Stil Prostorija

Bezvremenske kreacije

Kako filozof iz 19. stoljeća može utjecati na današnji dizajn naših domova? Njegovo lice viđamo po zidnim tapetama, evo kako je do toga došlo

Bezvremenske kreacije
Ženska "Morris meets punk" kolekcija španjolskog brend Loewe

Već neko vrijeme raste popularnost Williama Morrisa (1834. – 1896.), pjesnika, dizajnera, filozofa, koji nam je poručio da "u domu ne bismo trebali imati ništa osim onih stvari koje su nam korisne i koje su za nas lijepe". Nakon nekoliko godina pojavljivanja sijedog bradatog crno-bijelog lika i njegovih cvjetnih dekoracija za tapete po magazinima, očekivalo bi se da će zanimanje popustiti.

No, dražba na kojoj je prošlog tjedna prodano Morrisovo pisaće pero za 2200 funti nadmašila je očekivanja, a samo ovu godinu bilježimo njegove izložbe u Barceloni, Clevelandu i Kyotu.

U drugoj polovini 20. stoljeća, u vrijeme modernističkog dizajna "oštrih rubova" i asketskog odnosa prema dekoracijama, Morris se činio zaboravljenim. Njegov utjecaj osvanuo je nakratko u hipi kulturi, "flower power" generaciji, osobito kad je tadašnji "Beatle" George Harrison odjenuo sako s Morrisovim uzorkom.

No, pravi povratak osiguralo mu je 21. stoljeće – steampunk, neoviktorijanski stil, botanic dizajn... nezamislivi su bez njega. Morrisa su prihvatili maksimalistički dizajneri, poput novih britanskih zvijezda "The House of Hockney", koji su prije dvije godine napravili zapaženi hommage. Prošle godine je Jonathan Anderson, jedan od najvažnijih mladih britanskih modnih dizajnera, za španjolski brend Loewe napravio muško-žensku kolekciju "Morris meets punk".

A čini se da njegov utjecaj raste. Ne samo zbog estetskih razloga, no kod Morrisa je estetika uvijek bila dio političkih ideja, odnosno želje da se ukine podjela između sfera umjetnosti, rada i života.

'Arts and Crafts' kao odgovor na industrijalizaciju

Neki teoretičari u zadnje vrijeme smatraju da njegove ideje o budućem društvu možda nude neke savjete za pitanja kojima danas razbijamo glavu. No, prije toga, tko je William Morris i zašto bi nam on danas bio važan?

Odrastao je u viktorijanskom dobu, ali ga je zapravo prezirao. Kao student na Oxfordu, došao je pod utjecaj medijevalizma, proučavajući srednji vijek, i nikad ga nije napustio osjećaj da se onda živjelo časnije negoli u 19. stoljeću, kad su tržišna ekonomija i ideologija liberalnog kapitalizma iskrivile vrijednosti zajedništva.

On sam pokazao se uspješnim poduzetnikom svog vremena. Osnovavši s istomišljenicima iz prerafaelita (grupa umjetnika iz sredine 19. st. u Engleskoj koji su smatrali da je umjetnost nakon Rafaela krenula u krivom smjeru) Edgarom Burneom-Jonesom i Dante Gabrielom Rossettijem i neogotičkim arhitektom Philipom Webom pokret "Arts and Crafts", Morris se ubrzo istaknuo kao najznačajnija figura u oblikovanju zidnih tapeta, tapiserija, keramike...

Nakon nekog vremena kompanija koju su osnovali promijenila je ime u "Morris and Co." i osobito po zidnim tapetama postala je jedan od najutjecajnijih oblikovatelja interijera viktorijanskog doba.

Jedna od Morrisovih značajki bila je što se svojom teorijom i radom zauzimao za umjetnost s malim "u". Težio je da se dizajnu da ravnopravan status umjetnosti u vremenu kad je ondašnja industrijalizacija proizvodila serijske artefakte koji su imali lošije estetske kvalitete od proizvoda bivših vremena. Proizvodnjom koja je oponašala manufakture nastojao je povezati umijeće i umjetnost u izradi predmeta i tako umjetnost opet vratiti u svakodnevicu, u život i domove, k ljudima i njihovim obiteljima, da ne bude privilegij muzeja, crkava i palača.

Naime, 19. stoljeće je doba formiranja povijesti umjetnosti, koja umjetnostima smatra "lijepe umjetnosti" slikarstvo, kiparstvo i arhitekturu. Tako nije bilo u srednjem vijeku, nije se smatralo da je između zlatara, slikara ili klesara jedan bio "uzvišeniji" od drugoga, niti se tako smatralo u antici. U srednjem vijeku se, sve do kraja gotike i pojave humanizma, slikari nisu potpisivali na svoja djela. Pojam umjetnika kao genija koji je obdaren iznimnom providnošću, talentom i osobnošću nastaje s Rafaelom, Da Vincijem i Michelangelom, u doba visoke renesanse, odnosno manirizma.
 

