Sport Ostalo

Hrvatska atletska legenda

'Mediteranske su igre preporodile Split, grad je bio podijeljen na dva dijela. Ali bilo je problema da se dobiju, neke strukture bile su protiv njih'

Hrvatska atletska legenda

Vidimo se gotovo svakodnevno u Splitu, na Parku mladeži, a onda smo ga sreli i u Kninu.

Jozo Alebić je stigao na otvaranje nove atletske staze u "kraljevskom gradu", odlučio je s predsjednikom Hrvatskog atletskog saveza Ivanom Veštićem "potegnuti" do Knina kako bi svjedočio tom, za grad i čitavu okolicu, značajnom događaju.

– Staza je odlična, sad trebaju raditi na omasovljenju atletike, raditi s djecom... – kaže nam Alebić.

Još izgledate ka mladić. Pomognete li mladima u ASK-u?

– Nisam puno, a moga bi... Dođem na kavu, u teretanu, malo potrčim.

Nema opuštanja, moraš vježbat

Koliko trčite?

– Napravio sam pet krugova po stazi, a onda u teretanu... Dva i po kruga trčanja, dva i po hodanja, popodne u Splitu kupanje i tako. Moraš vježbat, nema tu opuštanja.

Što radite u teretani, koliko dižete?

– U teretani benč, čučanj... Danas sam diga dvije tone.

A je...?

– E, dvi tone, u serijama s po 50 kila... Nego... – zastao je malo 72-godišnji Alebić pa upitao:

– A šta je reć da vam je palo na pamet sa mnom radit intervju?

Pa evo, u formi ste, a ima i da je prošlo okruglih 40 godina od Mediteranskih igara, vi ste tada bili bitan faktor.

– A to je, ha-ha-ha. Stvarno, a joj, 40 godina od MIS-a – uzdahnuo je Alebić.

Nastavio je potom o, za Split i regiju, legendarnom MIS-u.

– Mediteranske su igre preporodile Split, definitivno. Split je bio podijeljen na dva dijela, vlak je prolazio ovdje di smo sad, bila su tu dva mosta, na Manušu i željezničkoj stanici. A te Igre, san snova. Dobro organizirane i provedene u djelo. Ali bilo je problema da se dobiju, neke strukture u Gradu bile su protiv njih. Stadion u Poljudu prvotno se trebao graditi bez atletske staze.

Bila je to velika bitka, Vjekoslav Viđak bio je gradonačelnik i nije bio toliko zagrijan, no druga grupa, na čelu s Jakšom Miličićem, htjela je atletsku stazu. Presudila je moja utrka u Katowicama, kada sam 1975. osvojio srebro na Europskom dvoranskom prvenstvu, onda je onima koji su bili protiv staze sve palo u vodu. To je bila prekretnica.

Nije bilo novca u atletici

Te je godine Split i dobio organizaciju Mediteranskih igara.

– Trebalo je ić u Alžir da dobijemo Igre. Ja sam osvojio dva zlata, na 400 i 4 puta 400 metara, Boško Božinović na iljadu i po metara. Gradonačelnik Vjeko Viđak bio je suzdržan, no ostali u timu su potegli... Bio je tu strašno aktivan Mihovil Rađa, on je vuka za dobijanje Igara ko Rera uz Klis, pokojni Zdravko Draganja, predsjednik SOFK-a, isto tako. I ti ljudi koji su dobili Igre, svi su kasnije smijenjeni. Da se počelo odmah raditi, Split bi bio još bolji.

– Cijela je država tada stala iza Splita. Mogli su davno napraviti cestu Split – Omiš. Bilo je love u izobilju, ali nije svima to bilo u interesu. Čekalo se s početkom izgradnje objekata sve do 1977. godine, a onda nije više bilo vremena za još veće stvari.

Vaši su rezultati bili jako važni za Split i domaćinstvo MIS-a?

– Moj doprinos razvoju grada, dobijanju tih Igara, Grad mi nikad ne može vratiti. Kad sam se vratio iz vojske, u Partizanu su mi nudili sve. Bio sam služio vojsku u sportskoj četi u Beogradu. Svi sportaši koji su nešto značili bili su tamo, u Splitu su u mornarici bili oni iz vodenih sportova.

Jeste li razmišljali o tome da prihvatite ponudu Partizana?

– Pa šta ja znam. Miljenko Mustur bio je predsjednik ASK-a, nije mi dao da odem i tako sam ostao. I prošao sam svašta, morao si raditi, trenirati, ako izgubiš jedno, nemaš posla. Bio sam amater.

Od atletike niste ništa zarađivali?

– Ma koja zarada. To je bilo čisto amaterski, na dobrovoljnoj osnovi. Ja sam radio svoj posao osam sati, kad bi završio smjenu, došao bi popodne na stadion na trening, nije bilo lako.

Ujutro mesar, popodne trkač

Radili ste kao mesar?

