašišu, zapravo
ekstraktu plodova ženske konoplje, premda ga Polo u zapisu ne spominje!
Posao
s konopljom u međuvremenu je došao do Amerike, tadašnje engleske
kolonije, u kojoj se proizvodnja potiče dobrim cijenama i oslobađanjem
od dijela duga, no prvi Ameri proizvode zadržavaju za sebe.
- Čak
i u najprimitivnijem obliku, njen uzgoj i prerada osiguravaju barem
dvije temeljne ljudske potrebe - hranu i odjeću, pa i vojnu opremu.
Upoznavši svoje kolonijalne podanike s konopljom, Englezi su učinili
bitan korak ka američkoj neovisnost a da toga nisu bili svjesni – tumači
Dorotka, dodavši kako je proizvodnja konoplje u Americi doživjela
procvat nakon osamostaljenja, a najteži posao odrađivali su robovi.
-
U proizvodnji tekstila konopljina tkanja sve više padaju u sjenu drugih
tradicionalnih materijala, poput vune, pamuka i lana, a industrija
papira okreće se novim, svježim izumima: dobivanju papira od drveta, a
do kraja stoljeća većina svijeta će prigrliti ovu jeftinu metodu – kaže
mladi antropolog, navodeći kako je 1916. godine američko Ministarstvo
poljoprivrede predvidjelo da će usavršavanjem stroja za odvajanje
konopljinih vlakana američko gospodarstvo doživjeti ponovni procvat
industrije konoplje. Samo godinu dana kasnije Henry Schlichten
patentirao je dekortizator, stroj koji je gotovo savršeno obavljao posao
odvajanja vlakana od srčike, a krajnji produkt sačinjavala su vlakna za
proizvodnju užadi i tekstila, mljevena srčika za izradu pulpe u
proizvodnji papira, te prirodno ljepila na bazi lignina koji donekle
zamjenjuje sintetička ljepila korištena u miješanju pulpe za papir.
Rezultat svega ovoga trebao je biti dvostruko jeftiniji, puno
izdržljiviji i kvalitetniji papir u čijoj je izradi svaki hektar
konoplje spašavao četiri hektara šume!
Početkom tridesetih godina
prošlog stoljeća Schlichtenov stroj već je ušao u širu proizvodnju, te
je postajao sve dostupniji srednjim i malim poljoprivrednicima koji su
se bavili konopljom.
No kapitalistički ekonomski sustav čiji su
prvaci angažirani u drvnim, tekstilnim i drugim industrijama neće se tek
tako pomiriti s činjenicom da jedno novo otkriće stare biljke može vrlo
lako njihova poduzeća dovesti na koljena.
Umnogome je njezinoj
sudbini presudio William Randolph Hearst, poduzetnik i kralj žutog
tiska. Do kraja dvadesetih i početka tridesetih godina mediji sve češće
izvještavaju o 'novoj vrsti droge' meksičkog porijekla koja prijeti
američkom stanovništvu pod nazivom 'marijuana' a koja potiče agresiju i
nasilje, te čini Meksikance upravo onakvima kakvi jesu - divlji,
neobuzdani i opasni. U medije se na velika vrata vraća i stara priča o
krvoločnim Asasinima!
- Polovicom tridesetih godina kemijska
korporacija 'Dupont' predstavlja najnoviji proizvod baziran na naftnim
derivatima - najlon. Bio je to i znak da se velikim industrijama kojima
konoplja počinje svojim usponom sve više smetati, poput drvne i
tekstilne, sada pridružuje i najsnažnija, naftna. Kad na čelo
novoosnovane Federalne agencije za narkotike dolazi Henry J. Anslinger,
započinje definitivni slom industrije konoplje, 1937. godine donesen je
akt koji obavezuje sve koji rade s konopljom (kudeljare, liječnike,
farmaceute) da po primitku sirovine plaćaju dolar po unci poreza i budu
evidentirani kao korisnici medijski ozloglašene 'marihuane'!
Ali
Anslinger do kraja četrdesetih godina, početkom Hladnog rata u
potpunosti mijenja retoriku: u ozračju straha od komunizma u svojem
svjedočenju pred američkm kongresom 1948. daje drugu sliku utjecaja
marihuane - ona sada nije više opasna jer navodi na nasilje, već upravo
suprotno, čini mladež letargičnom i nespremnom za borbu, a to je upravo
ono što komunisti žele!
