OstaloIz zente na baterije

Mi smo prvaci: Zvonko je ka’ Rimac, po' svita jedri na njegovim brodovima

Piše Sandra Barčot

U mnogim sportovima Hrvati vladaju svjetskom scenom, a među njima su Splićani odavno poznati kao vrhunski sakupljači odličja. Pa dvije nove titule koje su netom stigle u Split - ona svjetskog prvaka kao i viceprvaka, više nikoga i ne iznenađuje. Zanimljivo je da su te kolajne osvojene u olimpijskom sportu, ali u neolimpijskoj disciplini. To je prvenstvo svijeta u radio upravljanim jedrilicama koje se u organizaciji svjetske jedriličarske krovne organizacije odjedrilo u dalekom Brazilu, gdje je Zvonko Jelačić nanovo, i to treći put, uzeo naslov najboljeg na svijetu, a Ante Kovačević oko vrata stavio svjetsko srebro, dok je Mirko Ukas izborio visoko sedmo mjesto.

Trojac je to iz jedriličarskog kluba Zenta, onog kluba gdje tajnik tjera sportaše-jedriličare, skida im ponton za “spustit” brodove u more, gasi toplu vodu, blokira im ulaz u svlačionice, a oni svima u inat su još jednom potvrdili kako je njihova Zenta i dalje na tronu, klub koji u svijetu ima najviše osvojenih medalja u jedrenju s modelima. Pa i ne iznenađuje zajednička fotografije u ljetnom Brazilu, gdje caruje plus 33 stupnja u zraku, svih sudionika Svjetskog prvenstva u radio upravljanim jedrilicama klase “one metre”, njih preko sto, koji su i tim skupnim poziranjem dali podršku “zentašima” u borbi za mogućnost treniranje. Jer ovakve talente teško je izbrusiti, pogotovo kada se zna da Zvonko, 36-godišnji inžinjer brodogradnje u svom “book-u” ima tri naslova svjetskog prvaka, dva puta je bio treći, dok je na Europskom prvenstvu “pokupio” kompletnu gamu medalja – i zlatnu, i srebrnu i brončanu.

Ante Kovačević, 46-godišnji inženjer elektrotehnike, do sada je bio dvaput drugi na svijetu, jedan put treći, a ima i dva srebra sa europskog prvenstva, a najmlađi u ovom jedriličarskom triu Mirko Ukas, 34-godišnji inženjer pomorskog prometa, u samom je vrhu, uvijek je nadomak odličja, no kada ima ova dva sakupljača medalje ispred sebe, teško će još neko vrijeme do postolja.

- Ide i Mirku odlično, samo se mi trenutno guramo u prvi plan – šeretski dok namješta svoj model zbori Ante, koji je pune 33 godine u jedrenju.

Nakon što je sada pokojni Stanko Ninčević daleke 1985. oformio Zentinu modelarnicu, godinu kasnije uključio se u izradu modela i Ante, jer su tada svi imali u školi predmet tehničke kulture gdje su djeca radila - rukama!

– Napravili bi svi svoje modele, minijature jedrilica, dužina od pola do jednog metra, namontirali jedrilje, ali tada nismo imali upravljačku konzolu, već bi na prvenstvu splitskih osnovnih škola nas sto pustilo s jedne strane Jadranovog bazena “brodice” i kako kojeg vitar odnese do cilja. Moliš se da li si dobro natrima jedra, da tvoj model prvi uzme vitar, da te neki veći ne poklopi, pa... – vratio se u dobre prošle dane Kovačević, koji je sada u rangu pravog profesionalca što se aktualnog nadmetanja u radio upravljanim jedrilicama tiče i osvajanja odličja.

– Idu me medalje, no nisam ja profesionalac, meni je jedrenje hobi i odmor od rada u mojoj tvrtki za projektiranje “Kapar”, a Zvonko vam je pravi Rimac među jedriličarima, on pravi brode i sada je 20 posto svjetske flote jedrilo sa njegovim “Kantunom” – uvodi nas u novu sferu jedriličarskog sporta Ante prebacujući palicu Zvonku, koji se eto profesionalno bavi radio upravljanim jedrilicama.

– No odmah u startu, nema vam tu novca kao u drugim sportovima, sami smo platili odlazak u Brazil, oko deset tisuća kuna smo svaki izdvojili za prijevoz i smještaj, dok nam je Hrvatska zajednica tehničke kulture na osnovu našeg volontiranja s djecom i podučavanja u školi izrade modela, uplatila kotizaciju od 450 eura. To je to! - pojašnjava Zvonko, budući je taj profi predznak dobio zahvaljujući svojoj firmi “Sailboat RC” gdje radi modele za klasu “one metre”, imena “Kantun”, koji “nabrijani” za svjetske smotre, vrijede oko 3000 eura.

