Ostalosve prvaci

Čudo iz Runovića, treniraju u Mračaja, ali ne nogomet: u 500 metara Vrljike kajak i kanu su hit

Piše Braco Ćosić

Dobro je poznato da je prostor Dalmatinske zagore nadaleko poznat po sportskim talentima. O kojem se god sportu radilo iz tog kraja imamo poznate sportaše. Iz Imotske krajine niknuli su poznati nogometaši, rukometaši, košarkaši, boksači pa oni iz raznih borilačkih sportova, kajakaši, kanuisti... Ovi posljednji su posebno zanimljivi jer iako krševita, Dalmatinska zagora i nema pogodnih vodenih resursa za ovu vrstu sporta.

No, kada se takvi već u ranoj fazi bavljenja veslanjem u kajaku i kanuu okite državnim i međunarodnim nagradama znači da ipak nešto ima u tim sportašima. I još kada vam oni dolaze iz Runovića, iz mjesta prvog registriranog kluba na području Imotske krajine NK “Mračaja”, alfe i omege nogometa toga područja. Bez obzira koji sve nogometni klubovi postizali rezultate, Mračaj je jedan i jedini. I sada se još jedan “Mračaj” uzdignuo na sportskoj karti Hrvatske. Kajak kanu klub “Mračaj” osnovan još u ožujku 1997. godine.

Bilo je to prvorazredno iznenađenje na sportskoj karti Imotske krajine. Zna se da rijeka Vrljika prolazi kroz Runoviće, ali nikome na pamet i ne bi palo da se u relativno sporoj rijeci mogu održavati nekakva veslačka natjecanja. No tih pet stotina metara rijeke od mosta kod tamošnje osnovne škole do samog nogometnog terena NK Mračaja, gdje je korito rijeke dovoljno široko, a voda dovoljno duboka za veslanje, već se pomalo ispisuje povijest kajaka i kanua u Imotskoj krajini. Upravo u tih pet stotina metara rijeke u 22 godine odgojeni su mnogi državni prvaci, a više od pet stotina dječaka i djevojčica ponajviše iz Runovića, ali i iz mnogih mjesta Imotske krajine, proveslalo je u tom klubu. Evo i kronologije tih titula.

- Ja sam klub preuzeo nakon pet godina njegovog postojanja, prošlo je punih 17 godina. Prvi trener naših kajakaša i kanuista bio je Ferdinad Puljić, u prvim zaveslajima pomoć nam je pružio i legendarni Matija Ljubek, a sve zahvaljujući brizi tadašnje lokalne vlasti i Josipa Lešine te našeg nekadašnjeg doministra Mije Jukića. Kada su djeca vidjela i osjetila taj novi sport, a i ja sam bio jedan od tih, krenuli smo veslati baš svaki dan. Pjenila se Matica (op.a. Vrljika) od naših zaveslaja pa su tako na prvoj regati na Rabu 24. svibnja 1997. godine Nikolina Lešina (danas udana Petrušić) i Ana Lešina dignule prvu pobjedničku medalju u mlađim kadetkinjama – rekao nam je Ante Lešina, trener u kajak kanu klubu Mračaj.

Prve medalje otvorile su put za dalje?

- Sve je nakon toga bilo lakše. Došao je na naplatu rad i već poslovični talent naše djece. Onda Ivana Dragović, Katarina Jukić, Ivana Babić i Matea Ljubičić danas već neke i udane, tada kao mlađe juniorke u Italiji su nastupile za državnu reprezentaciju. Slijedi velika regata u Branderburgu u Njemačkoj i nastup naših za reprezentaciju Hrvatske. Katarina Jukić i Ivana Dragović u K-2 bile su prve u B-finalu, znači desete u Europi. Biti deseti u Europi iz malih Runovića s pet stotina metara naše Vrljike.

Doista čudesno. A tko je najbolji kajakaš kojeg ste do sada “stvorili”?