Od 1948. počinje pritisak na Vijeće UN-a
da usuglasi do tada različite interpretacije opasnih droga u svojim
zemljama članicama, te da se u njih obavezno uvrsti i kanabis. Činjenica
je da 1954. UN-ovo vijeće prihvaća stav da 'ne postoji nikakvo
opravdanje za medicinsku uporabu kanabisovih pripravaka'. To 1961.
rezultira donošenjem UN-ove Jedinstvene konvencije o narkoticima, koja
klasificira kanabis kao drogu najgoreg, četvrtog stupnja - što znači da
su njegovi potencijali za medicinsku uporabu zanemarivi, a mogućnost
zlouporabe velika. Ovo je ujedno i situacija koja traje sve do danas –
pojašnjava Duje.
Europska zajednica ipak je imala su nešto blaži
tretman prema konoplji: 1970. donosi propis koji osigurava neometano
trgovanje proizvodima industrijske konoplje, primarno sirovim vlaknima i
sjemenu. Sve ovo dovelo je do otkrića brojnih novih primjena ove biljke
u devedesetim i dvijetisućitim godinama, poput biodizela od konoplje,
metanolskog goriva, konopljinog betona, ekološki prihvatljive
plastike...
Naslijedivši regulativu u uzgoju konoplje od
Jugoslavije, u Hrvatskoj je jedina dopuštena sorta sve do 2012. bila
takozvana flajšman konoplja, od koje su još sredinom sedamdesetih
odustali proizvođači certificiranog sjemena pošto se svojim udjelom
THC-a od oko 8 posto nije uklapala u nove tržišne regulative pa je barem
u gospodarskom smislu ova sorta praktički izumrla. Zakon se mijenja tek
2012. kada Hrvatska dopušta uzgoj četrdeset sorti propisanih europskim
pravilnikom.
Ipak, premda je na razini EU dopuštena proizvodnja i
trgovina svim konopljinim prerađevinama, pa i vlaknima, Hrvatska svoju
proizvodnju ograničava isključivo na uzgoj konoplje za sjeme nakon čega
poljoprivrednici ostatak biljke moraju spaliti ili zaorati. Iako je
uporaba kanabisa i dalje ilegalna u SAD-u na razini federacije, ona je u
posljednjih pet godina postala u potpunosti legalna na državnom nivou u
Washingtonu, Coloradu i Aljasci, a njena medicinska uporaba dopuštena
je u još 25 država.
'Tetovaže u JNA kao figura sjećanja'
Drugi Dujin magistarski rad koji predstavljamo pod naslovom 'Tetovaže u JNA kao figura sjećanja' jest tema koja je i doslovno obilježila generacije naših otaca. Ona ljubičasta nezgrapna sidra, sirene, puške, srca, datumi i natpisi JNA koji su početkom devedesetih godina prošlog stoljeća postajali nepoželjni ukras hrvatskih tijela. Ali tek malobrojni su ih odlučili prebrisati, češće su ih pretvarali u neodređene dopisivane riječi poput ONA, 3. BOJNA i slično. Etnolog Dorotka podsjeća kako je o ritualnim praksama tetoviranja kod Tračana još oko 430. godine prije Krista izvijestio Herodot, no u Europi ovome fenomenu sustavnija pažnja nije pridavana sve do kraja 16. stoljeća. Prema tadašnjem shvaćanju ukrašeno znak je divljaštva i neciviliziranosti, dok je čisto tijelo odlika civiliziranog kršćanina.
- Kad je 1769. James Cook, kojemu dugujemo i današnji termin za ovu vrstu ukrašavanja tijela, s Polinezijskog otočja kući doveo prvu skupinu tetoviranih engleskih mornara, tetovaže su se ubrzano počele širiti Starim kontinentom. Zanimljivo je i da su se u ovom razdoblju tetovirali svi društveni slojevi: od pomoraca, zanatlija i vojnika pa sve do aristokracije. Početkom dvadesetog stoljeća pada popularnost tetoviranju u elitnim krugovima, a ubrzo nakon uslijedile su i oštre osude u medijima. Tetoviranje se ponovno spušta na dno ljestvice poželjnog ponašanja gdje ostaje sve do druge polovice dvadesetog stoljeća, odnosno šezdesetih godina kad nastupa razdoblje 'renesanse tetovaža'. Posebno je popularno u zatvorima u kojima je bilo zabranjeno, no zatvorenici se na ovaj način inate totalitarnom režimu u kojem su zatočeni, zatvorska tetovaža tako postaje subverzivni tjelesni akt kojim zatvorenik preuzima vlast nad svojim tijelom i izaziva sistem koji ga pokušava kontrolirati.
