Sport Ostalo

OD RINGA DO KATEDRE Branko Cikatić: Steroidi i anabolici su štetniji za društvo od droge!

Svaka igra asocijacija i pogađanja imena zagonetne osobe ide na kapaljku. Podatke za pomoć daju vam od težih prema lakšima, od siromašnih na temelju kojih će te uistinu teško pogoditi o kome se radi, pa do onih koji će vam na kraju doslovno sami ponuditi rješenje. Vode vas od hladnog, preko toplog, do vrućeg.

U našem slučaju pitalica bi išla ovako: On je profesor i predavač na fakultetu i na raznim kongresima po svijetu. Objavio je jednu, a piše još dvije knjige. Vjerojatno niste ni blizu da pogodite o kome se radi...

Idemo dalje. Za manje para. On je odlikovan od predsjednika Franje Tuđmana odličjem Reda hrvatskog trolista za promicanje hrvatske države u svijetu, nositelj je Spomenice domovinskog rata. On je vlasnik zaštitarske tvrtke i kluba borilačkih sportova.

On je i jedan od trenera slavnog K-1 borca Petera Aersta, organizator sportskih priredbi. Snimio je film s Anne Nicole Smith. Neki su već pogodili o kome se radi...

... ali, za one koji ipak nisu evo još podataka: on je prvi K-1 šampion (Tokio, 1993. godina), četverostruki svjetski i peterostruki europski prvak, jednom i apsolutni prvak svijeta, On u Japanu uživa “status Boga”, njega po svakom dolasku u tu zemlju na aerodromu čeka bijeli Rols Roys...

On je u ring ušao 254 puta i 244 puta ga je napustio uzdignutih ruku...
... on je Branko Cikatić - Tigar!

O karijeri svjetske legende borilačkih sportova sve se zna, za razliku od znanstvene karijere koja mu je manje poznata u javnosti.

- Fakultet sam upisao još 1989. godine u Zagrebu, ali zbog obaveza u profesionalnom sportu nisam bio u mogućnosti redovno studirati. Nekoliko puta sam bio gost-predavač na tom fakultetu s raznim temama iz sporta, kao i u Sarajevu gdje me je profesor dr. Safet Kapo nagovorio da ponovno upišem fakultet, izvanredno. Imao sam vrhunske rezultate u sportu, ali sam osjećao da mi nedostaje jedna znanstvena nadogradnja...

Stečena znanja i iskustva Branko je, sad već kao diplomirani profesor Kineziologije, a u suradnji s rečenim dr. Kapom, zabilježio u knjizi “K-1” koja je postala obavezna literatura na Fakultetu sporta i tjelesnog odgoja Sveučilišta u Sarajevu.

Uskoro bi to mogla postati i u Hrvatskoj i u ostalim zemljama naše regije jer je blizu realizacije prijedlog da se borilački sport K-1 uvede na Kineziološke fakultete kao izborni predmet.

- Mi smo prvi u svijetu uveli K-1 kao fakultetski predmet! To je novi sport, nepoznata disciplina, svima zanimljiva, u kojoj su sadržani svi borilački sportovi. Inicijativa je krenula još dok je ministar bio Dragan Primorac, a imamo i suglasnost profesora Zagrebačkog sveučilišta, tako da je samo pitanje vremena kad će se K-1 uvesti kao predmet i na hrvatske fakultete. Već ima zainteresiranih studenata koji bi rado uzeli smjer K-1.

No, profesorska i autorska priča Branka Cikatića ne završava samo na K-1 sportu.

- Sad radimo novi udžbenik, o tajlandskom boksu. Bio sam u Bangkoku kako bih tehnike tajlandskih boksača izučio do savršenstva. Radi se o sportu s Olimpijskih igara borilačkih sportova u kojemu sam ja bio svjetski prvak, pa je šteta da se i to ne prenese u pisanoj riječi. Pišemo i novu knjigu o K-1 sportu, još kvalitetniju i detaljniju od prve. Zove se “Put do vrha”, naslovnica će biti ilustrirana šakom u bandaži.

Branko je napisao i nekoliko znanstvenih radova koja su mu osigurala prestižni status predavača na Svjetskim kongresima sportskih znanosti u Zagrebu i Sarajevu, te u Oslu i portugalskom Estorilu gdje je predavao pred 2500 znanstvenika. Ovo ljeto predavat će u turskoj Antalyji i u Manchesteru, tema je “Doping, izazov suvremene društvene zajednice”, o kojoj piše novu knjigu.

- U vrijeme kada sam se bavio ultimate fightom razmišljao sam da pojačam mišićnu masu, jer sam bio lagan. Međutim, kada sam pročitao koje su sve popratne pojave uzimanja tih sredstava za nabacivanje mase shvatio sam da je to stravično i odustao sam. Ima pozitivnih i negativnih nus pojava, s tim da su ove potonje grozne.

Korisnike nedozvoljenih sredstava, tvrdi Cikatić, lako je prepoznati. Karakterizira ih agresivno ponašanje, neobična “nabrijanost” u običnoj svakodnevnici, pogled “zvijeri”, čiravost, loš ten, naglo povećanje mišićne mase...

- Danas su anabolici, steroidi i hormoni rasta puno veća opasnost za društvo nego što je to droga! Jer oni koji se drogiraju štete sebi, a oni koji uzimaju anabolike prenose posljedice i na svoje potomke. Znam neke koji su to uzimali i kojima danas djeca imaju problema s razvojem...

