Nakon što je Zračna luka Ruđer Bošković ovog tjedna objavila rekordan travanjski promet od 224.163 putnika ili za trećinu više nego lani i bolje nego rekordne 2019. godine, mnogi su sugrađani to odmah povezali s ‘najezdom’ low cost avioprijevoznika na Čilipe. No, neki oprezniji podsjetili su kako porast broja low cost putnika ne znači uvijek i bolju zaradu jer putnici s tih letova ne slove za velike potrošače. Ostaju kraće i troše manje od tzv.klasičnih turista koji ležerno i bez brine o troškovima provedu odmor. Najglasniji u kritikama su privatni iznajmljivači i taksisti koji gravitiraju Zračnoj luci Ruđer Bošković. Upravo smo taksi prijevoznike iz prve ruke pitali kako im protječe početak sezone:
Utjecaj konkurencije
-Konkurencija u autotaksi prijevozu je svake godine sve veća. Zračnoj luci gravitira 160 koncesionara, ali i tisuće vozača platformi Uber i Bolt. No, koncesionari plaćaju najveće dažbine, i parking zračnoj luci i namete državi i lokalnoj upravi. S Upravom Zračne luke imamo dobar odnos i ne vjerujemo da će nam ove godine povećavati iznos od 1300 eura koji im plaćamo, ali su nam kao obrtnicima ‘skočili’ državni nameti te davanja za mirovinsko i zdravstveno. Porezi i prirezi veći su oko 30 posto u odnosu na 2019. godinu. To znači da nas hladni pogon godišnje košta oko 7 tisuća eura koje moramo zaraditi da bi došli na pozitivnu nulu, ističe predsjednik konavoskog autotaksi udruženja Antonio Račević.
Taksisti pred terminalom u Čilipima ističu da ih deprimira ono čemu dnevno svjedoče. Na desetke putnika čeka autobusni transfer, dok oni imaju sve manje vožnji. Sjećaju se godina s puno više posla i znatno manje konkurencije, kad su putnici u redu čekali na ukrcaj u taksije koji su im prilazili na ukrcaj u neprekinutoj rijeci. Danas je to stubokom drugačije, a Račević ističe:
- Autobusni i taksi prijevoz se nikako ne mogu mjeriti jer službeni shuttle bus prijevoznik nema konkurenciju, a nama konkuriraju ne samo vozači raznih platformi nego i nelegalni prijevoznici. A u cijeloj županiji je samo jedan inspektor cestovnog prometa koji zbog duljine procedure dnevno ne može obraditi više od tri “ilegalca”. Sve dok on popunjava formulare o jednom vozaču, ostali nesmetano krše zakon - negoduje sugovornik.
Dvije vožnje dnevno
Ne predstavljajući se, jedan rezignirani taksist kaže da su sretni ako imaju dvije vožnje dnevno.
- U Konavlima vlada omerta! Cijeli sam život proveo vanka, navegavajući ili na gradilištu, ali ovdje moram paziti da se kome ne zamjerim i ne ostanem bez koncesije. Uz to, druga su vremena i konkurencija čini svoje. Njegov kolega Ivan Đurović taksira već tri godine i upozorava na apsurd prema kojem je broj putnika sve veći, ali je u taksijima sve manje tih putnika:
- Nisu svi oni isti i uvjerili smo se kako putnici što stižu low cost linijama ne troše mnogo. Ove godine već strahujemo kakva će nam biti sezona. Unatoč rekordima aerodroma, mi nemamo više posla i strepimo hoće li nam zbog većeg broja putnika povećati cijenu parkinga za koji smo lani Zračnoj luci plaćali 1.340 eura.
Slično razmišlja i Tomislav Vladić koji misli da gosti pristigli niskotarifnim zrakoplovima dobro obrnu svaki euro prije nego ga potroše:
- Od tog porasta putničkog prometa mi nemamo veće koristi, niti nam se povećava broj vožnji u odnosu na lani jer sve više avio-putnika za prijevoz koriste shuttle autobuse - kaže nam.
Cijene svugdje slične
Doista, samo 15 metara od prvog taksija koji čeka u redu, putnici su nahrupili na ukrcaj u shuttle bus. Neki od njih poluglasno se žale da su za taj transfer kupili karte, ali im karte ne jamče i ukrcaj u prvi autobus koji stigne. Do dolaska sljedećeg shuttlea već pristižu novi putnici, s istim strahom da će čekati i puni sat za ukrcaj u autobus.