Prošle godine je Jonathan Anderson, jedan od najvažnijih mladih britanskih modnih dizajnera, za španjolski brend Loewe napravio muško-žensku kolekciju "Morris meets punk", a u sklopu promotivne kampanje izrađeni su i ovi slonovi tapicirani tekstilom oslikanim Morrisovim ilustracijama

 

Ono što su Morris i "Arts and Crafts" posebno zamjerali viktorijanskom dobu jest da je industrijska proizvodnja degradirala primijenjenu umjetnost stvaranjem ružnih proizvoda. Htjeli su vratiti dostojanstvo ručnome radu, a uzor organizacije su im bile srednjovjekovne gilde. Htjeli su dokinuti nametnutu podjelu na "visoke" i "niske" grane umjetnosti. Zapravo su željeli, u formi umjetničke grupe, ostvariti izgubljenu sintezu umjetnosti, arhitekture, grafičkog dizajna, slikarstva, keramike, izrade namještaja...

Ambijenti za nove društvene odnose
Arhitektura i dizajn 19. stoljeća sastojali su se od obnove historijskih stilova (neo: gotike, renesanse, baroka). "Arts and Crafts" nisu obnavljali jezik nekog određenog povijesnog stila, nego su preuzimali elemente da bi izrazili estetske, ali i etičke vrijednosti. Umjetnost je trebala pridonijeti društvenim promjenama, novi ambijenti kreirali su se za nove društvene odnose.

Iako nisu stvarili revolucionarno novi stil, "Arts and Crafts" su utjecali više od impresionista, Van Gogha i Picassa, na avangardu 20. stoljeća. Bili su pioniri kolektivnog organiziranja umjetnika aktivno usmjerenih da pridonesu društvenom boljitku. Bauhaus su ih priznavali za svoje prethodnike, a njihova želja da stvore sintezu arhitekture, skulpture, dizajna namještaja, upotrebne keramike, grafičkog dizajna i slikarstva, kako bi se umjetnošću utjecalo na bolje sutra, osjetila se i kod nas, kod formiranja EXAT-a 51.

No, lakše je promijeniti ono što se nalazi unutar zidova vašeg doma nego stvarnost izvan njih. Možda je najlakše mijenjati ono što je na samome zidu. Morris je savjetovao da se upravo na zidove obrati pažnja kod uređenja jer oni zauzimaju najveći dio našeg intimnog prostora. Postao je poznat upravo po zidnim tapetama i bujnim dekoracijama u kojima je spojio nekoliko elemenata.

Naglašeni grafizam, kao i efektne odnose toplo-hladnih tonova, simetrične kompozicije preuzeo je od ilustracija za srednjovjekovne rukopise, ali i tada aktualnih botaničkih crteža koji su otkrivali strukturu biljaka. Obličja se skladno ponavljaju, a čitav postupak želi objediniti harmoniju i fantaziju.

Kao politički mislilac i aktivist, William Morris je ostavio neke ideje koje i danas imaju odjeka. U svoje doba bio je osnivač Socijalističke lige u Engleskoj, zajedno s kćerkom Karla Marxa Eleonor. Stranka je okupljala fabianiste, kršćanske socijaliste, anarhiste i marksiste. Na kraju se raspala, nakon što su većinu preuzeli anarhisti, a Friedrich Engels je kritizirao Morrisa što je to dopustio.

Morris nije bio marksist, premda je preuzeo neke ideje, a to se vidjelo u njegovu djelu "Vijesti iz Nigdine" (News from Nowhere). Riječ je o klasičnom utopijskom djelu s elementima fantazije. Glavni junak se nakon prepiske s anarhistima probudi u budućem besklasnom društvu u kojem nema novca, vlade, ni klasične politike, a koje Morris detaljno opisuje.

Ono što je zanimljivo za današnje vrijeme jest Morrisov odnos prema automatizaciji. Naime, u njegovo vrijeme su postojale ideje da će strojevi preuzeti sav posao, a da će se ljudska rasa posvetiti filozofiji, umjetnosti i sličnome. Danas takve stavove imaju zagovornici ideja o "luksuznom komunizmu" budućnosti.

Oni podsjećaju kako je Marx predviđao da će se revolucija dogoditi tamo gdje su najrazvijenija sredstva za proizvodnju, a ne u siromašnim zemljama. Ukratko, što nakon potpune automatizacije raditi s ljudskom rasom, ako nas umjetna inteligencija ne odluči istrijebiti?

