Stil Kvadrat po mom

Ovakav rental još niste vidjeli

Franjevački samostan na Lopudu kao vikendica! Pogledajte kako izgleda kada restaurator svjetskog glasa obnovi kamenu ruševinu po svom guštu

Ovakav rental još niste vidjeli

- Prostor je napušten prije 150 godina, bio je bez krova i zarastao u stabla i bujnu vegetaciju. Kad sam tek došao izgledao je poput džungle.

Francesco Bergamo Rossi, od milja zvan Toto, proputovao je cijeli svijet, a svoju oazu mira pronašao je na jednom od tri Elafitska otoka u dubrovačkom akvatoriju, otoku Lopudu. Poznati talijanski restaurator doputovao je iz rodne Venecije i kao pravi domaćin proveo nas svojim impresivnim zdanjem, obnovljenim franjevačkim samostanom sv. Jeronima.

Kameni kompleks okružen zelenilom i netaknutom prirodom prema nekim saznanjima datira iz 15. stoljeća, i u vlasništvu je Crkve, pa je slavni restaurator u stvari samo unajmio svoj dom, i to na dulje razdoblje. Nakon njegove smrti, obnovljeni samostan ponovno će se naći u rukama Crkve, što je za ovog 50-godišnjaka i smisao onoga što on radi. Obnavlja i oživljava povijest. A svoju budućnost stvorio je u kući od 200 četvornih metara na dva kata.

- Zaljubio sam se u Lopud zbog njegove tišine, zelenila i mira. Kad sam ovdje osjećam se kao da sam izvan svega. Nemam društvenih obaveza, ne moram se odijevati poslovno, nemam unaprijed dogovorenih rasporeda. Kao direktor međunarodne dobrotvorne organizacije "Venecijanska baština" uvijek sam okružen s mnogo ljudi, i naravno moram se ponašati uljudno i diplomatski sa svima. Na Lopudu to ne moram raditi. Ovo je mjesto moje detoksikacije, gdje mogu nekoliko dana ostati sam ili s dobrim prijateljima - objašnjava nam Toto dok nas provodi po prizemlju, gdje se smjestio veliki salon s otvorenim tlocrtom.

Venecijanski antikviteti kao osobno nasljeđe

 

Ljepotu prostora dočaravaju drvene grede na svodu koje se odlično stapaju s namještajem. Malim drvenim stolićem i stolicama, detaljima koji su vješto uklopljeni, kao da su oduvijek njegov dio. Koračajući kamenim podom imate dojam kao da je vrijeme stalo u prostoru koji ovom tipičnom Talijanu služi za brojna druženja s prijateljima i obitelji. A za dobar provod bitna je i hrana, pa se tako u prizemlju smjestila i kuhinja sa starom peći u kojoj su nekad opatice pekle kruh.

 


Toto se poigrao i s detaljima, porculanskim vazama dostojnim najstarije ljekarne, kartom svijeta, knjigama, pa čak i njegov slamnati šešir se odlično uklapa u osebujno prizemlje nekadašnjeg samostana.
- Ideja je bila da sačuvam što više mogu od prekrasne ruševine koja me zatekla. Restaurirao sam kapelicu, i čak sam donio iz Venecije antikne klupe i prelijepo raspelo. Želio sam napraviti moje mjesto, moje osobno naslijeđe. Mjesto koje je daleko od kaosa gradova - priča Toto dok nas vodi na kat, gdje nas dočekuju dvije skromno uređene sobe s dvije kupaonice.
Sa strane je u nekadašnjoj štali napravljena još jedna soba s kupaonicom.

- Ovo nije minimalističko uređenje, ili neka vrsta moderne dekoracije, već jednostavan način predstavljanja manjeg samostana koji nikad u svojoj povijesti nije bio bogat ili previše dekoriran. Vjerujem da se mi uvijek moramo prilagoditi drukčijim situacijama, a u ovom slučaju je to jednostavnost s ironičnim dodirom antičkog samostanskog života. Manje je bolje u svakom slučaju - opisuje nam Toto svoju viziju i uređenje.

