Sport Strani nogomet

ponos baskije

Predsjednik Athletic Bilbaoa gostovao na ECA-inoj konferenciji u Hajdukovoj organizaciji: Očuvanje identiteta od temeljne je važnosti za klub!

ponos baskije

Predsjednik Uprave Athletic Cluba Jon Berasategi bio je jedan od predavača na dvodnevnoj konferenciji koju su Splitu uspješno organizirali ECA (European Football Association) i HNK Hajduk. Na konferenciji su izlaganja imali predstavnici više klubova i institucija, a Berasategi je svoju prezentaciju temeljio na pogledu na uspjeh kroz sustav vrijednosti kluba u strukturi upravljanja. 

Brand strategija Athletica je vjerojatno svjetski poznata. Možete li objasniti vašu trenutnu strukturu „socios“ modela i zašto je ova baskijska strategija i tradicija tako važna? Je li baskijski identitet (inzistiranje na lokalnim igračima) upisan u statutarne odredbe kluba?

- Neke od najvažnijih rasprava vremena u kojem živimo vezane su uz pitanje identiteta.  Uobičajena definicija identiteta pretpostavlja da je identitet ono što nas čini onakvim kakvim jesmo i što smo. Ono s čime se poistovjećujemo. Athletic drži jasnu poziciju po pitanju svog identiteta i njegovo očuvanje je od temeljne važnosti za klub. Činjenica kako je struktura suvereniteta i upravljanja klubom vezana uz članove predstavlja samo jedan od stupova njegovog identiteta.

- Drugi ključni stup je naša sportska filozofija koju, iako nije uključena u statutarne odredbe, uvelike prihvaćaju svi naši članovi. Riječ je o sto godina staroj filozofiji, utemeljenoj u tradiciji koja se prenosila s generacije na generaciju. To što smo različiti ne znači da smo ništa bolji ili gori jer smisao nije da budemo drugačiji, već da budemo ono što jesmo i ono što želimo da budemo. Svjesni smo činjenice da nas naš identitet čini drugačijima, ali zbog toga je naš put, odnosno model upravljanja, jedinstven unutar elite nogometnih klubova. Naša sportska filozofija, a koju održava sastav prve momčadi, omogućava nam snažan i čvrst osjećaj pripadnosti.

Vaši suparnici, Real Sociedad, u početku su imali sličnu strategiju poput one koju ima Athletic, ali su se onda odlučili da usvoje strukturu rada koja je karakteristična za tzv. mainstream upravljačku politiku: transferi, internacionalizacija, sponzorstva i slično. Koji je onda model ispravniji? Athleticov ili Real Sociedada? Koje ključne elemente mogu drugi klubovi naučiti i usvojiti u odnosu na Athleticov model?

- Odgovor na ovo pitanje nije koji je model ispravan, a koji ne, već u kojem smjeru nogomet ide i u kojem smo smjeru svi mi odabrali ići. Nije na Athleticu da procjenjuje svoje supranike ili njihove odluke, a koje su vrijedne poštovanja. Konkretno, vezano za Vaše pitanje, činjenica je da je Real Sociedad sedamnaest godina imao sličnu sportsku filozofiju našoj, tijekom 1970-ih i 1980-ih, ali isto je tako činjenica da je Glasgow Celtic osvojio Europski kup 1967. godine s igračima koji su bili isključivo iz Škotske.

- Ono što valja zamijetiti jest da je tijekom većeg dijela nogometne povijesti sastav prve momčadi bio vezan uz prostor odakle je klub potekao. Ovaj čimbenik je također bio sastavni dio sportske prirode same igre. Rezultat takvog pristupa je bio jednakost među suparnicima, sportski duh nogometa koji je onda omogućio klubovima poput Celtica, Nottingham Foresta, Ajaxa, Benfice, Steaue Buchuresta (sada službenog naziva „FCSB“) i Hamburga da osvoje Europski kup. U prvoj momčadi ovih klubova su bili većinom lokalni ili nacionalni igrači.

Athletic je tradicijski klub s jasnom poveznicom prema baskijskom identitetu, ali svejedno morate biti moderni: imate novi stadion, imate sponzora na dresovima...Hoće li klub morati mijenjati svoje strateške odluke u budućnosti kako bi postao globalni brand? I hoće li se te promjene odraziti na, primjerice, politiku inzistiranja na igračima koji su isključivo iz Baskije?

- O budućnosti kluba odlučuju članovi. U svakom slučaju, tradicija nije u sukobu s modernošću, kamoli s inovacijama. Sama Baskija je jako dobar primjer takvog odnosa. Natjecanje postaje sve zahtjevnije i svake godine pridodaje nove izazove za klubove poput našeg. No, nogomet je momčadski sport, a momčad uvijek ima sposobnost da nedostatke pretvori u prednosti kroz neopipljive čimbenike koji su povezani sa stavom, predanosti, željom i povjerenjem.

- Za Athletic, priznanje ili uspjeh ne mora doći samo kroz slavu pobjede. Naravno da ćemo dati sve od sebe da pobijedimo, ali pravi izazov ostaje u tome da se natječemo svake sezone i da pritom ostanemo vjerni našem identitetu. Univerzalni prestiž klupskog branda ne može biti isključivo vezan za pobjede, posebno ne u sportu gdje samo jedna momčad može izaći kao pobjednik. Vaši principi, načini na koji odabirete izvojevati pobjedu su također bitni. Sportska veličina je uvijek bila vezana uz vrijednosti poput predanosti, žrtve, časti, velikodušnosti, osobnog razvoja i, iznad svega, uz vrijednost jednakosti među sudionicima natjecanja. Pobjednička momčad nije uvijek najbolji predstavnik navedenih sportskih vrijednosti.

