‘Zašto ćeš voziti 20 tisuća kilometara na biciklu i proći kroz 30 država?’ upitao sam simpatičnog Talijana, biciklista koji je bio u mene doma i taman smo se spremali doručkovat. “Zašto ne,” nasmijao se.
Njegov me odgovor podsjetio na situaciju kad su upitali poznatog engleskog planinara Georga Malloryja “zašto se želi popeti na najvišu planinu na svijetu”, a on je odgovorio “Zato što je tamo”.
Gledajući mnoštvo biciklista na našim cestama koji poput puževa nose svoje kućice na leđima, čini mi se da smo ove godine pravi magnet za tu vrstu turista. Promatrajući ih kako se opterećeni ruksacima u kojima je cijeli njihov svijet s mukom uspinju po strmim uzbrdicama uvijek se pitam gdje idu ili barem otkud su došli.
Biciklistička avantura
I eto, na samom početku sezone mi smo doma ugostili jednog takvog ljubitelja dva kotača na nožni pogon čime smo dobili priliku zaviriti u njegov svijet te dobiti odgovore na pitanje gdje, kako i zašto (biciklirati)? Jedinu pravu biciklističku avanturu imali smo u Irskoj i sve je bilo dobro do trenutka kad mi je supruga zamalo upala u rijeku. Mislim da bi za nju vožnja po ravnoj Nizozemskoj bio puno bolji izbor.
Naravno, biciklirali smo mi i po mom najdražem Mljetu, srećom bez incidenata, međutim, vjerujem da su prave avanture tek pred nama. Dakle, ovog smo talijanskog biciklistu upoznali preko zajedničke prijateljice iz Zadra koja nam je rekla da on traži smještaj negdje u Dubrovniku.
Supruga i ja vrlo smo rado “uskočili” i pomogli. Nakon 1200 prepješačenih kilometara po sjeveroistoku Engleske dobro znamo koliko čovjeku znači topao tuš i meki krevet. Našem je gostu ovo bilo prvo takvo putovanje, a posvetio ga je prikupljanju sredstava za pomoć obiteljima s djecom s posebnim potrebama. Planirani iznos je 20.000 EUR, odnosno, 1 euro za svaki prijeđeni kilometar. “Dok sam ulazio u Grad, pjevušio sam glavnu temu iz Igara prijestolja,” prisjetio se tog trenutka. Nakon Dubrovnika planirao se odvesti do juga Grčke, a nakon toga pomalo prema zemljama srednje Europe i dalje prema Skandinaviji. Zaista, impresivan plan.
Par promašaja na cesti
“S obzirom na to da mi je dnevni budžet 15 eura, nastojim pronaći besplatan smještaj ili boravim u šatoru,” objasnio nam je. Ispostavilo se da za ovakvu vrstu putovanja postoje mnoge internet stranice i aplikacije. Dvije najzanimljivije su “Topli tuš” i “Dobro došli u moj vrt”.
Putujući našom obalom, imao je sreće tako da je uglavnom odsjedao po kućama. “Dirnut sam ljubaznošću i velikodušnošću ljudi koje sam dosad sretao,” rekao je s osmijehom. Znajući kakve su cijene po butigama, razmišljao sam o zapravo vrlo tankom dnevnom budžetu kojim je raspolagao. “Kakvi su vozači ovdje,” upitao sam ga.
Zamislio se i rekao: “Vozači kamiona nemaju baš sluha za bicikliste, nisam ni siguran da nas percipiraju, tako da sam prošao par “promašaja” na cesti”.
Od Irske do Australije
Završili smo s doručkom, naš je Talijan skočio na bicikl i zaputio se prema Crnoj Gori. Bili smo malo ljubomorni na sve avanture koje ga očekuju, ali kad smo se podsjetili našeg zamalo promašaja iz Irske samo smo se nasmijali i odlučili na smo sigurniji kad smo “na noge”. Kao što sam rekao, čini se da je početak sezone u domaćinstvu Thomasovih u znaku biciklista jer me je kontaktirao još jedan čije se putovanje čini još luđe.
On je krenuo iz srca Irske i namjerava doći ispred Opere u Sidneyu u Australiji pri čemu će prijeći 23.000 kilometara! I tako, ljeto još nije počelo, a mi već ugošćujemo drugog biciklista. Vjerujte, jedva čekam upoznati nekoga tako predanog i inspirativnog. Sljedeći put kad se budete vozili na posao i kad ugledate nakrcanog biciklista na cesti razmislite malo o njemu i dajte mu prostora.