I sada svi traže Zvonkov brod, koji je prije devet godina pravljenjem jedra iz jednog komada” i “krivljenjem”, dobio brži brod od onog koji za pogon ima klasično šivana jedra. Inače njemu i partneru u tvrtki Josipu Marasoviću treba mjesec dana za napraviti jedan model, a kako je trenutno sada njih šest uposleno, “izbacuju” godišnje 60 modela. Po Zvonkovom dizajnu naravno. Dizajnu trostrukog svjetskog prvaka.

Pa vam sa splitskih Dragovoda on ove minijaturne jedrilice šalje u daleku Australiju, SAD, pa diljem Europe, no sada su sa narudžbama krenuli i Kinezi te Japanci.

Ako oni prihvate ovu klasu i Zvonkov model, bit će posla – dobacuje Mirko, koji jedri punih 17 godina, a radi u charter industriji, pa se gosti, ponajviše Englezi često raspituju za Zvonkove inovacije. Inače u Velikoj Britaniji preko dvije tisuće je sportaša koji sudjeluju na nadmetanjima u radio upravljanim jedrilicama, dok je ta brojka u svijetu preko deset tisuća natjecatelja, no desetorostruko je više amatera, koji vikendom uzmu model i joystick, stanu uz obalu bilo morsku bilo riječnu ili jezersku, i jedre. Organiziraju nadmetanja i trude se biti najbrži na regatnom polju.

– Jedri se s četiri vrste modela, one početničke od 65 centimetra, pa 70 centimetara te jedan metar gdje smo mi, i onaj od 1,2 metra. U Splitu trenutno na regatama sudjeluje preko 30 kormilara uzrasta od 16 do plus 65 godina, njih možemo nazvati poluprofesionalci. Putuju na regate, ulažu u brodove. No sve više je amatera! Kupe polovne brodove do 200 eura vrijednosti i nakon posla, umjesto u kafić, dođu do mora, spuste modele i jedre. Zabavljaju se, hodaju za jedrilicam pa ima i fizičkog napora, nadmeću se i dobro druže – kazuju nam dalje sva trojica, i Mirko, i Ante i Zvonko , sličice iz života jedriličara s modelima, te otkrivaju kako njihovi bodovi postižu zavidnu brzinu, od 4 do 5 milja. Sve je to naravno zanimljivo djeci, pa se polako i mališani zahvaljujući Hrvatskoj zajednici tehničke kulture te klubovima Zenti, Mornaru i Splitu, vraćaju izradi modela i jedrenju s joystickom.

Tijekom regate hodamo desetak kilometra, ali ključna je koncentracija

Za biti vrhunski kormilar u radio upravljanim jedrilicama, najvažnija je koncentracija. Oni tijekom nadmetanja imaju po 24 plova, u trajanju nekih 15 minuta, a kada je puno “vitra” onda se kormilari s joystickom u ruci, dobro istrče prateći s obale svoje modele. Po desetak kilometara znaju prijeći tako gore dolje, od starta, pa prateći modele pri okretima oko bove koja je udaljena od 50 do 80 metara, te nanovo u cilj.

Svo znanje iz jedrenja, a jedrim punih 29 godina, prenijeli smo na regate modela. Ovo vam je sport nijansi, milimetri odlučuju o svemu. Prvo u trimanju broda, ono što je na velikom brodu desetak centimetara, ovdje je deseti dio milimetra.

Uvjeti na moru, našem mini-regatnom polju, su isti kao i za velike krstaša ili olimpijske klase, pa nam to znanje itekako pomaže kada treba uhvatiti reful u pravom trenutku. I dok je na velikim brodovima izuzetno bitna fizička snaga, kod nas je obrnuto – koncentracija je najvažnija, iako se i mi nahodamo - dok slaže svoj brod od točno metra duljine, vadi iz futrole jedra, štima konopčiće koji drže jedrilje, oko vrata stavlja pojas od joysticka i svoje plovilo spušta u more, navodi nam Zvonko “formulu” uspjeha, za koju mu je trebalo godine i godine provedene na moru, sati i sati treniranja kako bi se sve bilo tip-top kada se dođe na regatu osvojiti zlato!

#JEDRENJE#ANTE KOVAčEVIć#ZVONKO JELAčIć#MIRKO UKAS