Iako ćemo svi reći da je naše obrazovanje došlo na niske grane, da djeca nikad manje nisu znala, još uvijek smo bolji od Amerikanaca koji ne znaju ni đe se nalaze (lijevo, desno, niđe moga stana, oj, ulice, ala si pijana), a za Hrvatsku će reć da je bila u ratu jer se htjela odvojit od Rusije. U nas ćete ipak naići na pojedinog učenika koji je dovoljno ambiciozan da si barem napiše na papirićima odgovore za ispit znanja. Ostali su došli uglavnom sunčat zube. U školu im se ne ide, a moraju jer ih na to tjera društvo, država i roditelji. Zato uglavnom spavaju (što je za nastavnike povoljnije), a kad su budni, uglavnom se od njih ne može živjet. Jer oni su "najpametniji" i uvijek imaju što reć. Nastavnik: Tko je otkrio ostatke krapinskog pračovjeka? Učenik: Dragutin Hamburger. To je taj tip učenika. Što su to Dubrovačke ljetne igre? Učenik: Dubrovačke ljetne igre su ono kad se igra vaterpolo. U ispitu iz hrvatskog jezika treba odrediti rod i broj (jedninu, množinu) imenice kolijevka. Učenik: kolijevka - ženski rod, broj 22. S druge strane, odlično im ide haiku poezija: Idem ulicom/ mirišu kolači/ kad iza ugla/ pogodi me sarma!Ja: Kad su jedna vrata otvorena, to je jednina, a kad su sva vrata škole otvorena, to je..... Učenica: Propuh! Nasatvnik: "To vam se kaže priljev, a ne proljev...". Ja neki dan (ne vidim ništa oko sebe): Redar neka obriše ploču (a ploča čista!). Učenik: Ali, profesorice, ploča je čista! Ja: Rekla sam da obrišeš ploču! Učenik ustane i briše čistu ploču. Ja (nervozna jer se svi smiju): Može li to malo brže? A vi ostali, zašto ste tako brbljavi? Što ste vi uopće došli u školu? Zašto sad tu uopće sjedite? Djeca: Pa da se ne umorimo stojećki!Na ekskurziji u Pragu razgledamo Kafkinu kuću (točnije, kućerak). Jedan učenik se totalno ucrvo i zaviruje u sve kutke. Misliš, traži zahod, što li. Kad više nije mogo izdržat, pita vodiča: Majke ti, a đe je Franz Kafka? Na početku sata nastavnik zapisuje izostanke u dnevnik: Fali li još tko? Dežurni: Pero je u WC-u. Nastavnik: Znači, ne fali nitko? Dežurni: A Jozo je bolestan. Nastavnik: Bogati, taj je Jozo stalno bolestan. (Smijeh). Djeco, tiho. Dežurni (pita ostale): A đe je Tiho pošo? A kad se družiš s takvima, postaneš isti ko i oni. Pa kaže...Za vrijeme II. svjetskog rata poginulo je milijun i po mrtvih. Može biti i kriva površina, ali da je ravna. Stjecajem okolnosti dugo je živio. Mina se pronalazi tako što se ona prvo pronađe. Pronađeni su mnogi pronalasci. Individualna stvar pojedinca. Sjede pored nekog bazena i jedu ležećki. Smanjuje se površina obradivih površina. Kao dijete bio je dječak. Znak je nešto što se namjerno upotrebljava za izraz nečega. Rimljanima je noć trajala jako dugo - do ujutro! A da raspodjela bisera ne ostane neravnopravna, evo i mojih: Još jednom ću ponoviti i više neću, mada možda i hoću. Što prije završimo, prije ćemo biti gotovi. Sjedi tamo na mjesto i dođi odgovarati! Opomenem li te još jedanput, izbacit ću te bez opomene! Jedino što ovdje smeta je to što 1 nije 2, ali to nije važno. Da nikoga nisam čula osim samu sebe! Što sam ja ovim time željela reći? Svi mi imamo oči i čujemo. O njemu zavisi hoće li dobiti jedan ili ide na popravni. Uradit ćemo zadatak pod brojem A. Je li slušate vi što ja pišem? Ne smije se pisati olovkom i gumicom! Za kraj jedan nenadhebiv: Ti me nisi zadovoljio. Neka ti otac sutra dođe.Maja