Svaka lijepa priča o rukometu počinje s Atlantom, Portugalom i Atenom. Prošlo je već 12 godina otkad se nismo popeli na vrh postolja. Nema zlata, a bez zlata priča nikad nije ista. Nisu Francuzi dobri zato što ponekad pobjeđuju, nego zato što osvajaju. Čak i kada nisu pravi, pišu Sportske novosti.
Ova generacija rukometaša imala je veliki broj pokušaja da se domogne zlatnog odličja, imala je velikih i malih prilika, ali nije to nikad uspjela. To je znak da nakon nekog vremena treba početi raditi zaokret, pooštriti kriterij i težiti da se priča vrati tamo gdje je nekad bila. Na staroj slavi se ne živi vječno. Pričati stalno “evo sad ćemo”...
Rio je bio katastrofa, veliko razočaranje, pljuska koju nismo željeli ni naslutiti. Tužno nam je doći u Future Arenu i sjetiti se...