StoryEditorOCM
DubrovnikNAKON POZIVA NA DARIVANJE

Raspitali smo se zašto u Dubrovniku nedostaje 0 negativnog tipa krvi i saznali koja su pravila za darovatelje, koliko smiju donirati žene, koliko muškarci, što je sa onima koji su preboljeli koronu....

Piše Ahmet Kalajdžić
9. veljače 2022. - 17:51

Nedavni apel gradskog društva Crvenog križa za sve dobrovoljne darivatelje krvi, osobito one s krvnom grupom "Nula negativ" da se jave, "na prvu" je djelovao uzbunjujuće i zabrinjavajuće. Jer, Dubrovnik je uvijek imao senzibilne i ljude širokog srca, jake aktive dobrovoljnih darivatelja krvi koje nije trebalo pozivati jer su sami najbolje osjećali kad se trebaju javiti. Bio je to razlog više za razgovor s referenticom za dobrovoljno davanje krvi u dubrovačkom Crvenom križu Dragica Burđelez:

image
Referent za dobrovoljno davanje krvi gradskog društva Crvenog križa Dubrovnik Dragica Burđelez
Gdck Dubrovnik

-U suradnji s Transfuziologijom Opće bolnice Dubrovnik radimo plan temeljem potreba bolnice i ove godine planiramo 74 akcije koje će joj omogućiti uvijek dovoljne zalihe krvi.

Naravno, plan je podložan izmjenama u slučaju izvanrednih situacija kad su nužne točno određene krvne grupe, o čemu nas izvijesti Transfuzija te tražimo darivatelja određene krvne grupe. Prošle smo godine prikupili 1260 doza krvi, a krv je dalo 988 muškaraca i 272 žene. No, uvijek pristupi veći broj broj davatelja, ali se svima ne odobri davanje krvi. Lani je prvi put krv dalo 108 osoba, od kojih su 44 žene. Inače, doza krvi sadrži 450 grama, a oni koji prvi put daruju krv daju količinu koja je 10 posto manja. Na našim stranicama redovito najavljujemo sve akcije i u njima nam pomažu voditelji aktiva koji obavještavaju darivatelje jer je teško doći do svakog darivatelja ponaosob. Pokrivamo područje od Konavala do Kune pelješke na kojem je u posljednjih pet godina 1388 aktivnih darivatelja koji povremeno daju krv. Svaka doza može spasiti tri života a osobno mislim da darivatelji ni sami ne znaju koliko je vrijedna krv koju darivaju. Jednostavno, to im je ušlo u naviku i darivaju krv ni sami ne sluteći da su, možda, nekom spasili život. Jer, onome krv treba, nema izbora nego ovisi o darivatelju. Akcije organiziramo na bolničkom Odjelu transfuzije ili na terenu i često se služimo medijima te nam davatelji nerijetko kažu "Kad čujem, dođem!" Život je danas užurban i mnogi nemaju vremena redovito gledati u svoje knjižice da vide kad im je vrijeme, ali doista mnogi sami dođu- kaže nam Dragica Burđelez.

image
S jedne od nedavnih akcija darivanja krvi
Gdck Dubrovnik

Doznali smo da muškarci mogu darivati krv svaka tri, a žene svaka četiri mjeseca. Uvjeti su zdravlje i normalni tlak, a po dolasku na akciju darivatelji ispunjavaju zdravstveni upitnik, mjeri im se hemoglobin, odnosno razinu željeza u krvi i ako je u redu (a normalno je više od 125 za žene i više od 135 za muškarce), liječnik obavi pregled. Unatoč pandemiji lani su "odrađene" 74 i odgođena samo jedna akcija! Istina: bilo je teže zbog izolacije i oboljenja dijela darivatelja, ali je uvijek ima onih koji imaju sluha za akcije. U gardskoj organizaciji Crvenog križa ističu zahvalnost svim medijima koju uvijek najave svaku akciju, što im je jedan od načina kako lakše doprijeti do darivatelja:

image
Srđan Kurajica je 26 puta darovao krv
Gdck Dubrovnik

Uključio sam i mlađeg brata!

