Stil Prostorija

Zavirite u bogatu galeriju

Njihove kuće pravi su arhitektonski biseri, a ima ih svuda po Dalmaciji: Bračanin i Splićanin nakon faksa nisu imali posla, a danas rasturaju u svojoj branši

Zavirite u bogatu galeriju
Za tisak
Za tisak

Prije nekoliko mjeseci predstavili smo vam "Bijelu kuću" u Sutivanu na Braču, projekt koji je autorima Berislavu Lukšiću i Vatroslavu Viskoviću, iz splitskog arhitektonskog biroa "Lukšić i Visković", nedavno donio 1. Cemexovu nagradu za graditeljstvo.

Prigodu koristimo kao povod za razgovor s dvojcem, koji o arhitekturi razmišlja ozbiljno i intenzivno pa priznanje nije stiglo kao iznenađuje. Mogli bi kazati da predstavljaju suprotnosti koje se privlače, a u šali i da funkcioniraju kao dobar i loš policajac, pogotovo kada je u pitanju kritika naslijeđenog prostora, no zajednička im je vizija zaslužna za inovativne i jednostavne koncepte i realizacije usmjerene ka životu, kako ističu, jedinoj stvarnoj temi u arhitekturi.

Različiti po temperamentu, a ujedinjeni u doživljaju prostora, svoj su zajednički put, koji tragove vuče iz studentskih dana i službeno zapečatili otvaranjem ureda 2013. godine koji danas broji deset zaposlenih te iza sebe ima osam izgrađenih projekata i još desetak u izgradnji.

– Nismo bili zadovoljni poslovnim situacijama u kojima smo se nalazili, a obojica smo još uvijek bili entuzijastični nakon završenog fakulteta. Znali smo da možemo stvarati bolje prostore samostalno i udruženi. Iako je tada bila vrlo nezahvalna klima za pokretanje vlastite tvrtke, osjećali smo da nemamo izbora. Tako se ponašamo u stvaranju naše arhitekture. Pomalo beskompromisno ali odgovorno i promišljeno – govori nam Visković, otkrivajući kako je došlo do suradnje.

Izgorio prostor

Iako je, nadovezuje se Lukšić, do posla bilo teško doći, jasno artikuliran stav, pogotovo u malim otočnim zajednicama, gdje, kaže, svako svakoga poznaje, u pravilu je rezultirao diskusijom, a argumentirana kritika i otvaranjem novih mogućnosti.

– Trebalo je biti hrabar i prvo detektirati problem, čak i uperiti prstom na krivca pa čekati spreman brzi odgovor, jer tako vam je to u malim mjestima, odmah vas napadnu: "a kako bi ti?". Na sreću bio sam i više nego spreman te svakome i ponudio alternativu koja također donosi zaradu, ali poštuje prostor. I tako smo krenuli – otkriva Bračanin, koji je još u studentskim radovima kritizirao koncept maksimalne izgrađenosti i nepromišljene zagušenosti prostora u rodnom Sutivanu kao i drugdje na obali, opisujući ga pojmom "exm2" (euro puta metar četvorni), jasno prikazujući "poslijeratno neshvaćanje života i nerazumijevanje svrhe gradnje".

– Svi koji su tada čitali prostorni plan, i investitori i arhitekti, čitali su maksimalno i tako su gradili. To je isto kao da kupite novi auto i vozite stalno u crveno. Možete, ali taj će motor izgorjet. Tako je i nama prostor izgorio. Posvuda imamo kuću na kući, bez puta, drvoreda, infrastrukture... Prostoru je nanijeta nepopravljiva šteta, o čemu se već dosta govorilo pa neću sada u to ulaziti.

No to je bio poslijeratni mentalitet, koji danas, srećom, više nije toliko prisutan. Neki su se probudili i počeli gledati što kupuju, a u međuvremenu se dogodilo da je manje postalo više. I mi smo točno u tom vremenu završili faks, i ja sam baš tada pričao o tome, i isti ti investitori koji su gradili loše reagirali su razumno i počeli graditi ono što želi i tržište. Pojavila se želja za modernom kućom – govori nam Lukšić, rekreirajući kontekst koji je iznjedrio njihov profesionalni rast.

No, ideja "moderne kuće" i kupca koji je prepoznaje može, mišljenja je Visković, biti dvosjekli mač. Širenjem interneta, a pogotovo porastom popularnosti društvenih mreža, poput Instagrama, kupac je, kaže, postao informiraniji, te sve češće ima jasnu viziju onoga što želi. No, glavni mehanizam učenja je oponašanje, koje dovodi do nove zamke.

– Arhitektura uvijek treba biti suvremena, ali je dobru arhitekturu teško napraviti. Ljudi često na brzinu rade moderne kuće pa one izgledaju kao mikrovalne peći, grozne i sterilne škatule. I to je loše. Ako je kuća napravljena po mjeri čovjeka, ona će poslužiti, ali treba puno raditi na arhitekturi da bi ona bila zaista dobra. Danas je najčešća situacija
"treba mi dozvola za mjesec dana, napravi mi četiri vile". A takvi se zahtjevi odražavaju u prostoru – upozorava splitski dio dvojca, osvrćući se na aktualnu praksu.

Mjesto užitka

Nije, dodaje Lukšić, moguće napraviti dobru gradnju brzo i jeftino. Samo dva od ta tri parametra mogu biti zadovoljena. Kako navodi, postoji problematika investicije i realnosti tržišta. Često se želi uložiti malo novca, uz velike zahtjeve.

