Svijetjedinstven povijesni događaj

Prije točno 800 godina, usred velikog sukoba islamskih i križarskih vojski, sveti Frano Asiški ušao je u šator sultana Malika al-Kamila: taj susret tada je tada bio nezamisliv, no nažalost, ni danas nije puno bolje...

Piše Damir Šarac

Susret svetoga Frane Asiškog i egipatskog sultana Malika al-Kamila, nećaka sultana Saladina, usred sukoba islamskih i križarskih vojski u Damietti 1219. godine, bio je nadahnuće brojnim povijesnim događajima sve do naših dana.

Papu Ivana Pavla II. inspirirao je da sazove povijesni međureligijski skup baš u Asizu 1986. godine, a od tada se svake godine širom svijeta organiziraju međureligijski skupovi molitve za mir “u duhu Asiza”. Papa Frane je pak prvi katolički poglavar koji je posjetio Arapski poluotok, odnosno Ujedinjene Arapske Emirate i tom prigodom u Abu Dhabiju s domaćinom, velikim imamom Al-Azharom, potpisao “Dokument o ljudskom bratstvu za mir u svijetu i zajednički život.”

Ove godine, o osamstotoj obljetnici ovog susreta, u Hrvatskoj se organizira veliki međureligijski susret: domaćin prvoga dana je Islamski centar u Zagrebu, a drugi dan Franjevačka crkva i samostan na Kaptolu. U molitvenom skupu sudjelovat će Baptistička crkva, Evanđeoska pentekostna crkva, Evangelička crkva, Islamska vjerska zajednica, Katolička crkva, Makedonska pravoslavna crkva, Srpska pravoslavna crkva, Židovska općina, Židovska vjerska zajednica Bet Israel, a organizatori su Franjevački institut za kulturu mira, Povjerenstvo za ekumenizam i dijalog Zagrebačke nadbiskupije, Islamska zajednica u Hrvatskoj te Franjevački svjetovni red.

Asiški siromašak Frane, koji je cijelim životom svjedočio potpunu predanost Bogu i ljudima, prvi ekolog i promicatelj krajnje skromnosti, očito i danas okuplja pripadnike različitih religija i kršćanskih denominacija koje ga cijene zbog njegovih neprolaznih vrlina. A događaj o kojem je riječ, susret sa sultanom u vremenima kad je to bilo nezamislivo, otkriva kako je i jedan islamski velikaš bio fasciniran malim fratrom iz Asiza.

Godina je 1217. i još uvijek mala zajednica Franinih sljedbenika okuplja se u Porcijunkuli u Asizu na generalni kapitul kako bi dogovorili budućnost Reda, među ostalim dogovoreno je da će nekoliko skupina fratara poći izvan Italije, u Njemačku, Mađarsku i u Svetu zemlju, a Frane za sebe “rezervira” Francusku gdje je želio poći među heretike naviještati ispravnost katoličke vjere.

Ovakvi misionarski pothvati značili su i velik rizik jer su se sukobljene vjerske skupine ponekad i krvavo obračunavale, a na Istoku su u jeku križarski ratovi i svaka odsječena kršćanska glava se plaća zlatom.

Frane se uputio prema sjeveru i u Firenci susreo kardinala Hugolina iz Ostije, budućega protektora Reda, koji mu je savjetovao da ostane u Italiji dok se ne stvore uvjeti koji će omogućiti da se u njegovu Redu raščiste i konsolidiraju institucionalno-pravne prilike; drugim riječima, mladi Red je imao brojne protivnike, ponajviše u rimskoj kuriji.

- Gospodine, mislite li i vjerujete da je Bog braći namijenio samo ove krajeve? Ali ja vam istinito kažem da je Gospodin izabrao i šalje braću na dobro i spasenje duša svih ljudi u cijelome svijetu. I njih će primiti ne samo oni koji vjeruju, već i oni koji ne vjeruju - dječjom iskrenošću odgovorio mu je Frane koji je još 1212. godine planirao putovati u Siriju “propovijedati nevjernicima”, ali je zbog oluje morao odustati te se iskrcao u Anconi.

Sljedeće godine pokušao je Frane s putovanja u Compostellu otići u Magreb, ponovno neuspješno.

