Da bi čovjek danas bio roditelj, mora imati čelične živce, vreću strpljenja, muda do poda i ljubav bez kraja. Čim jedno od toga zaškripi, sve ide k vragu. Nekad je bilo puno lakše biti roditelj. Nije bilo pedofila, brzih vožnji, teških droga. Najveći je grijeh bio poć zapalit cigar u parku i tamo naletit na bolesnika što rastvara kaput i pokazuje ono sirotinje. “Viđi mi ga!”- kaže. Na što bi svi popadali od smijeha. Zamisli čovjeka gole guzice, pomodrjele od hladnoće, piša pretvorenog u kikiriki, koji uživa da ga gledaju! Droga nam nije bila potrebna jer park je tako smrdio po pišini da mi je i dan danas u nosu ostao njen trag. Kažu da se ni sada po pitanju pišine nije ništa promijenilo. Iako joj konkurira miris marihuane.Kad sam ja bila mala, stara bi me izbacila iz kuće, dala sendvič u ruke i “da si doma na podne”. Niti je pitala đe ću, ni s kim ću. Sva ta djeca oko mene su bila poznata, roditelji su se međusobno znali, a na onog jednog luđaka smo bili upozoreni i izbjegavali ga u širokom luku. Kad sam se počela vjerat po Porporeli, babe kundurice koje i dan danas sjede po klupama i koje su postale naša regionalno-turistička i kulturna ponuda, sutra bi staroj faksirale porijeklo, kilažu, imovinsko stanje i mjesto prebivališta jadnika koji je bio sa mnom. Ne i nacionalnost. To onda nije bilo važno. I onda bi počelo. Nije ti on za tebe. Otac mu je kreten (faćka mlade cure), majka mu je bolesna u glavu (skuplja mačke po gradu i hrani hi), a nono mu ide putem, miješa jaja pa miriše ruku.Iz ko zna kojih razloga, roditelji su danas podjetinjili i uglavnom prave budale od sebe. Npr. igra se neka dječja utakmica. Npr. djeca trče bezglavo po igralištu s osjećajem pobijedit ili umrijet. Roditelj, koji je do maloprije bio jedna sasvim normalan čovjek s perspektivom da otruje šefa i postane šef umjesto šefa, sada viče u sve glase i navija za jednoga klempavoga s dvije lijeve noge. “Driblaj, budalo, driblaj!”- govori pater familias i vitla šakom ko mali Čerkezi sabljicama. Ako nasljednik promaši gol, okrene se ženi i viče: Ovo je tvoje glupo dijete! Ako da gol: Dođi tatino milo i pametno, kako mi je do gol, na tatu svoga!Danas se u odgoju ide puno iskrenije. Ja sam ga naučila vezat špigete, ti ga nauči da ga dobro nacilja dok piša, jer mi cijelu banju išprica. Ti barem dobro znaš kako se to radi, za drugo ti i ne služi!– mračna je tajna obitelji. I sve bi bilo u redu da nisi tako prokleto brižan. Pazi kad prelaziš cestu! Pazi da ti lopta ne doleti u glavu! I u onu donju! Pazi da te kreten ne ubode šestarom! Pazi da ne izgoriš na suncu! Ne plivaj daleko! Kako si posran, prvi će morski pas naletjeti na tebe! Kad spava, zašto tako tiho diše? Kad hropi, oli je bolestan? Stojiš ko napeta puška i gledaš ga dok se igra. Neki im stari čiko prilazi i nešto savjetuje. U momentu kad je jednog od njih pomilušio po glavi, ti si već sletio do njega. Stari, još im jednom priđi i pogledaj s tim pederskim pogledom, pomilušit ću ti mozak. A u šupak ću ti nađest ombrelu. I onda otvorit automatskim otvaračem! Pa uživaj! Što nas to gura da izdržimo sva ova šranja? Samo ljubav.Maja