Stil Kvadrat po mom

Lijepo kao slika

Zavirite u bajkoviti apartman u srcu zadarskog Poluotoka: prostor koji odiše duhom Mediterana

Lijepo kao slika

Kad je prije godinu dana kupio stan u zadarskom Kampo kaštelu, investitor Zlatko Brzić bio je siguran u samo dvije stvari: da ima nekretninu na savršenoj lokaciji u srcu Poluotoka i da na tome mjestu želi nešto posebno, sasvim drukčije od tipski uređenog apartmana, kakvih je na stotine sličnih u staroj zadarskoj gradskoj jezgri.

I to je, pokazat će se kasnije, bilo sasvim dovoljno. Za sve ostalo pobrinula se češka arhitektica Alena Zalešakova iz zadarskog studija "Rene", kojoj je investitor povjerio tu zadaću, ali i dao slobodne ruke da prostoru od 85 četvornih metara udahne potpuni novi život. Zadaća joj zaista nije bila laka, no potencijali koje pruža ovaj prostor bili su nevjerojatni, počevši od same lokacije.

Zgrada izgrađena između dva rata nalazi se u jednoj od rijetkih tihih oaza stare gradske jezgre koja je uspjela zaštititi svoju privatnost i zadržati svoju autentičnost unatoč tome što se nalazi na raskrižju turističkih puteva, nekoliko metara od Svetog Donata, Foruma i katedrale s jedne, te Rive s druge strane.

Na jugozapadu pogled puca na Pašmanski kanal, a na sjeverozapadu na samostan svetog Frane, renesansni klaustar i neodoljivi samostanski vrt, gdje redovnici stoljećima uzgajaju svoje voće, povrće i cvijeće. No, većinu ovih momenata stan kakav je nekada bio jednostavno nije valorizirao, niti ih se moglo doživjeti. Evo kako arhitektica opisuje svoj prvi susret s prostorom.

Najvažniji zadatak: dovesti svjetlost

– Bio je to hladan, mračan i pomalo negostoljubiv prostor, obilježen mnogobrojnim intervencijama i pregrađivanjima koja su mu naštetila. No, ono što se od početka isticalo kao najveća vrijednost bile su vizure i kadrovi koje je pružao. Željela sam da se rekonstrukcijom, osim kvalitetne organizacije stana, pruži mogućnost doživjeti te iznimne kadrove koji su izgledali kao savršene umjetničke slike na zidu – kaže arhitektica, koja je zbog toga projektiranje počela od ogoljene konstrukcije.

Prvi i najvažniji zadatak bio je dovesti svjetlost u stan čiji je centralni dio zbog velike dubine prostora i loše prijašnje organizacije bio poprilično mračan. Prvi veliki korak bio je rušenje svih prijašnjih intervencija i raznoraznih dogradnji i pregrada kako bi se prostor očistio od svega što nije bilo nužno zadržati. Ostali su samo nosivi zidovi i dimnjaci, a čisteći slojeve dio po dio, otkrila se međukatna konstrukcija još iz vremena poslijeratne obnove, koja je sada ostavljena u svojem originalnom obliku kao vremenska poveznica.

A sve nove pregrade namjerno su ostale u svojem grubom obliku, poput neožbukanih zidova od blok opeke, zahvaljujući čemu je odmah čitljiva nova intervencija u prostor. Ovim je potezom cijeli stan doživio nevjerojatnu transformaciju.

Kuhinja kao blok u prostoru

Srce cijelog prostora postala je kuhinja. U ovom stanu ona je izvedena kao blok u prostoru, bez prepoznatljivih kuhinjskih elemenata, kao otok oko kojega se događa sve kretanje prema ostalim prostorijama. Kao i ostatak stolarije u stanu, rađena je po mjeri, s posebnom pažnjom na detaljima, pa su tako, primjerice, svi spojevi ploha na kuhinjskom bloku rezani pod kutom od 45 stupnjeva kako debljina materijala ne bi bila u vidljiva.

Kao kontrast dnevnom dijelu stana (boravku i blagovaonici), u kojemu su prisutne razne teksture i boje, obje su sobe u stanu bijele i lišene detalja, osim ormara od perforiranog lima u plavoj boji. Ni materijal ni boja nisu izabrani slučajno. Perforirani lim dovoljno je transparentan da omogućava doživljaj dubine prostora skrivenog iza njega, a u ovom je slučaju, osim kao vrata na ormarima, poslužio i kao klizna komponenta koja po potrebi može zatvoriti staklenu tuš-kabinu i na taj način osigurati potrebnu intimnost. Plava boja osigurala je nenametljivu mediteransku atmosferu.

