Sport Rukomet

stručno oko

Metličić: Nemamo momčad za titulu svjetskog prvaka, puno će ovisiti o Duvnjaku

stručno oko

Svaki put kad na kalendaru okrene list na kojem piše “siječanj”, Petru Metličiću srce zatitra. Jer siječanj je u rukometnom svijetu sinonim za veliko natjecanje. Ovaj siječanj, konkretno, znači Svjetsko prvenstvo u Danskoj i Njemačkoj.

Naš proslavljeni rukometaš, svjetski prvak i olimpijski pobjednik, zbivanja iz te dvije zemlje pratit će iz topline svog doma u Splitu. Nema namjeru otputovati pa uživo pogledati neku utakmicu. Ima dovoljno svojih obveza vezanih za Akademiju Balić-Metličić koju vodi s Ivanom Balićem. No o tome nešto kasnije. U fokusu našeg razgovora je Svjetsko prvenstvo i novi izazov za “kauboje” Lina Červara.

Što očekujete od naše reprezentacije?

– Ciljevi su uvijek visoki i s nama je sve moguće, ali treba biti realan i reći da ne spadamo u najuže kandidate za osvajanje medalje – otvoreno će Pero.

Objasnio je zašto:

– Naravno da treba težiti najboljem, ali ovo je realnost. Nemamo momčad za svjetskog prvaka, a koliko vidim izbornik također kaže da je glavni cilj biti među sedam i izboriti kvalifikacije za Olimpijske igre u Tokiju. No to ne znači da nismo kvalitetni. Možemo pobijediti bilo koga i nitko nas ne smije podcijeniti.

Jeste li zadovoljni našim rosterom? Nedostaju Marić, Mamić i Pavlović?

– Imamo kvalitetu, ali će puno toga ovisiti o Duvnjakovu stanju. Marić ima jako dobru sezonu, Mamić je dugo ozlijeđen i pitanje je koliko bi mogao pomoći, a na Pavlovićevoj poziciji (op.a. srednji vanjski) nismo deficitarni. Nažalost, fali nam kontinuitet i sigurnost na vratarskoj poziciji. Uvijek je ista priča, ali je činjenica da smo promijenili puno vratara.

Izbornik kaže da nemamo lijevog beka, slažete li se?

– To je problem koji traje već godinama. Gojun i Vuković pričaju mi da je Slija (op.a. Slišković) stvarno dobar. Možda on ovaj put bude taj. Moguće je da tu Červar koristi i Duvnjaka jer smo na srednjem vanjskom ionako jaki s Cindrićem i Karačićem.

Pivoti? Više nemamo toliko jaka imena na papiru?

– Pivoti su dosta dobri. Kozina može u oba pravca i igra dobro u Göppingenu, napadački je bolji od Muse koji je zato bolji obrambeno. Marić bi tu bio glavna napadačka opcija jer je najsličniji Suliću i Voriju.

Opet će dosta toga ovisiti o Duvnjaku?

– Naravno. On tvrdi da je zdrav, premda meni baš i ne izgleda tako. Kamo sreće da tako bude jer nam je potreban Dule u pravom izdanju.

Što će biti naš forte?

– Obrana. Tu imamo Musu, Dulu, Vrankovića... Bolji smo obrambeno nego napadački. Kvalitetnom obranom možemo doći do laganih golova iz kontri, a tu smo brzi preko Štrleka, Mandića, Horvata, Cindrića i Karačića. Šest na šest ćemo teško igrati protiv bilo koga. Imamo dobre ljevake Stepančića, Šebetića koji je produžio ugovor i Vrankovića.

A gdje smo tanki?

– Desno krilo moglo bi biti problem jer će nakon ozljede Božića Pavletića Horvat vjerojatno igrati maksimalno, a to je u njegovim godinama teško. Ne znam koliki je kapacitet Vida koji je uskočio. Baš mi je žao Božića Pavletića, mogao je “eksplodirati” na prvenstvu. Golmani mogu biti problem, kao i lijevi bek. Fali širine.

Od koga vi puno očekujete?

– Od Vrankovića, Mandića, možda Jaganjca i Šipića ako budu unutra, također i Sliškovića. Nadam se da će golmani biti pravi, a da će Šego pokazati da je taj.

Ajmo malo na suparnike. Otvaramo protiv Islanda.

– Njima sve ovisi o Palmarssonu. Ako mu se dopusti, najbolji je igrač na svijetu. Također je tu i Sigurdsson. Ta će nam utakmica pokazati u kojem pravcu idemo.

Japan, Makedonija, Bahrein?

– Makedoncima su najveća snaga izbornik Raul Gonzalez i Kiril Lazarov. Iskusni su i opasni, iako ne vidim kako možemo izgubiti od njih. Japance vodi Islanđanin Dagur Sigurdsson, bivši izbornik Njemačke, a s Bahreinom smo se mučili u kvalifikacijama za Olimpijske igre u Rio de Janeiru. Njihov nam stil ne paše, 3-3 po cijelom terenu. A mi smo takvi da nikog ne možemo dobiti s pola snage.

