Lijeni su, ništa im se ne da, sve im je teško, ništa im nije napeto, ništa ih ne zanima duže od 10 minuta, samo bi spavali i visjeli na kompjuteru. Jedino što imaju u neograničenim količinama to je energija. Mislim da se na njih slobodno može priključiti Las Vegas. I pri tom bi ostalo struje i za Los Angeles. To ti je naša mladost. Barem onaj brojniji dio koji mi je svaki dan pred očima. Ma imaš ti iznimaka koji svoju energiju prebace na neku svirku ili sport, ali to ti je jedan na 100. Takva djeca nekim čudom sve stižu. I ništa im nije teško. Imaš ti i ove koji se prebace na politiku. U mladim danima, od nekih 15, oni znaju što hoće. Koja im je stranka napeta. Zahvaljujući kojoj će u ponedjeljak, tri dana nakon završetka škole, imati poso. I to ne bilo koji. Nego onaj na koji se ide u odijelu. Onom istom koje nedjeljom pokazuju na misi u prvom redu.Ostali su samo preslika jedni drugih. Iste isprike, isto blejanje u kompjuter, isto razmišljanje, ista glazba. Dobro, tu ima malo odskakanja – neke cure slušaju narodnjake, npr. I ne samo što slušaju, mila mati, nego biraju te tankoćutne stihove i stavljaju ih na profil društvenih mreža. Tipa "Skočit ću sa sedmoga sprata, rodila mi žena, a ja nisam tata". Mislim, da te stvarno duša zaboli. Neki slušaju progressive techno, neki heavy metal, a neki i rock iz sedamdesetih i osamdesetih. Mislim, da te stvarno glava zaboli. Većem dijelu napeti su samo ovi pjesmuljci čija vrednota ne doseže do sljedećeg godišnjeg doba. Čiji tekstovi na bilo kojem jeziku glase otprilike ovako: "Ti zamotaj u salvetu srce da po putu ne, ne ispadne". S druge strane, kad si s njima, kad ih slušaš i pratiš, to ti je ko da te neko priključio na nuklearku. I dodao raketu u tupak. U tom slučaju ne smiješ jesti grah. Jer ćeš se lansirat u orbitu. Ma možeš ih ti pokušat pratit neko vrijeme, štojaznam, slušat njihove stvari dok ne skontaš da je to zapravo sve jedna te ista pjesma.Ma moš ti provat nosit take koje one nose po zabavama dok ne skontaš da ćeš u ponedjeljak biti u invalidskim kolicima. Moš bit otvorena uma za njihove misli, ideje, rječetine i viceve dok ne skontaš da si počeo mislit i govorit ko oni. A kad te "posvoje", slijedi koktel ljubavi, privrženosti i vjernosti. Onda te gledaju drugačijim očima: nisi baba, nego neko s više životnog iskustva, nemaš viška kila, nego imaš lijepe oči, nema ono "Maja je danas nervozna", nego "Maju je neko špizdio". U žutoj majici nisi trokrilni ormar nego "njihovo sunce". I osjećaju te na daljinu. Kad si komiran, barem jedan od njih pošalje ti smiješne slike, poruke, viceve. To ti je ko da uvijek na ramenu imaš dežurna 2-3 anđela da ti se nađu pri ruci. Jer većina njih ne misli zlo, nego sipaju bez veze, bez odgovornosti i bez razmišljanja o posljedicama. Pa se na njih 100 nađe dvoje koje ne peru noge baš redovito. Zadnjih po godine. Zato Maja u bursi vazda ima štipalicu. Za nos. Glede toga, Ciganka naćerala sina da se okupa po prvi put u životu. Mali se počne bruškinat pa povikne: Skinuo sam prvi sloj! Nakon uru robe bruškinanja opet će mali: Skinuo sam drugi sloj! Za po ure sav sretan poviče: Našo sam majicu koju sam izgubio prošle godine! Učim od ove mladosti kako biti operiran od loših vijesti. I kako širiti radost. Čak i ako ti se čuju noge.Maja