Još jedna stvar ga je sprječavala: kako bi mogao naviještati evanđelje na alternativan način - razgovorom, a ne mačem - trebao mu je crkveni mandat i to u vremenu kad je Papa bio zauzet organizacijom križarskih pohoda: od trenutka kad su križarske vojne bile najavljene, katolicima je zabranjeno ići u “partibus infidelium - nevjerničko područje” bez prethodno preuzetoga križa sukladno liturgijskim obredima.

Sultan iz dinastije Ayyubid zacijelo je mogao biti dirnut snagom vjere ovog redovnika koji se bez straha izložio dugotrajnom prekomorskom putovanju, prolazeći kroz područja zahvaćena ratom pod muslimanskim nadzorom kako bi ga po cijenu mučeništva obratio na “pravu vjeru”. Čak je i kršćanski biskup snažno odbijao Franinu ustrajnu molbu da blagoslovi ovu misiju.

Neki povjesničari pretpostavljaju kako je Frane ostao živ jer ga je sultan vidio kao “kršćanskog sufija”, pripadnika islamskog mistično-asketskog pravca, u habitu sličnom odjeći od grube vune (suf) Bogu posvećenih ljudi u islamu. Jedan takav isposnik traži prijem kod velikoga gospodara koji mu ispunjava molbu jer “Milostivi i Milosrdni Alah ljubi i prima siromahe i luckaste zanesenjake”, pa je stoga kratak i srdačan razgovor mogao biti usredotočen na Isusa, koji je za Franu zacijelo Bog i učitelj siromaštva, a za Al-Kamila veliki prorok.

Nije ni Zapad bio imun na legendarne heroje o kojima su pričale kronike iz Svete Zemlje: u trinaestom stoljeću u Europi je aktualan ep o Saladinu “neprijatelju križa” kao plemenitom i velikodušnom vitezu kojeg je Dante smjestio u Limb kao “čestitu dušu”, a iznimno ga je cijenio i Rikard Lavljeg Srca za vrijeme boravka u Svetoj zemlji.

Zaneseni Frane kreće iz križarskoga vojnog tabora koji je okruživao muslimansku utvrdu Damiettu u Egiptu preko linija razgraničenja da bi se susreo s Malik al-Kamilom, kairskim sultanom i poglavarom islamske vojske.

Premda se povijesni izvori ne slažu u detaljima i tumačenjima, ne dvoji se kako se ovaj susret zapravo i dogodio, a taj je sastanak pobudio veliko zanimanje Franinih suvremenika na Zapadu. U likovnoj umjetnosti Frane je u nazočnosti sultana prikazivan dok govori, a sultan kako u stavu blagonaklonosti pozorno sluša.

- Sultan je bio dirnut njegovim riječima i željno ga je slušao - navodile su kronike.

Na vrhuncu ubilačkog ludila Petoga križarskog rata sultan je bio spreman na primirje, što je prihvatio dio kršćanskih vitezova, no Papin legat Pelagije pozivao je na oružani sukob: Damietta je zaista nakratko i osvojena, ali kad je kršćanska vojska krenula na Kairo, muslimani su je ponovno osvojili, a cijeli je pohod bio katastrofalan za kršćansku vojsku: poginulo ih je oko šest tisuća. Tek kad je Malik al-Kamil ponovno predložio primirje, križari su ga prihvatili.

U dogovorenom primirju Frane grabi priliku. S bratom Iluminatom ode u Pelagijev šator i traži od njega blagoslov da idu Saracenima. Pelagije je najprije odbio jer je bio uvjeren da dvojac neće preživjeti, ali na kraju je popustio.

Dotad nezabilježena avantura počinje. Frane i Iluminat krenuli su prema neprijateljskim linijama, ali Al-Kamilovi vojnici su ih odmah izmlatili. Možda zbog primirja, možda zbog njihovih dronjaka, ipak ih nisu ubili. Iznenađeni dvojicom čudaka u krpama, nisu znali što bi s njima. Pregovarači sigurno nisu, a nemaju ni pratnje. Na njihov zahtjev, odvedoše ih pred sultana.

- Namjeravam spasiti svoju dušu propovijedajući vam evanđelje - kazao mu je Frane, na što mu je sultan odgovorio da ga ne može slušati ako ne budu prisutni njegovi sveti i mudri ljudi.

