Kupiš novi laptop, instaliraš sve programe sebi na volju, kadli ti neko „dobronamjeran“ pošalje neki virus s imenom Angelina prije sisa i poslije sisa. Sav nabrijan od mogućnosti da vidiš u što se to zapravo zaljubio onaj anđeo od Brada, otvoriš i totalno se zahebeš. Laptop tilta, javlja nepopravljiv error i moš se slikat. Tako je i s ljudima. Organiziraš život sebi na volju, sve ide nekako, kadli ti neko „dobronamjeran“ uđe u život. On će te povezat s ovim, bogati, pozna ga ko po solda, kad te sretne, grli te i tapša po leđima ko da ste svoji barem 20 godina, a zapravo te zna 5 i po minuta. Ubrzo otkriješ nepopravljiv error – ražjebo ti je i ono veza što si ih sam imao jer ih je, baratajući tvojim imenom, iskoristio za svoju korist, a šerući protiv tebe, na tvoju štetu. Otkriješ da cijeli svoj život radi po tom principu tapšanja po leđima samo kad si mu momentalno napet i da su mu svi prike i zemljaci (bijeli i crni, desni i lijevi, gornji i donji), a da mu niko zapravo nije prijatelj. Jer ih je sve zarazio tim svojim prika – virusom. Koji traje koliko i freško mlijeko. I sutra se već pretvara u jogurt pa se čuje po kišelini.Njegov sustav „prikaizma“ uvijek ima opciju B jer neprestano sjedi na dvije i više stolica. Svim je srcem za neku udrugu, ali je ipak, za svaki slučaj, ubacio nekoga iz familije među njihove najljuće protivnike. Svom je dušom za svoj narod kad se nađe s istomišljenicima, ali se kune u nepatvorenu ljubav i odanost, toleranciju i ravnopravnost među svim narodima i narodnostima kad se nađe među suprotnim istomišljenicima. Hebote, i svi mu vjeruju! Pa je njemu vazda dobro - u Bugojnu je najveći Bugojanac, a u New Yorku najveći Njujorčanin. Veći od najvećih Bugojanaca i Njujorčana. Da je u Vatikanu, bojala bi se za Papu. Npr. ti oduvijek poznaš Pera koji je sad faca. Đedovi su vam se družili, starci su vam se družili i ti sam družio si se s Perom odmalena. Ali će Pero ipak radije prigrlit priku koji mu je prika od prije 5 i po minuta. Zato što ga prika tapša po ramenu i gromoglasno pita „što ima“, što je tipično dubrovački pozdrav, a ti se samo pristojno i nenametljivo javiš s „adio“. I zato, naravno, što mu je prika obećo da će ga povezat s ovim i onim. Kad staviš crno na bijelo, otkriješ da je vrlo malo ljudi kojima je zapravo pomogo i da su uglavnom ljudi njemu pomogli pa su sve te njegove veze i prike jedna velika šarena laža. Baš kao i on sve oko sebe, i drugi njega doživljavaju jednokratno, ko papirnatu maramicu.Isekaj mosur i baci. Očisti tupak i baci. Čovjek bi ga najradije obišao u širokom luku da nije tako nametljiv. Ako se nešto događa u Gradu, a on je u drugom ili nikakvom planu, on će ti jednostavno doć, potapšat po ramenu, pitat „što ima“ i evo ti ga u nekakvom odboru. Ne moš bez njega! Jer on zna sve – od igle do lokomotive. A ne znaš ni sam kad si mu sve to prepustio. Kad je nekome bitnome u Gradu svadba, ispraćaj, krstitke, evo ti ga odmah pored udovice/mlade i prima sućut/čestitke. I svi se pitaju ko je onaj velike glave i klempavih uši što briše suze i mosure rukavom. Pa kad razgrneš sve ono čemu se sam nametnuo, a to će potrajat i bit ćeš u hovnima do lakata, otkriješ jednu sićušnu prestrašenu dušu koja treperi na vjetru i viče: „Ja želim biti neeeeko, molim vaaas, želim biti poznaaaat i nezamjenjiiiiiv“. Da, baš kao i Trojanski konj. Onaj virus što rastura računala.Maja