- Kada se počinje oslikavati jugoslavenska vojska?
- Građani koji su odslužili vojni rok u JNA zapravo ne tvore nikakvu konkretnu, koherentnu zajednicu. Petorica mojih kazivača su iz Splita, Hvara i Stupina kraj Šibenika a služili su vojni rok u razdoblju od 1963. do 1974., osim najstarijeg koji je na odsluženju bio 1950. godine. Lokacije odsluženja mojih kazivača suu Tetovo (Makedonija), Trebinje (BiH), Vis (Hrvatska), Nikšić (Crna Gora) i Travnik (BiH).
- Kako ste ih pronašli?
- Sugovornike za svoj rad pronašao sam preko familije od prijatelja i prijatelja od familije... Za pregršt korisnih informacija ključno otkriće mi je bio internetski 'Forum bivših pripadnika nekadašnje JNA.' Ovaj forum osmišljen je kao platforma za okupljanje pojedinaca koji kroz razmjenu i međusobno komentiranje različitih iskustava aktivno njeguju svoja sjećanja na dane provedene u jugoslavenskoj vojsci. Forum broji nešto više od četiri i po tisuće registriranih korisnika.
- Kako su se izrađivale?
- Iako su postojale određene varijacije u načinima izrade tetovaža u JNA, princip je bio manje-više svugdje isti. Najprije bi se željeni motiv kemijskom olovkom nacrtao na odabranom mjestu, potom bi se običnom šivaćom iglom oko koje je bio namotan konac namočen u neku vrstu pigmenta bockalo po iscrtanim linijama kako bi pigment s konca ušao pod kožu i tako ostavio trajan trag na tijelu. Cijeli proces tetoviranja trajao je i do nekoliko sati, nakon čega je slijedio period oporavljanja 'ranjenog' mjesta na tijelu. Korištenje igle i konca kao 'alata' za tetoviranje potvrđeno je u svim provedenim intervjuima, što i nije iznenađujuće pošto je i jedno i drugo bilo dijelom osnovne vojničke opreme. Iako je navedeni 'klasični' način izrade tetovaža podrazumijevao uporabu samo jedne igle, neki iskusniji vojnički 'tattoo majstori' koristili su i po nekoliko igala postavljenih u snop kako bi proces bio brže gotov. Izbor pigmenta bio je nešto raznolikiji i u najvećoj mjeri je ovisio o opskrbljenosti vojničke kantine uredskim priborom. Kao pigmeni korišteni su crni tuš i tuš u boji, tinta iz kemijske olovke ili nalivpera, a jedan od njih bio je tetoviran korištenjem gara od voštane svijeće! 'Umjetnički spektar' tetovaža iz JNA proteže se od jednobojnih amaterskih uradaka pa sve do 'profesionalnih' višebojnih tetovaža.
- Zbog čega su se tetovirali?
- Poslužit ću se objašnjenjem jednog od kazivača: 'I onda kad smo bili tamo na Zelengori, šta ćemo... Nedilja, odmaranje, slobodni dan, ovako lijepo vrijeme... I onda, šta, ajde, jedan drugoga bodemo...'
- Tko je određivao motive?
- Iako su postojale određene 'smjernice', primjerice, da mornarici prevladavaju morski motivi poput sirena, sidara i slično koji nisu bili zastupljeni u tetovažama kopnene vojske, svaki je tetovirao ono što je sam htio. Primjerice, jedan od mojih kazivača tako se iz vojske vratio sa tetovažom palme i sidra, iako je rok služio u Nikšiću. Sirene, orlovi, oružje, likovi iz stripova, politički motivi, imena bendova, nogometnih klubova i imena djevojki samo su neki od motiva. Čak trojica mojih sugovornika nositelji su onoga što bi se moglo nazvati 'klasičnom tetovažom iz JNA'. Ove tetovaže, koje su objedinjavale natpis JNA s godinom i mjestom odsluženja roka i inicijalima nositelja, svakako su bile najpopularnije. Najčešći odgovor sadržavao je konstataciju poput ove: 'Obično, ono, ko nije tija ništa, napisa bi - JNA '74.'
