Slobodna Dalmacija

Povratak na naslovnicu

SMS komentar pošaljite na 666555 sa ključnom riječi SLD, (3,72 kn/sms).

Glory days: Ljudi, pobjedniku US opena dolikuje B. Sprigsteen, nikako Bulić i Thompson iz Ljubuški balote opena, a? mpero

Detalji o usluzi >

Šibenik

Objavljeno 18.09.2010. u 17:33

ZAPOVJEDNIK 1. SATNIJE 3. BATALJUNA 113. BRIGADE

Frane Frkić: Moja satnija je prva izašla na Šibenski most

A bio sam zapovjednik 1. satnije 3. bataljuna 113. brigade, satnije koja je prva izašla na Šibenski most. Poslije 19 godina želim da to moj sin napokon zna - govori rezignirano Frane Frkić

Obični, mali ljudi branili su Šibenik i Hrvatsku u Domovinskom ratu. Njih nema na svečanim obilježavanjima ratnih obljetnica, njih nitko proteklih 19 godina ne poziva na te svečanosti i više ih se i ne sjeća. Kad svome sinu danas pričam o tim danima ratnog rujna 1991., on me blijedo gleda.

Nije mu jasno što to njegov otac govori, gdje je to on bio i što je radio, a nema ga ni na polaganju vijenaca niti na svečanim akademijama, ni na okruglim stolovima, nigdje. A bio sam zapovjednik 1. satnije 3. bataljuna 113. brigade, satnije koja je prva izašla na Šibenski most.

Poslije 19 godina želim da to moj sin zna - govori, više rezignirano nego revoltirano, Frane Frkić, Tišnjanin koji je dragovoljno otišao u vojsku, prošao Rupe, Dubravice, Veliku Glavu, Dragišiće, upad u Čistu Veliku, sve s istim ljudima s kojima je u rat i krenuo.

- Trebali smo ići na Veliku Glavu, ali smo zaustavljeni 15. na 16. rujna 1991. već u Skradinu, gdje smo čekali razvoj situacije. Polako smo se počeli prebacivati brodovima preko Bilica i Rasline za Zaton. Neprijateljski tenkovi Mladićeva 9. korpusa već su bili prošli kroz Zaton, a kako je u mojoj satniji bilo 20-ak Zatonjana koji ništa o tome nisu znali, morao sam naći neki način da im to kažem.

Zauzimanje položaja

Nije bilo lako. Ali, rat je, idemo naprijed. Zauzeli smo položaje na brdima oko Zatona, odakle smo vidjeli most i Mladićevu vojsku koja je već bila pred njim. Četiri dana smo proveli u neprijateljskom okruženju, a da nismo znali što se događa u našim malim mistima Tisnu, Tribunju, Betini, Jezerima, Murteru, odakle su bili naši momci u satniji.

Napokon, poslije četiri dana, kad je uz pomoć artiljerije neprijatelj potjeran prema Gaćelezima, izašli smo na most, sretni da jugovojska uzmiče, da se povlače odakle su došli. Zadnja nam je informacija bila da su Mladićeve snage došle do Vodica, i bilo nam je samo na umu što prije provjeriti što je s našim obiteljima.

Na sreću, sve je bilo dobro, a ni neprijatelj nije do Vodica uspio stići - priča Frkić, jedan od onih anonimnih ratnika kojemu nije ni do medalja ni priznanja. - Imao sam od prvog dana pod sobom 80-120 ljudi i nitko od njih nije poginuo.

To je moja ratna diploma, to je moje ordenje i moje medalje. Drugih ne trebam - zadovoljno će Frkić. Njegova je priča, kaže, za nove, mlade generacije, da se zna i da se ne zaboravi na one koji su uistinu ratovali, a kojih na proslavama nema... Tamo su, reći će, neki koje nikad na terenu nisam vidio niti ih se sjećam.

Piše davorka blažević

Gdje su ti ljudi?

Na temelju zapovijedi MORH-a i Zapovjedništva obrane srednje-sjeverne Dalmacije formira se Zapovjedništvo obrane grada Šibenika - stoji na jednom strogo-pov. dokumentu pod brojem 1/91, što smo ga dobili, a kojemu je u potpisu kao zapovjednik tadašnji predsjednik općine Šibenik Paško Bubalo.

