Sve, ama baš sve, u stalnom je i nepovratnom opadanju. Društvo, običaji, kultura i tradicija doživljavaju svakidašnje omalovažavanje, kao da je neki Velik brat pritisnuo DELETE na nekom velikom laptopu. A kako toga ima puno, ide malo sporije nego što je ON zamislio pa je u međuvremenu pošo na puš i piš stanku. Nama je ostavljeno to samo prihvatit jer ne možemo zaustavit nešto što je duboko ušlo u proces propadanja. Rijetki entuzijasti pokušavaju skupit ostatke na jedno mjesto, utuvit u glavu pojedincima slike nekih vrijednosti kao bi one, iako izbrisane, ostale barem u svijesti kako je jednom nešto bilo, a toga više nema. U vrijeme materijalizma, kad se sve, ama baš sve prodaje za lovu, kad udruge smišljene za korist naroda postaju stranke za korist pojedinca, kad stranke koaliraju u jednu veliku strančinu kako im niko (barem javno) ne bi zabio nož u leđa, a prijateljstvo traje samo dok koristiš jedan drugome i dok ne postaneš priznatiji u sličnom području, dolazi vrijeme mraka. Ne poznajemo se, ne priznajemo se, ne vidimo se, ne čujemo se.Ne komuniciramo. Živi Ionesco, matere mi moje. I to nakon tri uzastopna moždana udara. Samo što su njemu barem ostale Stolice. Nama neće ostat ni štokrlica. I to vam govorim ja, nepopravljivi optimist. Pogledaj npr. našu djecu, našu budućnost. Čovječe, da im neko digne laptop na dva dana, TO bi počinilo kolektivni harakiri. Kako će bez facebooka? Nema veze što je mrtav, nego, ima li na drugom svijetu dobra mreža? I ima li dobar serviser za održavanje tehnike? Pogledaj te današnje momke. Ugleda pauka, grabi se za jaja i cvili. Čovječe, da nas, nedajbože, opet napadnu neki degenerici, ja bi morala uzet pušku i branit domovinu po šumama i gorama. A zadnji put imala sam je u rukama u prvom srednje kad su nas vodili na Ivanicu na vježbu iz predmeta obrana i zaštita pa bi se svi netragom razbježali kad mi je neko luđi od mene dao to oružje u ruku. U zaklooooon! Puca Maja! Čuvaj jaja! Pogledaj ti našu (e)stradu. Uličetinu po kojoj prohode uličarke. Čija slava traje koliko i ta ophodnja u dopičnjaku. Pogledaj naše tiskovine. Nikome više ne treba lektor, a neki su novinari posvađani s pravopisom.Nije bio u školi kad su vježbali za diktat! Pogledaj školstvo. S obzirom na situaciju, najbolje ti me je snimit i stavit na neki portal. Pa kad ludog Pera uhvati ludilo i umjesto žene i djece, kako je to do sada bilo normalno, pođe nalemat učitelja, neka razvali laptop. Kazna za to bila bi sigurno veća nego da razvali učitelja. Jedan manje ili više... Pogledaj zdravstvo. Ovi se školovali milijun godina da bi im Veliki brat snizio plaću za 30%. Kad bi ti zabio injekciju na pogrešno mjesto, štojaznam, u kua umjesto u nogu jer je za 30% gluplji, drugačije bi ti pjevo, brale moj. Pogledaj ti verduru i svu ostalu hranu kojom nas truju. Izvana prekrasno, lakirano, jednako, a iznutra bolesno. Ni okusa ni mirisa. Ni duše. Hoće li mi neko konačno dobavit pomadore koje mirišu po pomadorama? Pogledaj ti naš narod. Od ukupnog zbroja građana, samo je jedna desetina intjerih Dubrovčana. Života mi, morat ću osnovat udrugu za zaštitu ljudi iz Grada. Jer smo u manjini i ugroženi smo. Jer nas nepravedno napadaju, omalovažavaju, vrijeđaju, minoriziraju i zapostavljaju. Zatiru nas. Jer u vlastitom gradu nisam doma. U potrazi sam za nekom novom stijenom.Maja