- Koliko je bilo tetoviranih u JNA?
- Najstariji kazivač koji je vojsku služio 1950. godine svjedoči da je u cijeloj četi jedini on imao tetovažu, dok su odgovori mlađih ispitanika koji su vojni rok služili u šezdesetim i sedamdesetim godinama varirali od trideset do devedeset posto tetoviranih vojnika! Čak su i oficiri JNA, njihovi nadređeni, bili tetovirani, a ovaj porast zanimanja za tetoviranje zapravo je pratio svjetske trendove tog vremena.
- A zaključak je?
- Smatram da je, u antropološkom smislu, najbitnije uočiti da tetovaže iz JNA izvrsno ilustriraju načine na koje se osobna, ali i kolektivna memorija odnosi prema prošlosti, te koliko je sjećanje zapravo dinamična kategorija. S političkom tranzicijom simbolika ovih tetovaža prilično je naglo 'kliznula' od nečeg relativno nebitnog, od 'mladosti-ludosti', prema nečem što bi svojem nositelju moglo u budućnosti stvarati neugodne situacije. Ljudi su pritom birali različite metode rješavanja ovog problema. Neki su ih iz opravdanog straha skidali ili prekrivali, no većina ipak nije poduzimala ovako radikalne korake. Zašto? Uglavnom jer su ih ljudi, neovisno o svojem političkom opredjeljenju ili socijalnom statusu prihvatili kao dio svoje osobne i generacijske prošlosti od koje, ni da hoće, ne mogu pobjeći. Riječima jednog od mojih sugovornika: 'Zašto si, govore, napisa JNA? Pa šta ima veze, a di si ti bija? Bija si u JNA i gotovo!'
Damir Šarac
foto: ante čizmić / eph
[event] => stdClass Object
(
[BeforeDisplay] =>
[AfterDisplay] =>
[AfterDisplayTitle] =>
[BeforeDisplayContent] =>
[AfterDisplayContent] =>
[OCMBeforeDisplay] =>
[OCMAfterDisplay] =>
[OCMAfterDisplayTitle] =>
[OCMBeforeDisplayContent] =>
[OCMAfterDisplayContent] =>
[OCMUserDisplay] =>
[OCMCommentsCounter] =>
[OCMCommentsBlock] =>
)
[jcfields] => Array
(
)
[image] =>
[imageWidth] => 600
[comments] => Array
(
)
[absoluteURL] => https://slobodnadalmacija.hr/mozaik/zivot/duje-dorotka-o-svoja-dva-magistarska-rada-trava-nije-uzas-jna-tatoo-kao-uspomena-295316
[emailLink] => /component/mailto/?tmpl=component&template=site&link=90bafbf1a8784524015e0f5b53e2395708a2a862
[twitterURL] => http://twitter.com/intent/tweet?text=Duje+Dorotka+o+svoja+dva+magistarska+rada%3A+Trava+nije+u%C5%BEas+-+JNA+tatoo+kao+uspomena&url=https%3A%2F%2Fslobodnadalmacija.hr%2Fmozaik%2Fzivot%2Fduje-dorotka-o-svoja-dva-magistarska-rada-trava-nije-uzas-jna-tatoo-kao-uspomena-295316
[socialLink] => https%3A%2F%2Fslobodnadalmacija.hr%2Fmozaik%2Fzivot%2Fduje-dorotka-o-svoja-dva-magistarska-rada-trava-nije-uzas-jna-tatoo-kao-uspomena-295316
)
Array
(
[1] => stdClass Object
(
[id] => 2
[name] => Superscript Title
[value] => Etnolog i antropolog
[type] => textarea
[group] => 9
[published] => 1
[ordering] => 2
[alias] => SuperscriptTitle
)
[2] => stdClass Object
(
[id] => 68
[name] => Premium content
[value] => ON
[type] => radio
[group] => 9
[published] => 1
[ordering] => 10
[alias] => premium_content
)
)
12. svibanj 2024 00:14