– Iz dnevnog boravka u potpunosti je isključen televizor, tako da ne narušava kontinuitet cijelog prostora. Uz to, kad si okružen s toliko prekrasnih kadrova, televizor postaje suvišan element – kaže arhitektica Zalešakova, koja je posebno projektiranim oblogama "sakrila" sve tehničke instalacije, poput grijanja i hlađenja, jer jednostavno ne pripadaju ovom prostoru u kojemu i svaki komad namještaja ima svoju priču.

Vrhunski dizajn

Počnimo prvo od ideje, a ona je bila kombinirati visokokvalitetne i skupe dizajnerske komade s originalnim predmetima pronađenima na buvljacima.

– Kada smo razgovarali o uređivanju interijera, odmah smo postigli dogovor da će trajne stvari, poput rasvjete, kuhinje ili ugradbenih ormara, biti visokokvalitetni proizvodi, a ono što je zamjenjivo i prolazno bit će komadi s buvljaka ili iz trgovina namještaja – objašnjava Zalešakova.

Zato je kao najupečatljiviji komad u dnevnom dijelu stana izabran crni luster: tri sferna reflektora dominiraju nad blagovaoničkim stolom, ali i cijelim prostorom, dok su ostale lampe namjerno decentne iako je riječ o dizajnerskoj rasvjeti, od plafonjera većeg promjera, klasičnih, čije staklo ima istu debljinu duž cijelog presjeka pa je svjetlo ravnomjerno, do vodilice s reflektorima iznad kuhinjske plohe, koji ističu pojedine točke u prostoru.

Za blagovaonički stol korištena je kombinacija novih i restauriranih stolica Thonet. One nove naručene su baš od proizvođača u Češkoj, dok su one obnovljene nabavljene u još jednoj restauratorskoj radnji u Zagrebu. Na njima je ostavljena boja prirodnog materijala i obnovljeno pletivo, tako da su se savršeno uklopile u ovaj prostor.

Uz zid blagovaonice postavljena je metalna konstrukcija s policama koju su, prema projektu arhitektice, zajednički izradili bravar i stolar. Da bi se stvorio dojam cjeline, na toj metalnoj konstrukciji namještaja ponavlja se crna boja, koja je već u prostoru prisutna na velikom lusteru te na pojedinim stolicama. Zidovima dnevnog dijela dominiraju autorske fotografije birane baš prema atmosferi u ovom stanu, čime je cijela priča zaokružena, a rezultat je prostor koji osvaja svojom originalnošću i drukčijim pristupom.

– Kod ovakvih projektnih zadataka uvijek mi je najvažnije da imam povjerenje investitora. Veseli me da je investitor prihvatio i uživio se u rješenje koje mu možda na početku i nije bilo primaran izbor. Mislim da je to najveća satisfakcija za arhitekta – završava Alena Zalešakova.

Ulazni prostor u izvornom obliku

Ulazni prostor u stan, koji je prosvijetljen pomoću malog atrija, zadržan je gotovo u izvornom obliku. Simpatična je raskošnost tog prostora, koja je nekada bila u standardu takvih stanova. Ponovljen je i raster podjele prozora, kroz koje dopire svjetlost sve do kuhinje.


Lampa s poviješću

I lampa u dnevnom boravku ima svoju povijest. Reflektori koji su pronađeni u jednoj zagrebačkoj restauratorskoj radnji nekada su bili dio Meblova dizajnerskog lustera. No, nakon intervencije postali su lampa za čitanje koja sada uljepšava prostor uz trosjed.


'Riblja kost' na zidu

Zbog jedinog investitorova uvjeta, a to je mogućnost naknadne kategorizacije, bilo je nužno unutar stana oformiti dvije kupaonice. Jedna koristi prostor prijašnje kupaonice, dok je druga smještena unutar jedne spavaće sobe, od koje je odvojena kliznom stijenom od perforiranog lima. No, kad su vrata otvorena, postaje dijelom spavaće sobe te je na taj način donekle povećava.

Kako se prostor manje kupaonice ne bi dodatno "zatvorio", arhitektica se koristila bijelim keramičkim pločicama malog formata koje je slagala kao riblju kost, što je netipično za vertikalne površine. U većoj kupaonici isti je efekt dodatno postignut i time što je cijeli jedan zid obložen u ogledalo.

 

Naslovnica Kvadrat po mom