Slobodna Dalmacija

Povratak na naslovnicu

SMS komentar

Grčić: Na kraju mandata izlaz iz krize. A da date ostavke pa da odmah izađemo iz krize. Mijo, Solin

Kako poslati komentar

Auto moto

Objavljeno 06.02.2013. u 20:00

moja strana volana

Tko je ‘invalid’

Ilustracija: CROPIX
Sjetimo ih se početkom prosinca, kada je Međunarodni dan osoba s invaliditetom. Nekoliko dana prije 3. prosinca i nekoliko dana nakon njega mediji su puni napisa, TV priloga, radijskih emisija o osobama s invaliditetom... Provode se akcije u kojima se pojačana pozornost usmjerava na one koji osobe s invaliditetom zakidaju na bilo koji način, prvenstveno u prometu...

Svečano se otvaraju rampe (koje su odavno trebale postojati), a čak se i TV spot u kojemu je upit “Ako ste uzeli moje mjesto, hoćete li uzeti i moju invalidnost?” emitira u ponekom prime timeu. Da, tako je tih 10-15 dana godišnje. Ostalih 350 dana nije tako. Barem ne za nas koji imamo sreću da nismo osoba s invaliditetom ili skrbimo o nekoj od njih. Oni, pak, osobe s invaliditetom, te rodbina koja im najčešće pokušava olakšati svakodnevni život, žive s tim svaki dan u godini, a ne samo kada ih obasja medijsko svjetlo.

Sve te dane u godini, svjedočim tomu svakodnevno, osobe s urođenom lijenošću, nedostatkom empatije i bahatošću ne zarezuju ni minimalno pravo, takoreći osnovnu pristojnost, prema onima s invaliditetom. Tomu ste svi vi, poštovani čitatelji, također svjedoci, ali ne vidite ili vam se barem ne da vidjeti. Kada idete u šoping, bacite pogled na parking-mjesta označena za osobe s invaliditetom.

Koliko god parkiralište veliko i poluprazno bilo, rijetko nećete zateći barem jedno vozilo (u pravilu gotovo uvijek malo “bjesnije”) parkirano upravo na mjestu sa žutom oznakom. U slučaju da se okuražite spočitnuti nesavjesnom vozaču (ili vozačici), u najboljem ćete slučaju čuti nešto poput “Ajme, jako mi se žuri, samo ću pet minuta...”

Pitao sam jednog radnika velike trgovine ispred koje su na svim mjestima rezerviranima za osobe s invaliditetom bili smješteni “obični” automobili, može li se stati na kraj toj nepristojnosti. “A, čuj, kad bih ja nazvao ‘pauka’ ili policiju, bilo bi nezgodno na više razina. Prvo, moj bi se poslodavac naljutio jer tjeram kupca.

Drugo, ako je neki drčniji lik, možda bi ponovno navratio i pokušao se obračunati sa mnom. A treće, ako i dođe na vrijeme, ‘pauk’ ovdje može izazvati krkljanac.” Ima čovjek pravo, a ja samo pitam može li se elementarna pristojnost usaditi odgojem ili su upravo kazne neophodne. I tko je, na posljetku, u tom slučaju invalid?

CHARLIE