Slobodna Dalmacija

Povratak na naslovnicu

SMS komentar pošaljite na 666555 sa ključnom riječi SLD, (3,72 kn/sms).

Slučajevi premijerovih prijatelja Hajdaš Dončića, Varge pa i Siniše Petrovića iz Ine ne znači da su svi Siniše upitni. Mate, Makarska

Detalji o usluzi >

Spektar

Objavljeno 28.11.2009. u 11:41

perica jurič potvrđuje tvrdnju JOSIPa BOLJKOVca o akciji planiranoj odmah nakon završetka europskog prvenstva u atletici 1990.:

VRDOLJAK JE ZAHTIJEVAO: Osvojite Knin s 2000 policajaca iz Splita

Kada sam utvrdio da ta akcija nema šanse za uspjeh, nazvao sam u dva sata u noći ministra Bolj-kovca koji mi je rekao: “Reci Vrdoljaku da se dolje ne snima nikakav film. Ti si odgovoran.”Odlučio sam da se policijske snage vrate preko Senja

Pucnjava u dokazivanju bolje memorije bivših Tuđmanovih suradnika Josipa Boljkovca i Antuna Vrdoljaka diže prašinu. U odgovoru na Boljkovčeveve memoare u kojima dotiče Vrdoljaka kao neslužbenog policijskog savjetnika, Vrdoljak je optužio Boljkovca da je 1945. svojom rukom u selu Gore na Banovini hicima u glavu ubio 15 seljaka.

Ja ubojica? To je ludost!

Spektar: Kako komentirate tu Vrdoljakovu tvrdnju?

Boljkovac: Ja nemam pojma o takvom ubojstvu niti znam da li se uopće ikada dogodilo. To je čista ludost. Najlakše je lupiti tako u glavu. Neka da svjedoke. Ovakva izjava predstavlja kriminalni čin. Niti znam gdje je to selo Gore, niti sam ikada bio u njemu. Vidjet ću s odvjetnikom što da napravim s ovom klevetom.

Poslije rata ste radili u Okružnoj Ozni. Dokle je dopirala njena jurisdikcija?

Josip Boljkovac

- Tada je u Okružnoj Ozni, gdje sam radio, načelnik bio Jovica Šijan. Okružna Ozna je bila odgovorna za Okrug Karlovac. A za Liku, Karlovac i Banovinu je jurisdikciju imala Oblasna Ozna, na čijem je čelu bio Aco Radaković, koji je kasnije otišao u diplomaciju. Za borbu protiv banditizma bio je zadužen major Mato Rajković. U životu sam bio jedino u Petrinji i to u “Gavriloviću”.

Možda ste zaboravili? Vrdoljak vas optužuje za demenciju.

- Vrdoljak se prema meni postavlja kao da ni sam nije ušao u osmo desetljeće života, pa ga zbog toga ne mogu optužiti za vrijeđanje starih ljudi. Od njega sam stariji osam godina, ali me on tretira kao da sam stariji pedeset. Nedavno sam bio na sistematskom pregledu i liječnici su ustanovili da sam sto posto zdrav. Ali, ako ja imam loše, a on tako dobro pamćenje, ako sam ja dementan, a on nije, kako to ustanoviti?

 

Perica Jurič

Najbolje bi bilo da pitate Pericu Juriča koji je mnogo mlađi i od mene i njega, koji je krunski svjedok Vrdoljakove ideje zauzimanja Knina s lako naoružanim policajcima i, kao i Vrdoljak, porijeklom iz Imotskog.
Krenuli smo tim tragom i kontaktirali s Pericom Juričem:

Spektar: Je li vama Antun Vrdoljak naredio da nakon završenog Europskog atletskog prvenstva policajce pošaljete u akciju osvajanja Knina?

Jurič: On mi je prenio naredbu od strane predsjednika Tuđmana.

Koliko je tada bilo policajaca na raspolaganju? Vrdoljak spominje brojku od 300, Boljkovac 2000. Što je istina?

