Sport Tenis

nevjerojatna priča

Ostavio lopatu i špatulu, uzeo pozivnicu i srušio dva bivša top 10 igrača

nevjerojatna priča

Prije tri godine Alex Bolt radio je kao bauštelac, izmučen ozljedama i egzistencijalnim pitanjima bio se ostavio tenisa, a ovog je tjedna pobijedio dvojicu bivših top 10 igrača i došao do najboljeg rezultata karijere!

Bolt je dvadesetšestogodišnji australski tenisač, trenutno 155. na svjetskoj ljestvici, i ovog je tjedna na Australian Openu uz pozivnicu organizatora u pet setova izbacio Jacka Socka, a onda i Gillesa Simona. Dva jaka igrača. Amerikanac je ne tako davno, u studenom 2017., bio osmi igrač svijeta, a Francuz u najboljim danima i šesti.

Nikad ranije Bolt nije imao ni jednu pobjedu u glavnom turniru Grand Slama, a sada je u nekoliko dana spojio dvije. Nevjerojatan je to razvoj događanja ako znamo da se Bolt u ožujku 2016. ostavio tenisa.

- Tenis mi više nije bio zabavan. Igrao sam neki futures kod Melbournea i mučio se s laktom, ali nije mi to bio najveći problem. Više su me morila pitanja poput „zašto sam tu, zašto igram, kada ću kući“... – otvorio je dušu Bolt u intervjuu za stranicu ATP Toura.

Odjednom, ljubav koju je imao prema tenisu potpuno je isparila. Nije više bilo ni šušta ni gušta.

Nakon tog poraza u Morringtonu pored Melbournea (tada je bio rangiran oko 300. mjesta) popričao je s tadašnjim trenerom Simonom Reom. Boltova karijera, ali i cijeli život, bili su na prekretnici.
- Rekao mi je da se moram više brinuti za svoje zdravlje i sreću. Bio je u pravu. Ako me tenis ne čini sretnim, koja je poanta? U tom trenutku mislio sam da više nikada neću uzeti reket u ruke. Bio mi je potreban odmor.

No tada mu je život postao čudan. Odjednom je morao krenuti od nule. Ali kako? Gdje? Što raditi?

Ruku spasa pružio mu je zet koji se bavio građevinom, postavljao je ograde i pozvao ga da mu pomogne oko jednog projekta. Odlučio je probati.
- Ustajao sam u 5.30 i vozio 45 minuta od mog grada Murray Bridgea do osnovne škole u Mannumu. E, to je bio pravi posao. Dizao sam potporne zidove, kopao rupe, stavljao stupove, cementirao... Nisam imao pojma ništa o tome, ali sam radio. Nije bilo nimalo zabavno. Na teniskom terenu zna biti jako vruće, ali je i ovaj posao bio iscrpljujuć.
Ta se osnovna škola nalazila nadomak - teniskih terena. Od kojih je Bolt pobjegao. Što ti je sudbina. 

Bolt je izdržao i dovršio projekt, ali mu više nije palo napamet tražiti sličan posao.  Na poziv prijatelja počeo se rekreativno baviti australskim nogometom i tu je ponovno pronašao sreću. Nakon nekoliko mjeseci tenis mu je počeo nedostajati pa je poziv Todda Langmana, današnjeg trenera Thanasija Kokkinakisa, dočekao kao zapeta puška.

Motivirao ga je i uspjeh kolege Jordana Thompsona s kojim je odrastao. „Ako može on, zašto ne mogu i ja“, počelo mu se motati po glavi.
- Jordan je ulazio u Top 100 i osvajao Challengere, a ja sam sjedio kod kuće. Razmišljao sam kako sam to mogao i trebao biti ja.

Boltova iskra za tenisom opet se zapalila. Ponovno je počeo uživati s reketom i žutom lopticom u rukama, i to ne samo u treninzima već i u mečevima. I rezultat ga je počeo pratiti pa je 2017. godinu počeo kao 588., a završio u Top 200. Vratio se Challengerima, prolazio kvalifikacije Grand Slamova, povremeno igrao ATP turnire... Vratio se među žive.

Ovog je tjedna u Melbourneu došao do najboljeg renkinga karijere, 128. mjesta, zaradivši pritom 155.000 australskih dolara, što je daleko više nego što bi ikada zaradio dizanjem zidova, stupova i cementiranjem. 

Nema sumnje, devetomjesečna pauza dobro mu je došla. Pronašao je sreću i smisao, nanovo otkrio ljubav za tenisom. A epizode s bauštele uvijek će se sjećati.

- Svako toliko kad na putovanjima vidim potporni zid pomislim kako ga znam podignuti. To mi je dobar podsjetnik da sam odabrao pravi put. Odlazak iz tenisa bio je najbolja stvar koju sam mogao napraviti – došao je Bolt do istog zaključka kao još jedan Australac John Millman. 

On je također, zbog učestalih problema s ozljedama, bio na rubu oproštaja od tenisa. Čak je radio u banci, a onda se vratio i na lanjskom US Openu pobijedio Rogera Federera. Tu je i mladi Alex de Minaur, prvi australski „reket“ koji je već u top 30, pa Matthew Ebden koji se vratio nakon teške ozljede i igra odlično...

Svaka od tih priča lijepa je, posebna na svoj način i čini Australiju ponosnom. Za razliku od recimo razvikanih i kontroverznih Nicka Kyrgiosa i Bernarda Tomića koji su trebali biti predvodnici novog vala australskih tenisača, ali su za sada puno više pažnje, i to primarno negativne, privlačili svojim nedoličnim ponašanjem i izjavama nego uspjesima na terenu. ∙

 

Želiš prvi znati vijesti o Hajduku?

SD Hajduk
Naslovnica Tenis