Bivši policajac Antonio Duplica priča kako s veći broj niskotarifnih linija znači više putnika s ruksacima i jetko dodaje da su to “turisti nižeg ranga” od onih nekad u kampovima:
- Ali, normalno da se od putnika koji plate kartu 12,99 do 15 eura€ ne može mnogo očekivati, čak ni dulji boravak u destinaciji u kojoj ne troše mnogo ni za smještaj ili hranu. Ti gosti kupuju uglavnom marende i mnogo ne troše ni u restoranima s normalnim cijenama, a kamoli u onim s Michelinovim zvjezdicama i drugim razvikanim objektima - kaže Duplica i ukazuje na nove obveze koje diktiraju država i EU u odnosu na starost vozila:
- Prisiljeni smo kupovati vozila na leasing, sve je skuplje, od goriva nadalje! Svi koji kažu da im je skupo nek usporede cijene u EU. Dobro znam kako je u Njemačkoj gdje živi moja kćer. Svi koji ovdje gledaju proći jeftinije nego kući nek’ usporede cijene prijevoza i usluga tamo i ovdje: logično da i ovdje moraju nešto platiti, a sad su svugdje slične cijene Ubera i taksija, dok pivo u središtu Londona stoji 9 do 11 eura, a kod nas upola manja.
Kažemo mu kako turisti ističu da ih povratna karta Barcelona-Dubrovnik za 400 kilometara udaljenosti zapada 80 eura, dok za 22 kilometra do grada treba dati 50 eura:
- Potpuno su u pravu, ali istu distancu jednako plaćaju i kući! Stoga su low cost letovi u jednu ruku dobri, u drugu ne. Slično je bilo 2019. kad bi u Gruž stiglo skoro deset kruzera koji bi s oko 20 tisuća turista zagušili grad. Kao što bi bilo puno bolje da kruzeri ostanu dva-tri dana, tako bi bolje bilo i da ‘niskotarifni’ gosti više troše i razumijem one koji tvrde da mnogo ne troše i ‘ometaju’ goste koji su platili da dulje uživaju.
Konobari bolje žive
Još jedan anonimni taksist dobacuje da su cijene taksi i prijevoza Uberom ili Boltom već godinama iste, iako je inflacija učinila svoje:
- Naše cijene ne prate inflaciju, zarada nam je sve manja. Kolege koje samo taksiraju su u dosta teškoj situaciji i broj vožnji nameće pitanje isplativosti! Mnogi nam predbacuju da vrtimo velike pare, ali jamčim da svaki konobar i kuhar u gradu više zarađuje od taksista u Čilipima! Razumijem putnike koji usporede cijene avio i taksi prijevoza, ali trebaju znati da je taksi u svim gradovima s kojima se Dubrovnik često uspoređuje (Rim, Venecija, Firenca, Barcelona, Madrid, Pariz) puno skuplji nego ovdje. Uber ukrca četiri putnika i od Babina kuka do Pila naplati 6,50 eura, dok im je gradski prijevoz 8 eura, što je nepojmljivo. Grad treba o tome razmisliti! Jednosmjerna karta shuttle busa je 10 eura, ali taj autobus ima smo dvije-tri usputne postaje te po iskrcaju na Pilama ili kolodvoru putnici moraju u gradski autobus ili taksi. Političari su u kampanji pričali kako nam Nepalci i strani radnici spuštaju cijenu rada, ali nitko nije naveo da su Uber i Bolt maksimalno spustili cijenu našeg rada. Evo primjera: noću je koliko hoćete Uber vozila jer ti vozači danju rade a noću vožnjom dodatno zarađuju. Prijevoz taksijem aerodrom-Pile je 43 eura a uz veće gužve cijene porastu tek euro do tri, no nikad više od 50. No, problem su nelegalni taksisti a tu je opasnost da nam Gradsko vijeće dodatno ograniči ukrcaj - primjećuje taksist i napominje:
- Stalno pričaju da taksisti zarađuju ogromne pare. Ali, nije tako! Većina je lani s aerodroma odradila 420 do 450 vožnji. E sad, da su sve bile do Pila i po 50 eura, a nisu jer su mnoge bile do Cavtata i Župe, to je oko 22.500 eura. Ali, kad od tog iznosa odbiješ dažbine i gorivo, dobiješ prosječnu plaću od tisuću do tisuću i pol eura kakvu ima svaki konobar u gradu!