Antun Vrdoljak

- Radilo se o grupi od 2000 policajaca. Naređeno je da s tom grupom odem u Knin. Postupio sam profesionalno i najprije napravio sigurnosnu provjeru preko obavještajnog sustava. Kada sam ustanovio da ta akcija nema šanse za uspjeh, nazvao sam u dva sata u noći ministra Boljkovca koji mi je rekao: “Reci Vrdoljaku da se dolje ne snima nikakav film. Ti si odgovoran.”

Što se potom odlučili?

- Da se policijske snage vrate preko Senja.

Otkuda onda takve nedoumice oko te akcije?

- Zaista ne znam. Ja sam o tome tada napravio određene bilješke, a taj se sadržaj može pronaći u dokumentima koji se nalaze u MUP-u.

piše danko plevnik

Drugo ime za samoubojstvo

Svanuo je 17. kolovoz 1990. (...) Počela je balvan-revolucija, uvod u srpsku okupaciju hrvatskog teritorija, koja je bila praćena i referendumom o srpskoj autonomiji. (...)

Hitno sam predsjednika Tuđmana, koji je tada ljetovao na dubrovačkom području, detaljno informirao o onome što se dogodilo. Njega su kninski provokatori jako razljutili i zatražio je da specijalne policijske postrojbe prekinu blokadu i raščiste prometnice, budući da su o tome već javljali svi važniji svjetski mediji. Odmah sam dogovorio slanje tri MUP-ova helikoptera prema Kninu...

Prvi balvani postavljeni su u kolovozu 1990. godine

Pretpostavljajući armijski protuscenarij, pratio sam hoće li se sa zračne luke u Bihaću podignuti vojni lovci. (..) Uskoro su se doista digla tri MIG-a i krenula prema Kninu. Bilo je jasno da namjeravaju srušiti naša tri helikoptera sa specijalcima.

Nazvao sam, stoga, generala Adžića, šefa Generalštaba, da bi zatim telefom predao svom premijeru Stipi Mesiću. Njemu je ratoborni Adžić najprije cinično objašnjavao kako naši helikopteri nisu imali dozvole za polijetanje, da bi zatim bio puno izravniji, a i iskreniji: “Padne li i jedan srpska glava, armija nastupa!” (...)

Tipični je primjer neodgovornog pristupa hrvatskoj zbilji, koja se tih mjeseci mogla okvalificirati kao stanje ni rata ni mira, bilo ono što trebalo dogoditi po završetku Europskog prvenstva u atletici, koje se krajem kolovoza i početkom rujna 1990. održavalo u Splitu.

Zbog balvan-revolucije i pobunjeničkih prijetnji koje su svakodnevno stizale, poduzeli smo opsežne mjere osiguranja. Kad je prvenstvo uspješno okončano, gotovo 2000 policajaca iz svih dijelova Hrvatske trebali su se autobusima vratiti u svoje gradove.

Dogovorio sam da oni koji su kretali prema unutrašnjosti putuju kuda su i došli, kako bi se spriječili incidenti. To je značilo zaobilaženje šireg kninskog područja preko Zadra i Karlobaga, kako je i inače tekao promet prema Dalmaciji.

Meni je tih dana u ured stigla i otvorena prijetnja iz Knina ako policajci krenu na to “krajinsko” središte. Nije me toliko brinulo što bi u tom slučaju činili vođe srpske pobune Milan Babić i Milan Martić, već kako bi reagiralo zapovjedništvo Devetog kninskog korpusa, čiji je zapovjednik bio general Špiro Niković, a načelnik štaba pukovnik Ratko Mladić, koji će se vrlo brzo legitimirati kao psihopatski zločinac.

Bilo je, naime, neosporno da su pobunjenici i vojska u Kninu bili povezani, s obzirom da mi je i iz Beograda stigla povrda da je vojska tu izravno naoružavala “krajinske” teroriste. Nesporno je, jednako tako, bilo da su oni spomenutih dana pratili sve što se zbiva u pogledu dolaska i odlaska hrvatske policije.