Informatičar Srđan Kurajica (39) je već 26 puta darivao krv i sjeća se da je prvi put to učinio kao srednjoškolac:- Nisam imao straha kad sam bio u Pomorskoj školi, niti sam odustao kao i mnogi koji su vidjeli da to nije teško. Na kraju smo postali dobra ekipa, formirali smo i ekipu motorista i redoviti smo u akcijama. Osobno, krv dajem tri do četiri puta godinšnje, ali se sve mjere moraju poštivati te se stoga i odbija dio davatelja. I mene su dva puta vratili- jednom sam lagano šmrcao, a drugi put sam se vratio s zimovanja te su me preventivno odbili. Imam mlađeg brata kojeg sam uključio u akcije. Mislim da je to lijepo, osjećam se ispunjeno, da sam puno učinio i nekome darovao nešto svoje, najviše što mogu. Stoga apeliram na mlade sugrađane: stvarno nema nikakvih problema po zdravlje ako i oni daruju krv.

-Akcijama pokrivamo redovne potrebe dubrovačke bolnice. I u pandemiji su sve bile uspješne te smo pokrivali potrebe. Uvijek kad Zagreb, Split ili Rijeke objave apele, tad se i kod nas poveća broj darivatelja. Imali smo iznimno veliku akciju dva dana nakon potresa u Petrinji, kad je više od 150 ljudi darovalo krv. Naša Transfuzija surađuje s organizacijama Crvenog križa u Korčuli, Pločama i Metkoviću, a zbog proizvodnje trombocita imamo redovite akcije ponedjeljkom i četvrtkom kako bi se pacijenti kojima je to nužno mogli opskrbljivati tim pripravkom. Raduje i veliki broj mladih darivatelja koji se redovito odzivaju akcijama. Iza činjenice odbijanja su zdravstveni razlozi, npr. trajanje neke terapije, izostanak normalnog krvnog tlaka...Prije akcije darivatelji moraju nešto pojesti i ne znajući za to, dogodi se da pojedinci dođu a da prethodno nisu ništa pojeli. Jer, "brkaju" se analize krvi s darivanjem tako da darivatelj mora nešto pojesti i popiti kako bi potrebita osoba dobila "punu", odnosno "jaku krv". Postoje i odmaci od termina zadnjeg uzimanja pojedinih lijekova: npr. nužan je odmak od sedam dana od uzimanja brufena, lupoceta i sličnih lijekova, a nakon kafetina, andola i aspirina odmak je deset dana, dok je razdoblje nakon uzimanja antibiotika 21 dan. Jer, organizam se mora potpuno oporaviti da bi netko mogao darovati krv, a glede cijepljenja mora proći dva dana od cijepljenja, odnosno tjedan dana ako je darivatelj imao blažu nuspojavu kao temperaturu, glavobolju i slično. Ako je riječ o osobi koja je preboljela COVID, nužan je protek mjesec dana, a tog se roka držimo i ako je darivatelj išao preko granice.

image
Damir Lujo je 38 puta darivao krv
Gdck Dubrovnik

Darivanje je postalo stil života!

Damir Lujo (33) je diplomirani inžinjer elektrotehnike i krv je dosad darovao čak 38 puta. Dok priča, plijeni zaraznim optimizmom:- Kad me neki upitaju zašto darivam krv, odgovorim samo "Zašto ne"?! Raduje me kad vidim kako mogu nekome pomoći da ozdravi ili preživi stanje u kojem se nalazi. Nemam straha od igle, a prvi put sam krv dao još kao srednjoškolac, tako da mi je to sad prirodno. Mogu razumjeri da netko ne može gledati krv, ali mlađi sugrađani ne trebaju strahovati! Darivanje je znak dobre volje a točno je da su ljudi danas malo lijeni. No, odlaskom na organiziranu akciju "izgubi" se maksmalno sat vremena i premda nisam nikad to koristio, znam da poslodavci opravdaju izostanak s posla. I moj je otac bio davatelj, a nakon prvog darivanja odlučio sam za tri mjeseca ponovno otići. Razlog što krv ponovno dajem jest da nekome pomognem i možda spasim život. To mi je, jednostavno, postalo stil života i tako imam osjećaj da činim puno i za svoj grad!

05. svibanj 2024 09:53