Stil Zdravlje

DUŽINA, A NE BRZINA

Kardiolozi se slažu: Za zdravlje srca i žila neophodna je tjelovježba! Otkrivamo što je dovoljno činiti kako bi spriječili kobna oboljenja

DUŽINA, A NE BRZINA

– Bolesti srčano-žilnog sustava odgovorne su za 50 posto pobola i smrtnosti stanovnika razvijenih zemalja svijeta. U većini slučajeva njihov je uzrok ateroskleroza, kronična nezarazna upala niskog intenziteta, koja započinje u adolescenciji i utjecajem niza nepromjenjivih i promjenjivih čimbenika rizika napreduje do klinički prepoznatljivih oblika bolesti, među kojima dominira koronarna bolest srca – kaže prof. dr. sc. Damir Fabijanić s Klinike za bolesti srca i krvnih žila u KBC-u Split, koji je bio organizator netom održanog Trećeg splitskog kardiološkog đira, s temom preventivne kardiologije.

Promjena načina života prihvaćanjem zdravih navika temelj je sprječavanja srčano-žilnih bolesti i epidemije čimbenika rizika kao što su debljina, šećerna bolest, arterijska hipertenzija i pušenje. Pritom, redovitoj umjerenoj tjelesnoj aktivnosti pripada središnje mjesto, prvenstveno zbog pozitivnih učinaka na promjenjive čimbenike rizika, ali i niz drugih kroničnih stanja i bolesti.

Već minimalna ulaganja u tjelesnu aktivnost rezultiraju značajnim smanjenjem pobola od kroničnih nezaraznih bolesti, a istodobno se povećava kvaliteta života i funkcionalna sposobnost populacije te smanjuje potreba za farmakološkim ili intervencijskim postupcima, čime se ostvaruju značajne materijalne uštede.

Iz toga proizlazi da je stvaranje preduvjeta za uvođenje tjelesne aktivnosti u programe sprječavanja kroničnih nezaraznih bolesti u jednakoj mjeri medicinsko i političko pitanje, jer se ovim – nefarmakološkim – postupcima, uz očuvanje zdravlja, održava i radna sposobnost populacije koja je nakon preboljenih srčanih i moždanih infarkta ili podvrgavanja intervencijskim (stentiranje koronarnih arterija) i kirurškim (by-pass kirurgija) metodama revaskularizacije značajno smanjena, uvjeren je kardiolog, za što navodi i dobar razlog.

Naime, promjene koje fiziološkim starenjem nastaju u sedmom ili osmom desetljeću života, utjecajem višestrukih čimbenika srčano-žilnog rizika nastat će dvadesetak godina ranije, što znači da će bolesna osoba od 40 godina biološki (svojim funkcionalnim, radnim kapacitetom) odgovarati zdravoj osobi od oko 60 godina.

Jednako tako, osoba s, primjerice, preboljenim koronarnim incidentom, unatoč intervencijama i kirurškom zahvatu, ako se ne počne pridržavati preporučenih nefarmakoloških i farmakoloških mjera, ima veliku vjerojatnost ponavljanja istog događaja. Na nepodudarnost kronološke i biološke dobi još je u 17 st. vizionarski ukazao engleski liječnik Thomas Sindeham opažanjem "da je čovjek star koliko su stare njegove arterije".

Zbog niza pozitivnih učinaka, tjelesnu aktivnost je moguće promatrati kao jednu od – moguće i najvažnijih – varijabli značajnih za usporenje procesa biološkog starenja te postizanje i očuvanje mentalnog i tjelesnog zdravlja, napominje prof. Fabijanić.

Unatoč pozitivnim učincima tjelovježbe, starenje odlikuju promjene niza organa i organskih sustava kojih su konačan ishod funkcionalne i strukturne promjene organizma; one pri neprimjerenom tjelesnom opterećenju mogu rezultirati nizom, nerijetko za život opasnih, komplikacija.

Upravo je tjelesna aktivnost jedan od bitnih okidača akutnog infarkta miokarda, osobito u muškaraca srednje i starije životne dobi, koji se obvezno prije uključivanja u programe tjelesnih aktivnosti moraju podvrgnuti pregledu liječnika obiteljske medicine, jer je raspon različitih rekreativno-sportskih aktivnosti za ove osobe ograničen na aktivnosti koje nisu opasne za zdravlje.

Dakle, kao i svaki drugi lijek, tjelesnu aktivnost treba prilagoditi točno određenoj osobi – propisati je na recept! Načelno, prednost imaju dinamičke vježbe koje stimuliraju poboljšanje funkcionalnih pokazatelja srčano-žilnog i respiratornog sustava: pješačenje, trčanje, brzi hod, nordijsko hodanje, rekreativni biciklizam, stolni tenis, sobna gimnastika/razgibavanje.