Na moje golemo iznenađenje, predsjednik Tuđman je na prijedlog Antuna Vrdoljaka izdao naredbu da policajci autobusima uđu u Knin i zauzmu ga, neutralizirajući tako središte pobune. Kao argument da se to uradi, koliko sam shvatio, bilo je to što straže više nisu bile stalno na barikadama pa je bio moguć prolaz.

Dakle, nekoliko je desetaka autobusa u kojima su bili policajci naoružani pištoljima trebalo iznenaditi i eliminirati pobunjenike kojima je na raspolaganju bilo sve naoružanje Devetog kninskog korpusa!

Zna se da napadača uvijek treba biti puno više nego onih koji se brane, što ovdje ne bi bio slučaj, a napadači bi istovremeno bili i neusporedivo slabije naoružani, bez ikakve potpore mehanizacije i topništva.

Bilo je to drugo ime za samoubojstvo, ali zasigurno i vrlo potresan predložak za scenarij koji bi Vrdoljak jednog dana napisao i režirao. Valjda ga zato i nije bilo ni u jednom od autobusa predviđenih za odlazak u smrt.

Srećom, moj zamjenik Perica Jurič, zadužen za sigurnost na atletskom prvenstvu, odmah je shvatio o kakvoj se opasnosti radi i u tom cajtnotu na svoju je odgovornost odbio realizirati takav plan, što sam i ja ubrzo u potpunosti prihvatio, poručivši Vrdoljaku da na tragediji, za koju bi po zapovednoj liniji vodeći ljudi MUP-a bili odgovorni, “neće snimati film”.

Uvrijeđeni nas je redatelj tužakao Tuđmanu, koji se naljutio što nije izvršena njegova zapovijed i što su autobusi krenuli uobičajenim putem. Indikativno je da me ipak nije nazvao da mi to osobno kaže i da nije inzistirao na odgovornosti za neposluh.

U potpunosti sam uvjeren da smo Jurić i ja morali energično reagirati, budući da bi u protivnom bilo više desetina, ako ne i stotina, mrtvih, ranjenih i zarobljenih hrvatskih policajaca. Istodobno bismo Armiji odmah dali opravdanje i za brojne druge protumjere, tako da je pitanje bi li se u takvom scenariju demokratska vlast uopće i održala. Nevjerojatno je kako se u kriznim vremenima pojedinci mogu neodgovorno kockati tolikim ljudskim životima, potpuno krivo procjenjujući odnose snaga.

Poslije nekoliko dana, kako se to potvrđuje i u Špegeljovim memoarskim zapisima Sjećanja vojnika, Tuđman je njemu kao ministru obrane, a i vojnom strategu, dao da razradi mogući scenarij upada hrvatskih postrojbi u Knin preko prometnica.

U prikupljanju podataka potrebnih za tu analizu koristio je MUP-ove podatke, koje mu je pripremio Jurič sa suradnicima. Špegelj je razradio varijantu po kojoj bi vozila s MUP-ovim specijalcima istodobno upala iz tri prometna pravca: Zagreba, Splita i Grahova.


Komentari Morate se prijaviti da biste komentirali članak.

Komentar od: kršeljak | Komentirano: 10. svibanj 2010. 10:22
Kad će opet balvani!?
Komentar od: papagalo | Komentirano: 29. studeni 2009. 8:09
Nije valjda da je Vrdoljak druga strana demokracije!!! Obični završetak debelog crijeva. Ulizivao se Titu s partizanskim filmovima a posli i Tuđmanu. Što on nije bio u tim autobusima da film bude autentičniji!
Komentar od: Branimiir | Komentirano: 28. studeni 2009. 21:59
jako jako zanimljivo. perici juriću svaka čast! ali opet bilo bi dobro da se u istom članku čuje i druga strana priče ali to se već zove demokracija a nje je jaaaaaaaaaaaaaaaaaaaako malo
Komentar od: | Komentirano: 28. studeni 2009. 15:46
pod hitno im oduzet prevelike mirovine i potirat u staračke domove , neka nas prestanu zajebavat stari komunjerosi i to obojica.