Iako silno volim more i "prženje" na Celzijevih 35, sa zebnjom iščekujem ljeto. Na prvi pogled zvuči nelogično, no posljednje četiri godine najljepše se godišnje doba za mene pretvorilo u noćnu moru. Živu glavu od bazenskih urnebesa u susjedstvu, što me taru dan i noć, spašavam bježanijom na selo.
Sve dok se nisu pojavila ta korita kemijski tretirane vode, nisam znala kako tuđi čovik, točnije tuđi turist – može postati netko tko ti ne da mira 24 sata. Dok sam takve ranije doživljavala samo kao simpatične strance, čiji sam govor rado slušala u pokušaju da otkrijem otkuda su, kojima sam pomagala u pronalasku adrese hotela ili apartmana, kojima sam se, jednostavno, silno veselila iako sama nisam iznajmljivač, s pojavom bazena sve se stubokom promijenilo!
Kako, zašto?...