Stil Putovanja

ekoselo humac

Posjetite hvarski skriveni biser i doživite autohtoni sklad u poljima lavande

ekoselo humac
Kamen po kamen kuća, kuća po kuća selo, a u selu na sve strane opet kamen koji je satkao konobice, oluke, klupice, zidiće, pitariće, stolove, ogradice, sjedalice, uronivši u zelenilo, polja lavande i borovinu.

Ima puno napuštenih kamenih starih sela po otoku Hvaru, skupina kuća, konoba i staja za životinje koje su ljudi gradili pokraj svojih polja, kako bi imali gdje boraviti dok obrađuju njive, beru lavandu i lozu. Ali ekoselo Humac je osobito jer bez obzira na to što se u njemu stalno ne živi, ono je opet u punom životu. A razlog je taj što su žitelji Vrisnika, malog hvarskog mjesta čiji su preci i sagradili Humac, odlučili kako neće dopustiti da njihovo malo selo propadne.

I dogodilo se to da je od stotinjak kamenih građevina, što prizemnica, nekih i katnica, od kojih najstarije datiraju još od prije 300 godina, pola obnovljeno. Osnovali su i svoju udrugu, počeli su skrbiti o kamenoj građi, otvorili muzej, naselje povezali s konzervatorima, tako ne dopustivši prodor moderne gradnje, plastike, bilo čega što bi narušilo sklad autohtonosti. Humac je i dalje uronjen u polja lavande, nasade vinove loze, a sa svojih 350 metara nadmorske visine, s visine gleda na Brač, otok, more, polja i zelenilo.

-I upravo zbog svega toga postao je omiljena meka turista, posebice onih koji izvan uobičajenih ruta žele vidjeti i nešto od skrivenoga Hvara. Humac je od mora udaljen niti desetak minuta vožnje, od Jelse deset kilometara, nalazi se na zelenoj visoravni, visoko na brdu, a zanimljiv je turistima jer zorno prezentira kako se ovdje nekada sezonski živjelo – priča Jakov Rubinić, turistički vodič čija obitelj u Humcu ima prekrasnu obnovljenu kamenu kuću.

Humac ima i svoj karakteristični princip gradnje, obitelji su mahom imale po tri kuće u neposrednoj blizini, s tim da je jedna služila kao konoba, u drugoj se spavalo, a u trećoj su boravile životinje. Najstarije kuće su mahom prizemnice, a one novije, sa stoljećem na leđima, dizane su na kat. I dok je donji dio služio kao konoba, na katu je bila jedna velika prostorija koja se koristila kao spavaća soba i blagovaonica.

-Kuće su bile vrlo jednostavno namještene, i većina je i do danas ostala takvima. Selo ni danas nema struju ni tekuću vodu. Neke kuće su se opskrbile panelima za solarnu energiju, a sve imaju bunare napravljene ispod zemlje, u tvrdoj stijeni koja čuva vodu i održava joj svježinu. Kišnica se preko kamenih oluka dovodila u bunare, a zanimljivo je da bi po jedan bunar koristilo nekoliko obitelji - veli Rubinić.

Ekoselo Humac ima i prekrasnu crkvicu u kojoj se i dandanas odvijaju vjenčanja, te jedna misa na godinu. I to točno 26. lipnja, na blagdan sv.Ivana i Pavla, kada u Humac dođu vlasnici kuća, obitelji, rodbina i prijatelji, kako bi proslavili blagdan, sudjelovali u seoskoj procesiji. Tada se pred kuće iznesu stolovi, pa se gušta u obilju, pjesmi, druženju... Selo ima i svoj restoran, smješten u predivnoj staroj kući, punoj detalja prošlosti, u kojem gosti mogu kušati tradicionalne specijalitete, janjetinu, teletinu pod pekom, grill, pršut, sir, ekopovrće i voće, domaće, po recepturi koju su spravljali i njihovi stari.

-Goste obvezno vodim i na još jedno jako zanimljivo mjesto, u dva kilometra udaljenu Grapčevu špilju, na južnoj strani otoka, na 225 metara nadmorske visine, obitavalištu kolonije šišmiša koji žive u ovom kraju. Špilja je prekrasna, ima dvije sale, od kojih veća u sebi nosi stalagmite i stalaktite, što stvara iznimni ugođaj i predstavlja veliki doživljaj za turiste koji rado posjećuju ove hvarske lokalitete – kaže Rubinić.

Tanja ŠIMUNDIĆ-BENDIĆ, foto: Jadran Babić
Naslovnica Putovanja