– Naš najbolji kajakaš koji je iznikao iz kluba Frane Buljan dvije je godine neprikosnoven u K-1 i K-2 kao mlađi junior u Hrvatskoj, a na Svjetskom prvenstvu u Bjelorusiji osvojio je osmo mjesto. Ima još puno uzdanica, Marija Jukić, Marija Bilić u kadetima, Anđela Jukić i Ana Ždero u mlađim, potom Katarina Kundid i Ivana Jukić druge u Hrvatskoj. Da ne nabrojim još i Ivana Lešinu i Petra Bilića koji su drugi u Hrvatskoj u mlađim kadetima. Sve su to zlatna i divna djeca iz Runovića koji su praktički preko noći promijenili sportsku kartu Imotske krajine – riječi su Ante Lešine

Da se uvjerimo koliko tim curicama i dečkima u Runoviću znači veslanje došli smo u ove jesenske dane na rijeku Vrljiku kod tamošnje škole. U veslačkom domu koji je uređen uz pomoć općine Runovići i sadašnjeg načelnika Marija Repušića dočekali su nas sretni mladenački osmijesi. Upravo su krenuli na trening, iako je sezona veslanja i natjecanja već gotova. Došli su i oni “svježi” prvaci Hrvatske kadetkinje i mlađe kadetkinje, Marija Jukić i Marija Bilić u K-2, Anđela Jukić i Anđela Ždero u mini K-2, a i Anđela je prvakinja pojeditreniraju u mračaja, ali ne nogomet načno u mini K-1.

- A što ću, kažem im da je sada pauza, no mole me da im budem od pomoći i vodim trening jer su silno zaljubljeni u veslanje. Iskoriste svaki lijepi dan da treniraju. Još da nam je bilo očistiti stazu od lišća i grana bilo bi im idealno. Ovako za svaki zahvat moramo konzultirati Hrvatske vode jer oni upravljaju rijekom, a na području Imotske krajine u blizini Runovića nemamo neku pristojnu stazu za treninge, da ne govorim natjecanje. Ako vam kažem da sam svaki dan u vrijeme aktivnih treninga imao između petnaest i dvadeset dečkića i curica, onda možete zamisliti koliki je interes za ovaj sport među mladima iz Runovića - govori nam Ante Lešina.

Sada se mladi klub i materijalno oplemenio. Ne onako kako priliči njegovim rezultatima, no daleko bolje nego što je to bilo prije nekoliko godina. Uređen je veslački dom, u njemu su svlačionice, tuševi sanitarni čvor, ured trenera, prostorija s vitrinama i s mnoštvom nagrada. Nabavljen je kombi za putovanja pa prikolica za čamce, kupljeno je i nekoliko rabljenih čamaca, sada ih ima dovoljno za treninge.

– Pa meni je 14 godina i uživam u ovom sportu. Imate društvo, zdravi ste kada veslate, idete na regate, družimo se. Mislim da ću i odlaskom u srednju školu nastaviti rad u mom omiljenom klubu – veli nam Marija Jukić, jedna od prvakinja Hrvatske.

– Ma, znadete, volimo trenirati, imamo i talent i uz redoviti rad sve se isplati pa dođu i ovi rezultati. Mislim nastaviti s veslanjem, jer mi to već prelazi u moju svakodnevicu. Ako ne treniram par dana, fali mi to silno – veli Marija Bilić.

- Čast mi je biti u ovoj divnoj veslačkoj obitelji, a ponos što smo se i okitili titulama prvakinja Hrvatske. Znadete, to vam dođe kao nagrada za sav trud na treninzima i natjecanjima. Mislim da je perspektiva kluba neupitna jer kada mi danas sutra odemo već imamo zamjenu, jer je interes za veslanje u Runovićima, pogotovo kod djevojčica zaista velik – rekla je Anđela Jukić, jedna od perjanica kluba.

Ima dječaka u Runovićima koji više vole veslati, nego igrati nogomet u Mračaja. A da je to netko mogao i promisliti možda prije dvadesetak i više godina smatrali bi ga u najmanju ruko čudakom. Danas je to posve normalno, jer veslanje ima svoj status. U onih pet stotina metara rijeke Vrljike mnogo toga lijepoga je izveslano.

– Tek smo počeli - reče nam na kraju trener mladih prvaka Ante Lešina.

#KANU#KAJAK#MRAčAJ