Međutim, ovi “mudraci” nisu željeli slušati Franu, tražili su da se i njemu i Iluminatu odsjeku glave jer govore protiv Muhamedova zakona. No, sultan je bio zadivljen Franinom hrabrošću, čak ih je proglasio i počasnim gostima. Naređuje da ga se liječi, što od batina koje je dobio pri prelasku linije razdvajanja, što od malarije koja ga je mučila.

Drugog dana je Frane ponudio da će ući u vatru sa sultanovim mudracima kako bi dokazao istinitost evanđelja. Kad su odbili izazov, Asižanin obećava kako će sam ući u vatru, a ako se opeče bit će to zbog njegovih grijeha. Ako ga Bog poštedi, sultan treba priznati Krista kao Gospodina. Sultan je odbio prihvatiti i ovaj izazov jer se bojao reakcije naroda.

I sultan se pitao otkud ovaj čudni čovjek u taboru, možda je križarski špijun.

- Nije me poslao nikakav čovjek, nego Svevišnji Bog - odgovorio mu je Frane.

Susret je potrajao nekoliko dana, a pred sultanom i njegovim ljudima Frane je govorio o učitelju Isusu i o Trojstvu. Budući da je Franin govor bio u očitom proturječju s onim što Kur’an kaže o poruci proroka Ise, brat Iluminat je svakog trenutka očekivao mučeničku smrt. No, ništa im se loše nije dogodilo, dapače, sultan je rado provodio vrijeme s njima.

S krajem primirja došlo je i vrijeme da Frane ide. Priča veli da mu je na rastanku sultan pripremio bogate darove, ali on ih je odbio zbog radikalnog siromaštva. Dok se Frane spremao na odlazak, sultan mu je zajamčio siguran prolaz kroz Svetu zemlju.

U križarskom taboru dočekali su ga iznenađeni, jer su smatrali kako je već prvog dana izgubio glavu...

Ovaj jedinstveni povijesni događaj iz Damiette imat će trajne posljedice. Franjevci će ubuduće uživati sultanovo gostoprimstvo, a i u Franinim spisima mogu se vidjeti tragovi boravka kod sultana.

Zanimljivo, upravo su franjevci stoljećima čuvari svetih mjesta u nekadašnjem Jeruzalemskom kraljevstvu: nastanili su se u gradu 1217. godine, imaju kuću u poznatoj ulici Via Dolorosa od 1229., a 1272. dobivaju sultanovu dozvolu da se nastane na gori Sion. Nakon pada Jeruzalemskog kraljevstva 1291. počasni naslov latinskog patrijarha Jeruzalema pripao je Kustodiji Svete zemlje kojom su upravljali franjevci kao jedini katolički redovnici u Svetoj zemlji, trpeći povremene progone muslimanskih vladara.

Na čelu Kustodije Svete zemlje u 16. stoljeću bio je dubrovački franjevac fra Bonifacije Drkolica, a donedavnog kustoda fra Pierbattistu Pizzaballu papa Frane je uzdignuo na čast nadbiskupa, dodijelivši mu titularnu biskupiju Verbe, te ga imenovao apostolskim upraviteljem Latinskog patrijarhata.•

Program obljetnice: od džamije do Kaptola

U sklopu tradicionalnog međureligijskog skupa "Duh Asiza" obilježava se 800. obljetnica susreta sv. Frane i sultana Malika al-Kamila. Domaćin prvoga dana je Islamski centar u Zagrebu, a drugi dan Katolička crkva i franjevački samostan sv. Franje na Kaptolu. Uz tradicionalni molitveni skup održat će se okrugli stol pod nazivom: "Od susreta sv. Franje i Sultana (1219.) do Deklaracije o ljudskom bratstvu" a sudjeluju muftija Aziz ef. Hasanović, dr. Daniel Patafta i dr. Tomislav Kovač. Posebnost odnosa islama i kršćanstva na našim prostorima istaknuta je u dramskom prikazu "Kušnje fra Anđela Zvizdovića" koji izvode franjevački bogoslovi iz Sarajeva, a bit će otvorena i izložba svjetskih umjetničkih prikaza susreta sv. Frane i Sultana koju čini pedesetak umjetnina.

#ISLAM#KATOLIčKA CRKVA#FRANE ASIšKI