Athletic ima strateški dokument s naslovom „Construyendo nuestro futuro“. Možete li naglasiti ključne odrednice klupske strategije, posebno u odnosu naspram socios modela upravljanja? Smatrate li važnim za „socios“ klub da ima i da implementira neku vrst dugoročne strategije i planiranja?

- Osim posebnih dokumenata, od iznimne je važnosti za klub poput Athletica da održava ravnotežu između kratkoročnih i dugoročnih planova. Bez obzira na činjenicu što živimo u svijetu trenutnih rezultata, kao što je i svijet nogometa, Athletic je klub star sto godina s tradicijom koja se generacijama prenosi s koljena na koljeno i kojoj klub želi ostati vjeran. To znači da, s jedne strane moramo dati sve od sebe kako bi imali najbolje što možemo dati u sportskom smislu u svakoj utakmici, a s druge strane ne smijemo iz vida izgubiti naš identitet. Težak je to izazov koji nužno zahtijeva sudjelovanje i uvjerenje onih pravih vlasnika klupske sudbine – njegovih članova. I riječ je o izazovu koje utječe na sve klupske odjele te je i zbog tog razloga potrebno imati dobro strukturiranu i dobro osmišljenu strategiju.

Jedan od razloga međunarodne prepoznatljivosti vašeg kluba je i izraz „sentimento Athletic“. Možete li pojasniti o čemu je tu riječ?

- „Sentimento Athletic“ je osjećaj pripadnosti klubu. Riječ je o osjećaju poistovjećivanja s nogometnom momčadi unutar koje se osjećate adekvatno predstavljeni. Sportska filozofija na koju se oslanjamo, odnosno činjenice da samo igrači koji su rođeni ili trenirali na baskijskoj grudi mogu igrati za prvu momčad, i to bez obzira na njihovu rasu, vjeroispovijest ili ideologiju, jest ono što umnožava taj osjećaj zastupljenosti. Riječ je o pravoj vezi koja je također u suodnosu s jedinstvenim modelom upravljanja klubom, a što onda dodatno pojačava i naglašava taj osjećaj povezanosti. Čak štoviše, ovaj oblik filozofije je povezan s velikim brojem vrijednosti i načela koji su u izravnoj vezi sa sportom poput snage, velikodušnosti, sportskog duha, poštivanja prema suparniku, predanosti, radu...

Athletic je odlučio zadržati svoj „socios“ model čak i u trenucima kada su drugi klubovi u Španjolskoj mijenjali svoju vlasničku strukturu. Koji su bili razlozi iza takve odluke – i je li to bila isključivo odluka na razini kluba, ili je odluka o „socios“ statusu donesena sa strane nogometnih ili državnih institucija?

- Plan o restrukturiranju iz 1992. koji je uvela španjolska vlada za nesolventne klubove u LaLigi, tražio je da se svi dugovima opterećeni klubovi privatiziraju. Iznimka je vrijedila za svega četiri solventna kluba u to vrijeme, a jedan od njih je bio i Athletic koji je mogao birati hoće li se preoblikovati u klub s privatnim vlasništvom ili će ostati sportsko udruženje. U slučaju Athletica dileme uopće nije bilo: riječ je o svojini koja pripada svakom njegovom članu. Opet, valja naglasiti, odgovor leži u konceptu „identiteta“.

U kontekstu brzih transformacija ekonomskog krajobraza današnjice, jeste li ikada pomislili kako je vaša vlasnička struktura na bilo koji način ograničavajuća za klub u usporedbi s drugim klubovima u Španjolskoj koji imaju privatne vlasnike? Posebno u smislu privlačenja ulaganja, sponzorskih ugovora, razvoja branda i slično? Ili je ovakav model pomogao klubu na tržištu?

- Temeljna razlika između kluba kojima upravljaju članovi i privatnih kluba leži u tome tko upravlja suverenitetom kluba i koji na taj način određuje kako se bira upravljačko tijelo kluba. Iako većinsko vlasništvo to koje određuje kapacitete za donošenje odluka u privatnim sportskim korporacijama, u našem slučaju Upravni odbor se bira svake četiri godine nakon biračkog procesa unutar kojeg svi članovi mogu sudjelovati i unutar kojeg svaki član ima pravo na jedan glas. Područja upravljanja u klubovima gdje članovi biraju upravi i privatnih klubova su slična: od sportskog dijela, ekonomskog, financijskog i tako dalje, no s jednom ključnom razlikom. Režim odgovornosti Upravnog odbora je mnogo stroža u strukturi upravljanja gdje članovi imaju glavnu riječ i, iznad svega, Upravni odbor mora uvijek voditi računa o vrijednostima kluba kada donose odluke, kao i o mandatu na osnovu kojeg su izabrani većinskim glasovima članova.

Razgovor je odrađen u suradnji s News Tank Football.

Želiš prvi znati vijesti o Hajduku?

SD Hajduk
Naslovnica Strani nogomet