Sport Strani nogomet

velika preobrazba

Ronaldo - od umišljene zvijezde do emotivnog junaka

velika preobrazba

Messi, Ronaldo... Ronaldo, Messi... Kada se priča o najboljim nogometašima svijeta u gotovo 99 posto slučajeva priča se tu vrti. Samo je pitanje poretka, ovisno i o osobnim simpatijama. Ali konačno je Ronaldo u jednoj kategoriji nedvojbeno uspio preteći Messija. Napokon je za razliku od Barceloninog Argentinca s reprezentacijom osvojio jedan veliki trofej.

Dva nogometna čarobnjaka obilježila su posljednje desetljeće najvažnije sporedne stvari na svijetu, rivalstvom koje se dodatno rasplamsalo onog dana kada je Portugalac stigao u Real Madrid. I kada su u pitanju osvojeni trofeji, klupski ili individualni, golovi, uglavnom ih dijele samo nijanse. Dosad je u toj utrci Messi bio u blagoj prednosti (primjerice 5:3 u Zlatnim loptama).

No, sada ga je EuRonaldo pretekao osvajanjem prvog velikog reprezentativnog trofeja. A koji mu nakon osvajanja i Lige prvaka donosi sasvim sigurno i novu Zlatnu loptu.

Nakon poraza u finalu Eura 2004., još jednog polufinala, četvrtog mjesta na SP-u 2006. konačno je Ronaldo osvojio trofej s Portugalom. Messi pak ima čak četiri finalna poraza s Argentinom, od čega tri u nizu u zadnje dvije godine , SP 2014. i dvije Copa Americe, prošlog i ovog ljeta.

Ronaldove suze postale su konačno suze radosnice, dok je Messi najavio povlačenje iz reprezentacije iako ipak posljednjih dana stižu vijesti kako se to ipak neće dogoditi.

Ronaldo se od navodno arogantne, nekima antipatične zvijezde kakav je dojam ostavljao jednom dijelu navijačkih masa u samo jednom turniru pretvorio u emotivnog junaka, i to bez obzira što u zadnjem činu drame nije gotovo ni sudjelovao. A možda baš i stoga što jest, ali ne u ulozi u kojoj smo ga navikli gledati. Jer se u finalu dugo na terenu borio sam sa sobom i željom da ostane tamo unatoč ozljedi, jer se kapetanski pretvorio i u najvećeg vođu, navijača, pa čak i trenera. 

Kao što je u četvrtfinalnu protiv Poljaka u gomili našao skrivenog Moutinha i rekao mu da će baš on pucati penal i da će zabiti kao što je i napravio. Baš kao što je i u finalu ozlijeđenog Guerreira nagovarao da u zadnjim trenucima uđe na teren i barem smeta Francuzima. Postao je sve ono što mu je nedostajalo tijekom svih ovih godina. 

Nije više rasplakana zvijezda nego i emotivac kojem je stalo do momčadi. I zato je ovaj put zaradio i simpatije mnogih neutralaca, koje su kulminirale nakon što je Eder zabio gol zbog kojeg je kapetan podigao trofej kojeg je sanjao od dječačkih suza nakon poraza od Grčke u finalu u Lisabonu 12 godina ranije. Ronaldo više nije Eder.

Želiš prvi znati vijesti o Hajduku?

SD Hajduk
Naslovnica Strani nogomet