Sport Strani nogomet

otvoreno pismo

'Zašto na poluvremenu niste uhitili Ramosa, zašto ste mu dopustili da ubije Ljepotu kriminalnim činom?'

otvoreno pismo

Gospodine Juri Lutsenko, državni tužitelju Republike Ukrajine, dopustite da Vam se obratim ovim ogorčenim pismom!

Odmah da kažem, nemam lijepe riječi za Vas. Dapače, želim Vas javno prozvati zbog golemog propusta koji ste počinili u subotu navečer oko 21.10 po hrvatskom, odnosno 22.10 po ukrajinskom vremenu. Pogađate već: radi se o zbivanjima na finalnoj utakmici Lige prvaka između Reala i Liverpoola, koja se odigrala u glavnom gradu Vaše domovine, drevnom Kijevu.

Kriminalni čin!

Da ne okolišam: oštro Vam zamjeram što na poluvremenu utakmice niste poslali svoje ljude u svlačionicu Reala da uhapse kapetana te momčadi, stopera Sergija Ramosa (32), i da ga odmah strpaju u pritvor pod optužbom za namjerno nanošenje teške tjelesne ozljede napadaču Liverpoola Mohamedu Salahu (26), porijeklom Egipćaninu.

Moja je pretpostavka da ste gledali to finale. No čak i da niste, smatram da Vas to ne ekskulpira od odgovornosti: s obzirom na važnost i značaj te utakmice, kao i na činjenicu da se na Olimpijskom stadionu u Kijevu među 63.000 gledatelja našlo barem 50.000 stranaca (što Engleza, što Španjolaca), držim da ste morali imati svoje ljude na stadionu, kako bi intervenirali u slučaju kakvog kriminalnog čina.

A upravo se to, dakle kriminalni čin, dogodilo u 25. minuti utakmice u Kijevu. Ako niste vidjeli, mogu Vam iznijeti što se tada zbilo.

Dakle, u duelu za loptu našli su se Salah i Ramos. Ovaj potonji je lijevom rukom uhvatio Salahovu desnu ruku u „polugu“ (radi se o tehničkom izrazu iz borilačkih sportova) i svojom tjelesnom masom, iskoristivši činjenicu da je 10-15 kilograma teži od Salaha, uspio zarotirati Salahovo tijelo do položaja u kojem je teška ozljeda Egipćanina bila neminovna: Salah je pao na lijevo rame, koje mu je odmah izletjelo iz ležišta, te je morao napustiti teren i otići u bolnicu.

Dapače, Salah je još i dobro prošao, jer da se nije dovoljno zarotirao udesno (i time pao na lijevo rame), doživio bi još mnogo ozbiljniju ozljedu desnog ramena. Gospodine Lutsenko, ako mi ne vjerujete, konzultirajte se s nekim ortopedom. Vi možete reći da je nogomet kontaktni sport, odnosno da Ramos nije imao namjeru onesposobiti Salaha. Srećom, danas raspolažemo s tehnologijom koja nam može dati uvjerljiv odgovor na tu dilemu. Dovoljno je da uključite kompjutor i pogledate snimku Ramosova starta.

Sve s namjerom

Vidjet ćete, gospodine Lutsenko, da je Ramos ne samo uhvatio Salahovu desnu ruku u „polugu“, nego mu ni u padu (kada je već bilo jasno da Salah više ne može doći do lopte) nije pustio tu desnu ruku, znajući da će mu time izazvati ozbiljnu ozljedu.

Onaj tko zna izvesti „polugu“, taj zna i posljedice tog zahvata. U najboljem slučaju dolazi do istegnuća ligamenata ramena, a u težim slučajevima do frakture ključne kosti ili iščašenja ramena. Upravo to prolongirano zadržavanje Salahove ruke dokazuje namjeru ozljeđivanja.

Osim toga, imamo i motiv kriminalnog čina. Ako niste gledali utakmicu, mogu Vam i to ukratko iznijeti.

Do te 25. minute utakmice, dok je Salah bio zdrav, slavni Real praktično nije mogao prijeći centar igrališta. Da budem iskren: mislim da igrači Reala nisu uopće znali gdje se nalaze i što im se događa. Jer Liverpool je, predvođen Salahom, igrao takav presing da Ramos i drugovi nisu uspijevali prenijeti igru na protivničku polovinu. O tome svjedoči statistika posjeda lopte u tih prvih 25 minuta: 68:32 za Liverpool.

Kao vrlo inteligentan igrač, Ramos je shvatio da sa Salahom u igri Real do kraja utakmice neće niti doći do šesnaesterca Liverpoola, a kamoli napraviti štogod ozbiljnije u tom finalu. I onda je počinio to što je počinio, i postigao svoj cilj: igrači Liverpoola od šoka su potonuli, a posjed lopte se nakon Salahove ozljede potpuno promijenio: 66:34 za Real. Dalje je sve bilo stvar Realove rutine.

Za razliku od Vas, nisam stručnjak za organizirani kriminal, pa mogu tek amaterski iskazati da to što je Ramos učinio zavrjeđuje zatvor od jedno dvije godine, uz doživotnu zabranu bavljenja nogometom. Dobro, uz kvalitetnog odvjetnika možda bi se mogao izvući s uvjetnom kaznom i zabranom igranja od šest mjeseci ili godinu dana. Ali da bi došlo do juridičke pravde, bilo je nužno da Vi uhapsite Ramosa i strpate ga u pritvor.

Imali ste 15 minuta do kraja poluvremena i još 15 do početka drugog poluvremena, ali niste napravili ništa: Ramos je u drugom poluvremenu uredno istrčao na teren, kao da pola sata ranije nije namjerno ozlijedio nedužnog čovjeka. Gdje su Vam oči bile, gospodine Lutsenko?

Ima još jedna stvar koja otežava Vaš propust: Mohamed Salah nije samo jedan od najboljih nogometaša svijeta; on je istovremeno i tip koji ima dječački osmijeh. Kakav sad crni dječački osmijeh, pitate Vi. Gospodine državni tužitelju, to je osmijeh djeteta koje se igra. To je nogomet Mohameda Salaha.

Ubio je Ljepotu

Takav osmijeh u svjetskom nogometu nismo imali još od brazilskog čarobnjaka Ronaldinha, a on se pojavio početkom milenija. Dvadeset godina smo čekali na takav osmijeh, gospodine Lutsenko. Time je Ramosov krimen još teži. Možete Vi sada reći da je impresija o „dječačkom osmijehu“ jedna potpuno subjektivna kategorija, koja nema veze s određivanjem kaznene odgovornosti.

U tom slučaju, dužan sam Vas obavijestiti da Ljepota, ona koja se piše s velikim „Lj“, obično i jest stvar subjektivnog dojma.

Nekad se ta Ljepota pojavi u formi glazbe, nekad književnosti, nekad slikarstva ili baleta, a nekad, nećete vjerovati, u nogometu. Dokaz tome je Mohamed Salah.

Gospodine Lutsenko, ne morate biti sentimentalni poput mene, ali držim da biste morali uvažiti argumente koje sam iznio. I sad Vas pitam, po posljednji put: zašto na poluvremenu niste uhapsili čovjeka koji je ubio Ljepotu?

Želiš prvi znati vijesti o Hajduku?

SD Hajduk
Naslovnica Strani nogomet