Sinjske dimnjake već dugo ne čisti nitko s certifikatom kojim dokazuje stručnost. Zapravo, Sinjani već dvije-tri godine nemaju nikakvog dimnjačara. Ta činjenica, izgleda, nije dovela u pitanje samo ispravnost i protupožarnu sigurnost dimnjaka već je, po ocjeni samog sinjskog gradonačelnika Ivice Glavana, izvjesno utjecala na opći sinjski hod rakovim korakom – unatrag.
- Otkako je u Sinju nestalo dimnjačara nestalo je i sreće – ustvrdio je gradonačelnik Glavan pred vijećnicima koalicije koja ga podržava u Gradskom vijeću. Nakon tih gradonačelnikovih riječi sada je puno jasnije zašto su posljednjih godina sinjski problemi sve izraženiji, zašto sve više raste broj nezaposlenih i zašto se Sinjanima, ako nastave tim putem, smiješi svekolika bijeda.
Vladajuća koalicija sinjskog Gradskog vijeća, koja je posljednju sjednicu na kojoj se odlučivalo i o spomenutoj koncesiji odradila bez oporbe, na sam spomen dimnjačara imala je sreću. Predstavnici iz njihove izvršne vlasti nisu, naime, znali odgovoriti niti na pitanja koalicijskih vijećnika što koliko u tom koncesijskom odnosu košta, koliko će u gradsku blagajnu uplatiti koncesionar, a koliko će mu na ime usluga biti plaćeno, te koja je cijena koju će plaćati vlasnici dimnjaka koje će Varaždinci čistiti.
Nemušti i neuvjerljivi odgovori dobijeni su tek poslije telefonskih konzultacija. Što bi tek bilo da su sjednici nazočili oporbenjaci i propitkivali detalje? Možda bi se u tom slučaju još jednom potvrdle riječi gradonačelnika Glavana. Posebno što se, kažu, dimnjačara u Sinju ne viđa kroz posljednje dvije i po godine. Sada kada je spomenut već je puno bolje, sreća se počela vraćati. Što li će tek biti kada ga se počne viđati po sinjskim ulicama i krovovima?