Nasuprot vježbama snage, spretnosti i brzine, koje tek neznatno potiču razvoj aerobnog kapaciteta, vježbe izdržljivosti su u tom smislu značajno učinkovitije. U pravilu, u rekreativnom i terapijskom smislu, značajnije je trajanje nego intenzitet vježbanja.

Osobito u početnika, treba inzistirati na redovitosti, umjerenosti i postupnom povećavanju intenziteta vježbi. Bolesnika treba podučiti da, ako je za oblik tjelovježbe odabrao hodanje, trčanje ili biciklizam, veće značenje ima dužina prijeđene staze nego brzina kojom je staza svladana.

 

Manje infarkta
Poznata framinghamska studija utvrdila je da tjelesno aktivne osobe od infarkta miokarda obolijevaju rjeđe od tjelesno neaktivnih. U muškaraca srednje životne dobi redovita umjerena tjelovježba smanjuje pojavu o inzulinu neovisne šećerne bolesti i pratećih čimbenika srčano-žilnog rizika za više od 50 posto, a zabilježeno je i značajno smanjenje ukupne smrtnosti i smrtnosti od bolesti srčano-žilnog sustava.

I studija Lifestyle Heart Trail (randomizirano kontrolirano istraživanje) pokazala je da sveobuhvatna i trajna promjena životnih navika koronarnih bolesnika uzrokuje regresiju aterosklerotskih promjena na koronarnim arterijama. Jednogodišnja vegetarijanska dijeta s malo masnoća, prestanak pušenja, izbjegavanje stresa i umjerena tjelesna aktivnost usporili su napredovanje blagih do umjerenih suženja koronarnih arterija te, istodobno, polučili regresiju teških suženja ostavljajući tek blago difuzno suženje koronarnih arterija.

 

Od prevencije karcinoma do psihičke stabilnosti

Tjelesna aktivnost je dokazano učinkovita u:

– u prevenciji karcinoma debelog crijeva, dojke i reprodukcijskog sustava;

– podiže opću tjelesnu izdržljivost i radnu sposobnost i mijenja način života (poboljšanje prehrambenih navika, prestanak pušenja i konzumiranja alkohola te smanjene upotrebe niza, često nepotrebno korištenih, lijekova);

– smanjuje vrijednost arterijskog tlaka, količinu tjelesne masti i triglicerida i lošeg (LDL) kolesterola, povećava vrijednost dobrog kolesterola (HDL), poboljšava toleranciju glukoze.

– postizanju električne stabilnosti srčanog mišića;

– nakon vježbanja nastupa "emocionalno pražnjenje" i postiže se smirenje, mentalna stabilnost, samopouzdanje, pa se radno aktivnim osobama radi smanjenja psihičke napetosti nastale tijekom radnog dana preporučuje poslijepodnevno vježbanje.

 

Dob nije ograničenje

Ako se pravilno odredi tip vježbe i primjereno opterećenje, dob ne predstavlja ograničenje za bavljenje tjelesnom aktivnošću. Do 70-ih godina života vježbanjem je moguće povisiti aerobni kapacitet, a u kasnijim godinama zadatak je tjelovježbe da, što je dulje moguće, održi postojeću razinu tjelesne sposobnosti. Naime, sposobnost kardio-respiratornog sustava se u tjelesno neaktivnih osoba smanjuje za oko 8-10 posto po desetljeću, nasuprot 4-postotnom smanjenju u tjelesno aktivnih starijih osoba. Aerobni kapacitet u visoko aktivnih starijih osoba smanjuje se samo 1-2 posto po desetljeću, što je desetak puta manje od smanjenja aerobnog kapaciteta u tjelesno neaktivnih.

 

Pravila tjelovježbe

Tip aktivnosti: izotoničke, aerobne (hod, plivanje, trčanje, biciklizam)
Učestalost: minimalno tri, optimalno pet-sedam treninga tjedno
Intenzitet: 70-75-postotna frekvencija predviđena za biološku dob u osoba bez stručnog nadzora, 80-85-postotna frekvencija u stručno nadziranih vježbača
Trajanje: 40-90 minuta (uključujući i razdoblja zagrijavanja i hlađenja)

 

Pješice na posao

Ljude treba poticati, ako je to moguće, da na posao ili druge aktivnosti idu pješice ili biciklom. Poželjno je, ako za to postoje uvjeti, u program preventivnog ili rehabilitacijskog vježbanja najmanje dva puta tjedno uključiti i vježbe snage.

 

Naslovnica Zdravlje