nate li što je COP? Crta obalnog pojasa? Nije. Carinski ovršni postupak? Ma, kakvi. Cipoli, orade, palamide? Ne. COP je centralni obračun plaća za stotine tisuća državnih zaposlenika u javnom sektoru koji uglavnom ne stvaraju nikakve nove vrijednosti, a milijarde kuna za plaće uzimaju realnom sektoru koji stvara nove vrijednosti. Problem je što realni sektor ne može zaraditi koliko javni može potrošiti.Pa se država - poslodavac dosjetila izračunati koliko nas svih to košta. Nakon čega će nas koštati isto, ali državu će veseliti da zna koliko je to para. I trebalo bi pomoći u smanjenju troškova države glede kresanja deficita, deficita koji ova Vlada kreše već dvije godine za domaće potrebe dok su se sad uhvatili kresanja na zahtjev EU. Zbog čega je u Banskim dvorima nastao totalni nered. Jer ministri još nisu potpuno sigurni je li baš istina da ne možeš trošit više nego imaš. Jednako tako malo im je i upitna teza da treba proizvoditi, jačati poduzetništvo, otvarati vrata ulagačima. Nije da neće ulagače, ali šta bi trebali, pustiti ih samo tako. Grčić je shvatio pa je izrazio čuđenje što norveški ulagači čekaju papire već sedam godina za ulaganja na Hvaru i objasnio kako to nije dobro. Zato je najavio promjene kojima će se sve to riješiti za godinu ili možda za dvije. Što ti je danas dvije godine?U svrhu preporoda, stvaranja novih radnih mjesta, potrudio se i ministar Vrdoljak i napravio Industrijsku strategiju RH. Na 1200 stranica gusto pisanog teksta pozavidio bi mu i Lav Nikolajevič Tolstoj. Istina, teško je vjerovati da će to itko pročitati osim birokrata koji će biti plaćeni (putem COP-a) davati tumačenja. Čitanje takvih dumina im je u opisu posla zbog čega Vrdoljaku nitko od njih neće reći da je u pravilu kvaliteta i korist od takvog dokumenta, uvijek obrnuto proporcionalna obimu teksta.Dobra strategija stala bi na desetak stranica. Sve je teže u Banskim dvorima.Kad utihne zagrebačka gužva negdje oko ponoći po Mesničkoj tandrče mali sivi renault četvorka put Gornjeg grada, pa se spretno ugura među crne audije parkirane pred Markovom crkvom, ugasi svjetla da bi nakon što triput glasno zastenje utihnuo i motor. Iz auta izađe spodoba u crnom, vadi torbu sa zadnjeg sjedala i zalupi vrata. Ova lupe ali se ne zatvore. Tajanstveni putnik zalupi još jednom. Ništa. Zabrinuto baci brzi pogled lijevo, pa desno, pa opet zalupi. Ništa. Onda spusti torbu na pod pa s obadvije ruke tresne po vratima, vrata ovaj put uhvate, ali ne do kraja zbog čega ih još pritisne i koljenom dok se ne začuje, klik. Zadovoljno pokupi torbu i brzim korakom gotovo trčeći nestane iza ogromnih vrata Banskih dvora. Evo ga konačno, Zoki će ministrima prekinuvši time svađu Ostojića od bolnica i Linića od svega ostalog. 'On bi nam mogao pomoći. Upoznajte se, ovo je Božo Petrov, gradonačelnik Metkovića', objašnjava odjednom odlično raspoložen Zoki. Ministri se zapanjeno zabulje u Petrova. Petrov se nelagodno premješta s noge na nogu ne znajući da li da nešto kaže. Da sjedne ili ostane stajati? Žmirka u premijera pa u ostale, nelagodno se meškolji. Na kraju prizna, malo se neugodno osjećam, ne znam kako vam ja mogu pomoći. Linić sa slaganjem kima glavom, ne znam ni ja, promumlja. Evo, donio sam, sve je na papiru, sve što smo rezali i gdje smo uštedjeli pa vi kako hoćete, pročitajte i vidite, ako vam može pomoći, gotovo ispričavajući se petlja Petrov.Ma ne, nisam vas zato zvao, problem je u stresu, noćnim morama, agresivnom ponašanju, depresiji. Čak i ja imam nekih smetnji. Navodno se puno svađam, istina, svađam i s onom, marš van, Žbanićkom, pa se svađam s Linićem, s Lovrićkom se pravim da nisam odavde. Evo neki dan u Karlovcu, ljudi poplavili, ja im dođem u posjetu, baba se izdere na mene, jedva sam se suzdržao da ne gurnem babu u onu blatnu vodu pa nek' se onda dere. S druge strane, već pet dana nisam se svađao s Karamarkom, Jandroković me više ni malo ne nervira, što je jasan znak da se definitivno nešto čudno sa mnom događa. Što se ostalih tiče, Linić ne spava, samo mrmlja, Milanka je u totalnoj depresiji, Ostojić šetucka s blesavim osmjehom, kao da je najuspješniji ministar zdravlja u zadnjih sto godina. K'o upamet. Maras škilji preko ramena u moje papire, pa u Linićeve, sad je počeo i u Vesnine, tko će ga znati što je naumio. Grčić se svemu čudi i sa svime se slaže, Vrdoljak stalno širi optimizam i sam se sebi cereka. Budimo realni, to je situacija u kojoj trebamo stručnu pomoć, svi znaju da ja nisam sklon traženju ničije pomoći jer sam znam više od drugih ali vi ste ipak psihijatar, ja nisam, mogli bi možda pomoći. Božo Petrov samo se nemoćno spustio na stolicu. Vesna mu je dodala čašu vode.Za to vrijeme u Bosni i dalje ljudi izlaze na ulice i traže ostavke. Neki daju ali neki ne daju. Kažu, orkestrirana je raja od nekog tko bi ih opet zaratio. Oni nemaju za kruh, nemaju posla, sve je opljačkano, plaćaju preko sto i pedeset ministara i barem toliko tajnica. Političari svih boja zbijaju redove u borbi protiv očajne raje. Na pitanje zašto traže ostavke svih političara redom, gospođa u Sarajevu dijagnozu je postavila u jednoj rečenici. Siluju nas u mozak već dvadeset godina, što drugo? Eto vas.Vjera Šuman