Aktualna vizija humanizma budućnosti

Zagovornici "luksuznog komunizma" predviđaju da će, ne završimo li svi u mračnoj tiraniji, na kraju doći do obistinjenja Marxovih predviđanja, odnosno da će strojevi raditi za nas, a mi ćemo, bude li uopće potrebe za novcem, primati nekakav prihod bez rada.

 

 

Morris je već onda bio protiv takvih ideja, tvrdio je da bi strojevi trebali preuzeti samo teški rad, a ljudi bi trebali raditi pola radnog vremena. Svakako bi, po njegovu mišljenju, ljudi trebali obavljati posao koji ih zadovoljava, a valjalo bi obavljati i zajedničke poslove na gradnji mostova, ulica...

Zanimljivo za rasprave o automatizaciji, budući da se očekuje kako će u idućih 20 godina biti više otkrića nego u zadnjih 300 godina, u Morrisovu budućem društvu ljudi su od tehnike bivših generacija uzeli samo ono što im je bilo nužno, a ostalo su odbacili. Dakle, nisu hiperrazvijeni kiborzi.

Dapače, umjesto da predvidi kako će sve više ljudi dolaziti u gradove – kako danas demografi predviđaju da će do 2050. dvije trećine čovječanstva živjeti u gradovima – Morris je i tu okrenuo pilu naopako. U svom djelu napisao je da će se u budućnosti većina ljudi odseliti na sela, a da će čak i ljudi u gradovima naučiti neke zaboravljene vještine.

Tu je u njemu progovorio duh srednjeg vijeka, malih zajednica kojima ne treba središnja vlast. Ni prerazvijena tehnologija. Doista, jesu li potrebni samovozeći auti, najnoviji mobiteli, da bi sve završilo s umjetnom inteligencijom koja će jednom postati pametnija od nas?

Uostalom, nije ni ona puno bolja od nas. Kad su jednom radili eksperiment pa pitali umjetnu inteligenciju kako da jedan ljudski kandidat pobijedi u natjecanju druge, savjet je bio neočekivano "logičan", i vrlo ljudski – "pobijte ostale"! Treba li nam sve to? Ili je primjer Splita, iz kojeg se sve više mladih iseljava, a natalitet raste u malim naseljima oko njega, ono što nas očekuje?

Morris je priznat kao otac eko-socijalizma, prvi koji je obratio pažnju na važnost "zelene" proizvodnje i jedan od gorljivih boraca protiv zagađenja industrije. No, kao i sve velike ljude, ni njega nisu zaobišle kontroverzije. Zadnjih mu godina spočitavaju da njegova praksa nije bila na razini ideja koje je propagirao.
 

 

Proizvodio je najpoznatije tapete u Engleskoj, ali su, kao i druge u to vrijeme, bile toksične zbog upotrebe arsena kao zaštitnog sloja. Bio je kratko vrijeme čak direktor najvećeg rudnika arsena u Engleskoj, u Devonu, koji je osnovao njegov otac. Neki tvrde da su loši uvjeti rada koje je vidio pridonijeli da prihvati socijalističke ideje i razvije ekološki pristup.

Morris nikad nije povjerovao da tapete mogu biti smrtonosne. Njegova tvrtka je uklonila arsen iz tapeta tek kad im je, zbog antiarsenske kampanje koju su provodili mediji, opala prodaja.

Morrisova ostavština sadrži heterogenost oblika i ideja. Stoga je idealan da bude recikliran i nadograđivan s raznih strana. Njegovi motivi mogu se koristiti za luksuzne modne marke, a njegove ideje citirati kao društveno subverzivne i radikalne vizije.

No, tako je bilo i u njegovo vrijeme. Osnovna premisa "Arts and Craftsa", da će stvarati proizvode koji će biti po luksuzu ukusa, a ne novca, i kao takvi jeftiniji negoli se misli, nije se ispunila. Nisu bili jeftini, naprotiv. U trenutku ogorčenja Morris je rekao: "Proveo sam život služeći svinjskim potrebama bogatih."

Vrhunski izrađene tapete i tekstil nije mogla kupovati radnička klasa i poboljšati ambijente svojih otužnih domova. Tek s razvojem tehnologije postali su Morrisovi motivi dostupni za širu upotrebu. Danas tapete otisnute originalnom drvenom pločom s Morrisovim gravurama koštaju puno više po jednoj roli od industrijske varijante takvih tapeta.

Mogu li, ako u budućem društvu ne bude novca ni društvenih klasa, svi dobiti prvoklasne ručno otisnute tapete ili je taj paradoks kvalitete i kvantitete nerješiv čak u utopiji?

 

Naslovnica Prostorija