– Mi sami često prešutno odgovaramo za financijsku stranu investicije pa se osjećamo skoro kao da smo mi kupili zemljište i ušli u ideju najma ili prodaje objekta. A prisutan je i problem same gradnje zbog porasta potražnje. Ponekad je teško procijeniti koliko što košta s obzirom na vremenski odmak od ideje do realizacije jer tržište se mijenja. U zadnje dvije godine izgradnja je poskupjela 30 posto – dodaje Lukšić.

Na pitanje što bi idealna suvremena kuća za odmor trebala obuhvatiti složno odgovaraju kako je riječ o prostoru koji svojim sadržajem, prije svega, treba biti prilagođen funkciji, te imati i specifičnu vizualnu dopadljivost. U oba slučaja, kažu, potrebno je ostvariti osnovne arhitektonske kvalitete, a to je stvaranje ugode i upotrebljivost kuće tijekom cijele godine.

– Prije su kuće bile mjesto skloništa i zaštite, imale su male otvore. Danas kuća treba biti mali hram, mjesto užitka, hedonizma, opuštanja, optimizma. Krajnji je cilj učiniti ljude sretnima. Dobra arhitektura sama po sebi je razumljiva. Dobar dizajn nećete niti primijetiti. Dobit ćete informaciju. Ako se negdje osjećate dobro, vjerojatno ste u dobroj arhitekturi. Mi radimo dobru, suvremenu mediteransku arhitekturu, koja bi jednako funkcionirala i na Korzici jer je uvjetovana klimom. Naše su kuće esencija življenja – ističe Visković na što njegov kolega odgovara podcrtavajući dodanu vrijednost.

– Kuća koju mi možemo napraviti, iako je manja od onih koje su se ranije gradile, vrijedi više. Nju kupci žele zato što je baš takva. Ona poštuje zadane uvjete, pa kavu ujutro pijete na istoku, a vino navečer na zapadu, ili obrnuto. Kada imate pogled na more okrenut sjeveru, osim tog dvora imate i zaštićen južni dvor u kojem se može uživati zimi. Pa onda ne radimo tri kuhinje, nego jednu koja ima ekstenzije na sjever i jug. Tako prostor činimo kvalitetnijim. Produžujemo sezonu i kuća postaje zdrava za odmor i život tijekom cijele godine.

Klima za investicije

Došli smo do toga da je zapravo kriza zaustavila ono "exm2" te smo počeli graditi manje kuće koje se bolje prodaju. I mi tu sad dobro operiramo, ali to je opet samo turizam. A u njega bi trebalo ugraditi i stanovanje. Da čovjek ipak živi u jednoj od tih jedinica, pa da se onda to poveže s poljoprivredom i da taj gost osjeti Dalmaciju. Toga ima, ali malo, a po meni bi to trebao biti neki sljedeći korak.

A njihov sljedeći korak, kada bi mogli birati, bila bi, slažu se, prilika da ostave trag na javnom prostoru. Graditi škole i trgove, težnja je, kažu, svakog posvećenog arhitekta.

– Rad u javnom prostoru najviši je mogući domet u našoj struci. Međutim, kod nas je to gotovo i nemoguće. Arhitekturu je oduvijek diktirala ili država, ili kapital. Danas je to kapital – govori Visković izazivajući reakciju kolege.

– Biznis, kao problem privatnog sektora, prešao je u lokalne zajednice. Oni moraju opravdati svoje mandate, imaju novac iz EU fondova, klima je za investicije "friendly". Svuda se prosipa asfalt, turistički djelatnik projektira klupe, komunalni redar zida zidiće, sadi se cvijeće, ali nitko ne gleda kako. Tu nema struke. Tko će to popraviti? Neki građevinar je prijatelj neke načelnice pa oni grade što se dogovore, a mi tu ne možemo ništa, iako je to naš javni prostor. U Supetru se, primjera radi, luka radi već 30 godina, i stalno se nešto mijenja. Problem je što nema više nekog zavoda koji bi sagledao veću sliku – govori Lukšić, osvrćući se na vizure javnog prostora koji se, kaže, mijenja stihijski.

Urbanistički razvoj naše obale, jedne od najvećih i najljepših obala Europe, na kojoj će se još neminovno puno graditi, trebalo bi, smatraju, planirati s pažnjom.

– Odavno nam je već dodijeljena uloga odmarališta, što treba prepoznati te odrediti smjernice i kriterije gradnje, dakle malo "stati na balun", te ne dopustiti da kapital baš sve diktira. Prostor se izgradnjom može narušiti, čemu svjedočimo, ali dobrom arhitekturom se može i treba oplemeniti – zaključuju.

Bolja budućnost obale

– Nevjerojatno je da Split do nedavno nije imao arhitektonski fakultet. Prije su samo imućniji mogli priuštiti odlazak na studiranje arhitekture u Zagreb. Tko je bio dobar, a Dalmatinci su tu bili i ostali prepoznati kao talenti, često bi i ostao u Zagrebu. Za našu je obalu iznimno bitno što smo dobili fakultet koji proizvodi odlične mlade talente. Mnogo je naših nadarenih mladih kolega i sigurno je da nam slijedi bolja budućnost u smislu boljih prostora – optimistično će Visković.

 

Naslovnica Prostorija