Po mnogima će se protiv Španjolske u zadnjem kolu odlučivati o pobjedniku skupine?

– Na papiru bi tako trebalo biti. Španjolci su favoriti skupine, ali nam leže. Možemo im se suprotstaviti plićom obranom jer nemaju izrazite šutere. Porazom bismo pali u zonu od petog do osmog mjesta, no čak i da prenesemo sva četiri boda nismo sigurni u polufinalu. 

Tko su favoriti za zlato?

– Danska, Njemačka, Francuska, čak i Španjolska iako ne vjerujem baš u njih, no moj su izbor Švedska ili Norveška! Sviđa mi se njihov stil, mladi su i poletni. Lijepo je što su domaćini dvije rukometne nacije, atmosfera će biti sjajna.

A atmosfera je odlična i u Akademiji Balić-Metličić. Njihovi seniori vode u 2. ligi Jug s osam pobjeda u isto toliko utakmica, a prošle su godine kadeti osvojili drugo mjesto na Prvenstvu Hrvatske, što je bio najveći uspjeh.

– Zadovoljni smo, imamo dosta djece. Pojačani smo Ljubom Vukićem koji je prestao igrati i radi kao trener. Tu cijelu kadetsku generaciju prebacili smo u seniore i dodali par starijih igrača. Momci žele naprijed i moramo ih pratiti. Oni su većinom maturanti, na prekretnici, volio bih da upišu fakultete da imaju opciju B u životu.

Razmišljate li o Premijer ligi?

– Zasad ne. To nije realno.

Zašto?

– Premijer liga je ozbiljnija i financijski zahtjevnija. Puno ovisi i o Gradu Splitu, želi li on to... Kako god bilo, Split mora imati klub u Premijer ligi.

No Premijer liga zasad je jako daleko. Vaša Akademija tek treba ući u Prvu ligu Jug, na kojoj Split drži posljednje mjesto. Kako komentirate stanje u klubu vaše mladosti?

– Situacija nije riješena, puno je dugova i problema. Split nije slučajno tu gdje jest. Netko je kriv. Nečiji ga je rad doveo do ove pozicije. To je klub svih nas. Vjerujem, ipak, da neće ispasti iz lige.

Ni cjelokupni dalmatinski rukomet ne stoji najbolje, nemamo premijerligaša?

– To je najveća tragedija. U nekim slučajevima klubovi su sami krivi, ali bi i Hrvatskom rukometnom savezu trebalo biti u interesu probuditi Dalmaciju. Ima talenata, ali je očito problem novac. Moramo imati 2-3 premijerligaša, a bez uvrede ikome, Split mora biti predvodnik dalmatinskog rukometa.

Vaš prijatelj i partner Ivano Balić postao je predsjednik Županijskog saveza pa se iz prve ruke možete upoznati s problemima koji tište klubove?

– Puno je problema, uglavnom financijskih. Problem je i struka, što je opet vezano za novac jer klubovi ne mogu plaćati trenere i njihovu edukaciju. U našem gradu se nažalost stvari najmanje pomiču po pitanju uvjeta za rad i ulaganja u rukomet, pa i u sport općenito.

 

Sve više igrača u reprezentacijama

Osim u rezultatima mlađih uzrasta, a ove sezone i seniora, dobar rad Akademije Balić-Metličić ocrtava se i u sve većem broju njihovih igrača na popisima raznih uzrasta hrvatske reprezentacije.

Od seniorske naniže. Na Červarovu je popisu bio Marin Šipić, momak ponikao u Akademiji koji trenutno igra za Nexe, a na popisu izbornika juniorske reprezentacije Davora Dominikovića nalaze se još trojica igrača koje je stvorila baš Akademija: Danijel Papić (Ribola Kaštela), Darijo Raguž (Spačva Vinkovci) i Filip Šušnjara (Dobova, Slovenija) koji je pričuva. A u nižim uzrasnim kategorijama ima ih još. Oni su ponos Akademije. 

Balić me navukao na američki nogomet

Što Petar Metličić radi izvan rukometa?

- Opet se bavim rukometom, haha! Radim sa seniorima, mlađima, početnicima...

Nađe se vremena za obitelj?

- Nađe. Baš smo za praznike bili u Beču supruga, dva sina i ja.

Jesu li sinovi u sportu?

- Mlađi sin Roko (12) je, baš je zaluđen i ambiciozan. Igra na srednjem vanjskom, kao Ivano, haha! Nije mi važno da bude najbolji, nego da što duže ostane u sportu. Nadam se da mu prezime neće biti teret. Stariji Jure (17) trenirao je sve i svašta, a sad je fokusiran na školu.

Što vas opušta u slobodno vrijeme?

- Gledanje sporta, a posebno me u zadnje vrijeme intrigira američki nogomet. Ivano me time “zarazio”. Gledam i hokej, NHL. Balun mi je posta’ dosadan. 

 

Želiš prvi znati vijesti o Hajduku?

SD Hajduk
Naslovnica Rukomet