Sport Strani nogomet

NABRIJAVANJE UOČI UTAKMICE

Poljska u kockicama, Talijana ni u tragovima: Poznanj je naš!

NABRIJAVANJE UOČI UTAKMICE
U onom trenutku kada je Nizozemac Kuijpers prošle nedjelje u Poznanju odsvirao kraj na utakmici Hrvatska – Irska, a slavljenički taktovi ispratili oduševljenu masu u kockastom, glavni grad takozvane Velike Poljske postao je Hrvatska u malom.
Dotad dominantni, raspjevani i u alkoholu nezasitni Irci, njih blizu 40.000, polako su slomljeni umorom i tugom kupili stvari i kretali za Gdanjsk, a Poznanj ostavili pobjednicima, koji su čekali svoje drugo pojavljivanje na stadionu Mijeski u Bugarskoj ulici na zapadnom izlazu iz grada.

Kako je Hrvatska kao i Brazil, uvijek imala izbornika barem onoliko koliko i stanovnika,  a često i više, tako se u zagrijavanju za „finale prije finala“ i utakmicu vrijednu četvrtfinala Eura, moglo čuti 'mali milijun' teorija kako bi Bilićevi jurišnici trebali probiti talijanski bedem.

„Treba odmah napasti, treba im opipati puls, pa jurnuti, ako prvi povedemo, dat ćemo im tri komada, uništit će ih Mandžukić i Perišić…“.

Koliko se samo optimizma i nade nakupilo u srcima nogometnih fanova, koji su se zadržali u Poznanju i okolici, u kućama i stanovima, kampovima i kamperima, šatorima i vrećama za spavanje. Nemalo je onih, koji nisu spavali u noći sa srijede na četvrtak, dok su kolone s 'pojačanjima' pristizale sa svih strana svijeta.

Sreli smo tako društvo iz kanadskog Hamiltona, njih desetak, svi prigodno obučeni u trenirke tamošnjeg hrvatskog nogometnog kluba, svi inficirani nogometom i starim krajem.
- Nama je ovo doživljaj života, ljudi ne mogu ni zamisliti kolika je naša nostalgija i koliki je naš ponos kada Hrvatska igra na natjecanju kakvo je Europsko prvenstvo. Ne znam koliko bih platio, samo da mi je doći do jednog originalnog dresa s onim zastavicama ispod grba, koje označavaju s koje je utakmice. Cijeli život ostao bi uokviren u mojoj sobi – izrekao je svoju najveću želju, osim naravno pobjede nad Italijom, jedan od njih porijeklom iz Požege, dok su se redale pjesme i runde 'Lecha' u kišnoj poznanjskoj noći.

Neki su u pomoć pozivali i Svetog Antu.
- Nazvala me supruga u srijedu i kazala kako je s jednogodišnjom kćerkicom Sarom bila na blagoslovu na Antunovu. Sav sam se naježio, a vjerujem da će to biti dobar znak za četvrtfinale, izborili ga protiv Italije ili u Gdanjsku  protiv svjetskog i europskog prvaka – kazao je jedan navijač, taman dok je oko jedan popodne prestajala dosadna kiša i glavni trg Stary Rinek pretvarala u festival hrvatskih navijačkih koračnica.

Za razliku od "irskih dana" kada se sve zelenilo, Talijana je bilo samo u tragovima, njih stotinjak ili dvjesto moglo se vidjeti u malim grupicama, dok se brojka kockastih dresova rapidno povećavala što se bližila utakmica. Negdje oko tri popodne zapaljene su i prve baklje, dok se atmosfera žarira i palila uz povike "Poznanj je naš".

Srećom da je razum ovoga puta prevladao pa ni jedna baklja nije krenula prema snagama reda, pozicioniranim na svim strateškim mjestima. Oko četiri do pet tisuća Hrvata gromoglasno se nabrijavalo na utakmicu, a kojih dva sata do njezinog početka sedam motorista iz Požege i Pleternice uz zaglušujuću buku pojavilo se na Starom Ryneku. Bljeskali su fotoaparati, a onda je polako počela utrka za tramvajima i taksijima, koji su vodili prema Majeskom.

U boj za narod svoj i četvrtfinale krenut će se od 18 sati. Svi zajedno i svim snagama.


SN, FOTO: S. RANČIĆ / CROPIX

Želiš prvi znati vijesti o Hajduku?

SD Hajduk
Naslovnica Strani nogomet