U Zapovjedništvo Bubalo određuje sljedeće ljude:
Josipa Jurasa, kao načelnika Štaba, Sinišu Štrkalja kao ađutanta, Božu Erlića kao pomoćnika za politički rad, Sinišu Gulina, za načelnika inženjerije, Dragu Kalauza za načelnika transporta, Marijana Seksa za načelnika veze, Mihu Mioča za načelnika ratne proizvodnje, Antu Mikulandru, kao pomoćnika načelnika za pozadinu, Živka Gulina za načelnika intendantske službe, Borisa Zmijanovića za načelnika sanitetske službe, Marka Maričića za načelnika veterinarske službe, Franu Bilića za pomoćnika zapovjednika za informativno-psihološke djelatnosti, Dragicu Lugović i Divnu Slavicu kao daktilografe te Davora Škugora za savjetnika Zapovjedništva. Bilo je to prvo Zapovjedništvo obrane grada Šibenika.

Kasnije je osnovan Krizni štab kojemu je na čelu bio Josip Juras, a uz spomenute pridodani su mu Nikola Vukošić, načelnik policije, Milivoj Petković, zapovjednik 113. brigade i dr. Nenad Hemerih za sanitet. Gdje su ti ljudi danas?

D. Blažević

Ademi mi je pomagao u akciji

Ja sam vodio akciju zauzimanja bivših vojarni u Rogoznici, kao zapovjednik postrojbe za posebne namjene 113. šibenske brigade, a uz mene je ključna osoba u toj akciji bio danas umirovljeni general Rahim Ademi, koji mi je pomagao ne samo u organiziranju napada, nego i s nacrtima obiju vojarni koje je imao, pa smo znali raspored ukupnog osoblja i imali sve podatke o oružju koje je u vojarnama bilo.

Tako tvrdi Vlade Jaram Falkone, najavljujući za ovu zimu promociju svoje knjige u kojoj detaljno opisuje akciju osvajanja vojarni “Zečevo” i “Kruščica”, a poslije i “Smokvice”, koja je bila napuštena. I prijašnjih je godina pokušao iznijeti u javnost detalje te akcije, ali, uvjerava nas, uvijek bi se našao netko da to zaustavi.

Zaslužni za osvajanje

- Ova je operacija bila od presudne važnosti ne samo za obranu Šibenika, nego i cijele Dalmacije, jer smo konačno došli do oružja, a osobito topova 130 mm koji su imali ključnu ulogu za našu obranu - navodi Falkone.
Prema njegovim riječima, za zauzimanje rogozničkih vojarni također su zaslužni i Ivica Tolić, sa 40 pripadnika Imotske bojne, rezervni sastav MUP-a Rogoznice i “rezervisti” MUP-a Primoštena te 18 dragovoljaca koje je, tvrdi Jaram, naoružao i opremio Blaž Jurin.

Jaram je dragovoljno pristupio 113. brigadi HV-a 10. kolovoza 1991. Radio je na formiranju tzv. diverzantskog voda 113. brigade, koji je kratko osposobljavao, kako kaže, u primoštenskom zaleđu.

Nakon obuke, po zapovijedi odlazi na prvu crtu bojišnice, gdje je postavljen na mjesto zapovjednika obrane Piramatovaca. Dan nakon dolaska neprijateljskih snaga na Šibenski most, predvođenih Ratkom Mladićem, kreće u napad na vojarne “Zečevo” i “Kruščica” te potom i na “Smokvicu”, koje su zauzete uspješno i bez žrtava.

Priključio se, kaže, snagama koje su djelovale u oslobađanju Šibenskog mosta, sudjelujući u koordiniranju paljbe iz topova kalibra 130 mm. Već 1. listopada 1991. Falkone odlazi iz 113. šibenske brigade.

d. blažević


Komentari Morate se prijaviti da biste komentirali članak.

Komentar od: Ši-banje | Komentirano: 20. rujan 2010. 14:58
Ajde @ikusi ne seri,

ti si obična četničina,
smeće koje smo mi Hrvati gledali kroz nišan.
Komentar od: Bribir | Komentirano: 19. rujan 2010. 17:40
heroje triba ukiniti.

samo ko, a da taj ne proglasi sebe novin herojon.