- To je velika opasnost za društvo pogotovo što se ljudi koji koriste anabolike, steroide i ostala dopinška sredstva ne kažnjavaju, za razliku od onih koji uzimaju hašiš i ostale droge.

Doping potječe od nizozemske riječi “dop”, a u riječnicima engleskog jezika pojavljuje se 1889. godine kao definicija za opojnu smjesu opijuma koja se davala konjima prije utrka.

- Dileri zarađuju novac prodavajući mladima nedozvoljena sredstva, a da za to neće biti kažnjeni. To je dokaz da ljudi koji pišu zakone i društvo općenito nije educirano o opasnostima dopinga. Počnu s psihičkim i emotivnim smetnjama, nestabilnostima u ponašanju, a završavaju, ako se preparati dugo uzimaju, sa srčanim i moždanima udarima, rakom jetre... Željni uspjeha i dokazivanja mladi riskiraju kasnije stravične posljedice - upozorava Cikatić.

Korištenje steroida i drugih nedozvoljenih stimulansa izaziva emocionalnu neravonotežu, od stanja ushićenosti i euforije do teških depresija, kaže Branko i dodaje “vidio sam momčine, kao od brda odvaljene, kako plaču...”. Tvrdi da se svake godine izmisli čak 120 novih zabranjenih preparata (!), da medicina zaostaje, kaska za otkrivanjem istih, te da su vrhunski liječnici “duboko unutra” u stvaranju novih dopinga, jer bez njih to jednostavno ne ide...

- Baš smo u Oslu o tome pričali... “Oni” uzimaju takvu lovu da jednostavno tome ne mogu odoljeti. S time u vezi danas postoje tri vrste liječnika: jedni stvaraju nove dopinge, drugi ih nastoje otkriti, ali postoji i treća skupina onih koji ih nastoje prikriti u suradnji s onima koji ih prave. Jedni ih stvaraju, drugi prikrivaju, a treći ih otkrivaju. Ovi koji prikrivaju doping čak su važniji od onih koji ga stvaraju jer je “čišćenje” najvažnije, odnosno, vrijeme koje je potrebno da se tragovi dopinga uklone iz organizma, radi doping-kontrola, a da se pritom ne izgube efekti zbog kojih se stimulans uzimao.

Doping je, smatra Branko Cikatić, veća opasnost od droge jer ostavlja posljedice i na potomstvo. Hrvatski zakoni u suzbijanju istih su, kaže, krajnje neučinkoviti.

- Jedan saborski zastupnik je prije nekoliko mjeseci govorio o toj problematici, ali su ga ostali ignorirali i gotovo pa ismijali, što je vrlo neozbiljno jer se radi o opasnoj stvari. Ljudi koji to koriste jednako su opasni kao i oni koji uzimaju drogu. To su strojevi koji ubijaju na cesti...

Javnost je iznenađena činjenicom da je nekadašnji “veliki udarač” Branko Cikatić ring zamijenio fakultetskom katedrom, a bandažu olovkom. Mnogi i ne znaju da je on danas 55-ogodišnji profesor koji drži predavanja po svijetu pred tisućama uglednih znanstvenika.

- Zašto me sve ovo zainteresiralo? Bio sam sportaš, mlad, s judašima Vojom Vujovićem i Davorom Vukorepom svaki dan sam trenirao na Marjanu. Poslije sam shvatio da sam pogrešno trenirao, da ne treba svaki dan trčati po 11 kilometara... Svaki sam trening zapisivao u knjigu, imam ih sve zapisane i dan-danas. Radio sam analize, pristupe treningu, tražio pogreške... Navečer bih analizirao trening od danas i planirao trening za sutra.

On je zapisivao da bi oni koji će doći poslije njega imali iz čega učiti.

- Ja sam bio pionir u tome sportu, sam sam morao tražiti put do vrha. Bio mi je cilj postati prvak svijeta, K-1 prvak! I šteta je bilo sve to ne zapisati. Pa makar da ostane kao povijest, ako već drugi to ne žele prihvatiti. Ali, mislim da ima puno stvari koje današnjim borcima mogu koristiti. Puno toga ih mogu naučiti. Sve su to stvari o kojima vrhunski sportaši moraju voditi računa. Nije sve u tome da se izudaraš i nabiješ snagu..., moraš i razmišljati. To je moj način kojega želim prenijeti drugima. Puno razgovaram sa svojim borcima, a imam toliko iskustva da brzo uočim je li taj kojemu govorim shvatio ili nije, želi li on uopće shvatiti ili ne želi. Kad vidim da talentirani sportaš ide u krivome smjeru duša me zaboli.

Sve se može naučiti, kaže Cikatić, ali iskustvo ne. Ono dolazi s godinama.

- Prvo moraš naučiti pisati, pa tek poslije dolazi krasopis. Tako i u sportu, najprije moraš naviknuti tijelo i um na ono što ih čeka, pa tek onda učiti tehniku i usavršavati se. Put od početka do vrha je vrlo dug...

Put do vrha... Težak i dug. Od ringa do katedre.

MARKO BILIĆ

Seks škodi - treningu

Analize treninga koje je Branko Cikatić radio bile su “baš detaljne”.

- Testirao sam, između ostalog, i kako seks utječe na trening. Navečer seks, a ujutro trening. Rezultati su bili porazni, ha, ha, ha, ne bih mogao istrčati ni do one prve vode na uzbrdici kod Instituta... Dakle, seks ima loš efekt na trening!

 

Želiš prvi znati vijesti o Hajduku?

SD Hajduk
Naslovnica Ostalo
Page 1 of 2FirstPrevious[1]2Last