Rambo u džungli

 

Restaurator po struci, trudio se zadržati originalnim svaki centimetar stare građevine. Gdje to nije bilo moguće, Toto je nabavio korištene drvene grede kako bi ponovno izgradio krovove. "Mali kompleks je povijesno mjesto i za sve preinake sam kontaktirao dubrovačke konzervatore. Prošlo je jako dobro", prisjeća se Toto, koji je sa svojim prijateljima na samom početku preuređenja glumio pravog Ramba.

- Prostor je napušten prije 150 godina, bio je bez krova i zarastao u stabla i bujnu vegetaciju. Kad sam tek došao izgledalo je poput džungle. Uništeno iznutra, okolo, pa sam s prijateljima nekoliko dana sjekao drva i raščišćavao prostor - sa smijehom priča simpatični Talijan.

 


Svojim rukama je napravio i dio namještaja, koristeći se ostavljenim drvenim pločama. Njegove kreacije su stolovi koji se nalaze na terasi i u velikom salonu. Ostatak namještaja dolazi iz njegovog skladišta u Veneciji, tako da je bez trošenja dodatnog novca samo iskoristio ono što je već imao. Ipak, priznaje da su bijele sofe iz IKEA-e. Ali one su se tako dobro uklopile da izgledaju kao da su oduvijek dio ovog samostana na Lopudu u kojem Toto provodi cijeli kolovoz, a dođe i nekoliko vikenda u lipnju i srpnju. I tako sve do kraja studenoga. Čak je i jedne božićne praznike proveo na Lopudu i tad ga je očarala zimska ljepota koja vlada na tom otoku nedaleko od Dubrovnika.

Poštovanje prema baštini

- To je dobro mjesto gdje se mogu koncentrirati, završiti istraživanja i napisati knjige - kazuje nam Toto, koji slobodno vrijeme najviše voli provoditi uređujući vrt oko kuće. - Nemate pojma koliko sam sretan ovdje. Svaka minuta je prelijepa i dragocjena. Ovo je savršeno mjesto za odmor i spavanje - objašnjava nam 50-godišnji Toto dok stojimo na jednom od njegova dva omiljena mjesta u kući - vanjskoj taraci s koje puca pogled u daljinu na more s odsjajem kristalnog neba.

Nije teško pogoditi zašto tu voli provoditi svoja ljeta, a zime ispred kamenog kamina u velikom salonu. A da je sve u najboljem redu kad dođe avionom iz sat i 15 minuta udaljene Venecije, brine dvoje lokalnih starosjedioca kojima Toto neizmjerno vjeruje. A vjeruje i da će u budućnosti provoditi više vremena na Lopudu.

 

 


- Nadam se da će moja obnova inspirirati mnoge ljude. Nadam se da će naučiti raditi vrata i prozore u drvu, a ne aluminiju. Nadam se da će iskoristiti stare pločice za krovove, a ne nove crvene. Nadam se i da će više poštivati prirodu, manje koristiti beton, a više vapno, kao što se koristilo stoljećima prije. Na kraju se nadam da će otok Lopud nastaviti živjeti mirnim stilom života. Otok je prirodno blago koje moramo sačuvati i cijeniti - zaključio je Toto Bergamo Rossi, mašući nam iz svoje kamene utvrde dok smo odlazili na posljednji brod koji nas vraća iz otočnog mira i nekog drugog vremena u turističku užurbanost Dubrovnika.

 

 

Od ljetnikovaca do palača
Francesco Bergamo Rossi poznati je talijanski restaurator, a neki od njegovih radova su obnova Dioklecijanove palače u Splitu, fasada bazilike sv. Marka, Dogeova palača i freska Tiepola u Ca‘ Rezzonicu. Restaurirao je Radovanov portal u Trogiru, te kapelu Orsini majstora Niccolòa di Giovannija Fiorentina, nadgledao je obnovu ljetnikovca Lantana u Sutomišćici. Osnovao je i školu u Hrvatskoj u kojoj je lokalnim polaznicima doveo talijanske specijaliste za restauraciju. Polaznici škole nedavno su završili obnovu katedrale svetog Marka na Korčuli.


Nadam se da će moja obnova inspirirati mnoge ljude. Nadam se da će naučiti raditi vrata i prozore u drvu, a ne aluminiju, da će iskoristiti stare pločice za krovove, a ne nove crvene. Nadam se i da će više poštivati prirodu, manje koristiti beton, a više vapno, kao što se koristilo stoljećima prije.

 

Naslovnica Kvadrat po mom