Penzija penzija - ja san sve oslobodija!
Komentar od: bribirski@knez | Komentirano: 19. rujan 2010. 13:54
kaze od mojih ljudi niko nije poginuo....kako ce kad cetnika nisu ni vidjeli niti pucali haha smijesno.
Komentar od: TITO HEROJ | Komentirano: 19. rujan 2010. 6:13
ademi je sve napravio da Hrvatska bude ka i njegovo Kosovo, zadnja rupa Europe. E pa hvala mu
Komentar od: Nilda | Komentirano: 19. rujan 2010. 0:46
Bilo bi stvarno lijepo da se ne vrijeđamo, a da nerazjašnjeno riješimo za okruglim stolom.
I meni nije stvarno jasno u vezi 1. i 1A. satnije, riješite to dogovorom pa objavite. Sretno
Komentar od: Ši-banje | Komentirano: 18. rujan 2010. 23:38
Srbo@ikusi

smrade srpski
Komentar od: tetevisnjak | Komentirano: 18. rujan 2010. 22:41
Nestao u akciji!
Komentar od: tetevisnjak | Komentirano: 18. rujan 2010. 22:40
Komandant Frane Frkić Rižo vodio je 1991. i 1992. godine vojsku od 70 dragovoljaca iz Jezera, Tisnog, Betine i Tribunja. Svakome je znao ime, svakome je znao oca, majku, dijete, suprugu, a bome i sestru i rodicu. Čak štoviše, koimandant Rižo znao je što pije svaki od vojnika i nije se bojao konobara kad je trebalo naručiti turu. A danas? Broji se kao u akciji!
Komentar od: budak branitelj | Komentirano: 18. rujan 2010. 21:43
Sramotno je da se danas javljaju u Šibeniku ljudi sa činovima pukovnika (osim J.Jukice)pričajući o malim ljudfima i ja sam bija gospodine Franić zapovjednik sattnije u113 brigadi pa imam od svih zapovjednika satnija najmanji čin(poručnik) ,a najviše sam provejana mistu zapovjenika satnije u povjesti 113 brigade .Kakve ovo ljude nabrajate dajte već jedanput skupite hrabrostii kažite da je prva postrojba u 113 br. osnovana 1.A satnija ,a u njoj nijednig od vas nisam vidija ZATO TEK SAD RAZUMIN ODKUD NAS JE 5OO TISUĆA SRAM VAS BILO .
Komentar od: SToper | Komentirano: 18. rujan 2010. 20:40
titoooo@
pišam ti se na zvezdu! Mrš!
Komentar od: SToper | Komentirano: 18. rujan 2010. 20:39
Pozdrav svim bivšim pripadnicima 113. šibenske brigade!
Jedna od najboljih pričuvnih brigada HV-a!
Komentar od: zvrkan | Komentirano: 18. rujan 2010. 20:34
titomajmun

a što ste vi sve srušili sa predznakom 'hrvatsko' i pišali po tome to se ne vraća ?............

smradac-----------šuti......................


a što se tiče članka........

pustite tko je prvi a tko drugi poimenice i ne pripucavajte se ........
Komentar od: TITO HEROJ | Komentirano: 18. rujan 2010. 20:21
Kako ste zaboravili vaše očeve i didove koji su izginuli na Sutjesci , Neretvi i Drvaru šta možete očekivat za sebe ...da će vas neko pamtit i slavit. Pišat će vam i rušit spomenika ka šta ste vi rušili spomenike vaših didova. Nije bog mačka i neplaća dvaput.
Komentar od: Grdelin | Komentirano: 18. rujan 2010. 20:18
a šta je korist,kad ni za kruv nemamo,mi je oslobodili od dušmana,a hdz nas oslobodija od države...

jebi ga,ponavljanje je majka znanja...
Komentar od: spiroi | Komentirano: 18. rujan 2010. 19:51
LIJEP CLANAK,ALI I LIJEPO SUKANJE,ALI STA CES TAKO JE I TAKO MORA BITI..
SKIDAM KAPU I CESTITAM,,ZASLUZNIM RATNICIMA.
Komentar od: stbrale | Komentirano: 18. rujan 2010. 18:56
Sta reci na ovu izjavu:

". - Imao sam od prvog dana pod sobom 80-120 ljudi i nitko od njih nije poginuo.To je moja ratna diploma, to je moje ordenje i moje medalje. Drugih ne trebam"

Evo, ovakav covik mora bit uzor nasoj dici. Covik koji ne mrzi, koji se na hvasta.

Sjor Frane, kapa van doli, i duboki naklon.
Komentar od: manitash | Komentirano: 18. rujan 2010. 18:16
Goloruki hrvatski narod herojskom borbom pobjedio neprijateljske tenkove, da nije neko bacio deku na tenk i žrtvova svoj život za slobodnu (od Srba) Hrvatsku, tu ima materijala i za par narodnih heroja, možda spomenica.