Sport Vodeni sportovi

Zlatna stotinka

Nakon europske, stigla i svjetska titula: Kad sam pogleda semafor mislija sam da je greška

Zlatna stotinka

Jedna jedina stotinka, djelić vremena koji se ne da ni opisati, stavila je zlatnu medalju oko vrata Dinu Sinovčiću (27), friškom svjetskom prvaku na 100 m leđno u kategoriji S6 na Svjetskom paraplivačkom prvenstvu u Londonu.

- Bilo je ludo i nezaboravno – uzbuđeno nam se javio Sinovčić iz Londona, taman nakon što je odradio novu utrku jutro nakon najvećeg uspjeha karijere. Na 50 m slobodno nije prošao u finale, ali nema veze. Dobio je ono po što je došao u London.

Nakon što je u kvalifikacijama na 100 m leđno imao drugi rezultat, splitski paraolimpijac i član PK Cipal finalnu je utrku preplivao u vremenu 1:15.46, drugoplasirani Kinez Hong Yang kasnio je stotinku (1:15.47), a trećeplasirani Argentinac Matias De Andrade nešto više (1:16.91). Kad je završio utrku i pogledao prema semaforu, Dino nije mogao vjerovati.

- Nisam ni vidio kolika je bila razlika, već samo da je uz moje ime broj jedan. To mi je bilo najvažnije. Čekao sam službene rezultate misleći da je možda neka greška, ali srećom nije bila! Ta jedna stotinka draž je ovog sporta i zbog toga je ovaj trijumf slađi. Ovaj je put sreća otišla na moju stranu.

Zlato nije očekivao, ali mu se nadao. Imao je pravo vjerovati u njega.

- Znao sam da će biti teško, ali sam i znao koliko vrijedim jer sam ove sezone imao drugo vrijeme u svijetu. Nadao sam se zlatu i, evo, sve se posložilo.

Njegovoj sreći nije bilo kraja. Ostvario je san.

- Za ovaj trenutak radio sam cijelu godinu i cijeli život. Od malih nogu. Konačno je sve došlo na naplatu. Sport ti nekad uzme, a nekad vrati. Bitno je samo ostati ponizan. Nije lako odricati se i žrtvovati, ali kad imaš rezultat onda sve dobije smisao.

Mobitel mu „gori“ od poruka čestitara sa svih strana. Od znanih do neznanih.

- Gotovo da nisam ni upalio mobitel do ovog razgovora. Imao sam utrku jutros (op.a. u petak) i morao sam se na nju koncentrirati. Sad ću imati jedno 6-7 sati da pročitam sve poruke, haha. To mi je samo satisfakcija i motiv za dalje.

Zna se kome je išao i kome uvijek ide prvi poziv nakon utrke.

- Prvo sam nazvao roditelje koji su doma. Tata mi je rekao da me nije bezveze napravio dugih ruku, haha. Ovo je i njihova zasluga i ovo zlato posvećujem njima. Da nije bilo njih, ne bi bilo ni mojih rezultata. Hvala im na svemu.

Sinovčić je lani u Dublinu postao europski prvak, sada u Londonu i svjetski, hoće li sljedeće godine nastaviti niz i u Tokiju na Paraolimpijskim igrama?

- Nadam se da će biti tri od tri! Spadam među favorite i to se od mene očekuje, no iskreno ja bih bio zadovoljan s bilo kojom medaljom. Velika je konkurencija i svi će dogodine biti jači i brži. Mislim da ću za medalju morati oboriti vlastiti rekord koji je malo više od sekunde brži od mog vremena u Londonu – smatra Sinovčić, koji se u svom plivačkom „dosjeu“ između ostalog može pohvaliti broncom s EP-a u Reykjaviku 2009. te petim mjestom na Paraolimpijskim igrama u Rio de Janeiru 2016.

No i ponizni, a Dino Sinovčić to jest, imaju pravo guštati u plodovima svoga mukotrpnoga rada. Kad se u utorak vrati kući u Split, kreće na zasluženi odmor, a onda nastavlja pripreme za Tokio. Trebat će tu negdje pronaći mjesta i za studentske obveze na Kineziološkom fakultetu u Splitu, ali i za košarku. Dino je, naime, i reprezentativac košarke u kolicima te član KKI Split.

- Dvanaest mjeseci sam u treningu i došlo je do zamora materijala. Moram malo odmoriti. Srećom, u Londonu je tijelo izdržalo. Pozabavit ću se i fakultetom, pa će košarka malo patiti. Olimpijska je godina i jednostavno se moram više posvetiti plivanju.

Da se podsjetimo, Dino Sinovčić boluje od artrogripoze, urođene bolesti zglobova koja uzrokuje atrofiju mišića. S tim stupnjem invalidnosti Dino živi od rođenja, no sve ga je to samo ojačalo. Često zna istaknuti, a to je i više puta pokazao, da može raditi sve isto što i zdravi ljudi, a neke stvari čak i bolje od njih!

Želiš prvi znati vijesti o Hajduku?

SD Hajduk
Naslovnica Vodeni sportovi