– Bio sam prvo u "Mesoprometu". Direktor "Mesoprometa" rekao mi je da tko će mi plaćati mirovinsko i socijalno ako stalno idem na natjecanja i pripreme. Luka Krce, direktor "Prehrane", tada mi je omogućio da mogu normalno trenirati i raditi i prebacio sam se kod njega. U "Mesoprometu" sam imao zabranu. Ma trči ti, Alebiću, trči za sebe, a briga nas. To su bila takva vrimena.

Atletika nije baš bila na cijeni u Splitu. Je li itko tada živio od atletike u regiji?

– Bilo je nešto profesionalaca u Sloveniji, Sarajevu, Beogradu. Split je zafrkana sredina, ima neku svoju viziju sportova koji se guraju, a koji ne. Atletika je ulazila na mala vrata, jedan Đani Kovač (nastupio je na Olimpijskim igrama 1960. u štafeti 4 puta 400 te 1964. u utrci na 400 metara, nap. a.) napustio je Split, bio je jugoslavenski rekorder na 400 metara. U Celju, Beogradu, Sarajevu više su držali do atletike.

A u Splitu, naravno, do...

– Ovdje je glavni vladar nogomet, Hajduk. Nisi mogao ništa mimo Hajduka. Ali ipak je Split bio jak u mnogim sportovima: košarka, veslanje...

U kakvim ste uvjetima trenirali?

– A kakvi su uvjeti bili? Bila je šljaka do 1971., tada su Celje, Sarajevo i ASK dobili prave staze. Do tada smo imali šest staza šljake. Putovali smo uglavnom vlakom. U saveznoj smo ligi jednom u Beograd išli avionom, pa je nastala pobuna u Splitu kako oni idu vlakom, a ASK avionom.

I Popadić je bio brz

Da se vratimo još malo na Mediteranske igre, bili ste treći u Splitu. Jeste li bili razočarani što niste slavili pred svojom publikom?

– A čuj, glavno je da su se Igre održale. Bilo je 20 iljada ljudi na mojoj trci. Ponijelo me i jako sam povukao prvih 300 metara, u završnici sam izgorio i teškom mukom obranio i treće mjesto, štafeta je bila druga...

Tko vam je u to vrijeme bio glavni rival?

– Francuz Francis Demarthon. Pobijedio sam ga u Alžiru i puno puta do tada, ali u Splitu mi se osvetio. Krivo mi jest, ali opet sam pred svojom publikom osvojio dvije medalje.

Demarthon je 400 metara istrčao za 45,89 sekundi, drugi je bio njegov sunarodnjak Didier Dubois s 46,11, a Alebić treći s 46,24. Momčilo Popadić, naš poznati književnik, novinar i autor brojnih pjesama, posvetio je jednu i vama pod nazivom "Leteći mesar"?

– Momčilo je trčao u ASK-a, na iljadu metara smo imali isti rezultat – 2,44. Ostala je ta veza iz ASK-a i posvetio mi je tu pjesmu. Kad je prestao trenirati, često bi mi znali sjesti na kavu, popričali bi, zanimale su ga novosti iz atletike.

Kad ste kod novosti, baš je okončan Hanžekovićev memorijal. Jeste li ga pratili?

– Miting je bio odličan, baš kao Kup Europe u Varaždinu, Veštić ga je odlično organizirao.

Na mitingu u Zagrebu bilo je odličnih rezultata, puno gledatelja, nova staza... To mi je posebno drago, obnovio se i taj Knin, Vukovar će... Nešto se pokrenulo.

Kaliterna mi je reka neka sadin pome

A vaša staza na ASK-u? Kakva je nakon Ultre?

– Negdje ima rupa, ali uspjeli smo je većim dijelom sačuvati. Stavili su prethodno daske preko nje, inače bi bila gotova.

Sada nas čeka Svjetsko prvenstvo u Dohi krajem rujna. Što predviđate našim adutima?

– U Dohi će biti ludnica. Imamo Sandru Perković i Saru Kolak, koje su u Zagrebu pokazale da mogu uzeti medalju. Ne znam kakav će biti Filip Mihaljević. Šteta što je Stipe Žunić ozlijeđen, ali bio je dobar komentator na "Hanžeku".

Ispada da smo jaki u bacanjima, Sandra disk, Sara koplje, Filip i Stipe bacaju kuglu... A što je s "vašim" trčanjem?

– Atletika je teška, treba ulaganja.

Jeste li se vi ikada okušali u nekoj drugoj atletskoj disciplini?

– Samo trčanje, pokušao sam i na 800 metara, ali previše su mi bila dva kruga.

Kad ste iz Hrvaca stigli u Split, pokušali ste s nogometom. Zanimljiva je ta anegdota...

– Barba Luka Kaliterna rekao mi je da balun nije za mene i da idem sadit pomidore. Kasnije, kad je vidija koga je potira, ispriča mi se.

Je li vam ipak žao što niste postali nogometaš?

– Šta ja znam, ostvario sam vrhunske rezultate u Splitu, pridonio sam tome da Split dobije Mediteranske igre, ja sam zadužio ovaj grad, samo nisam dobio ništa od toga.

Niste dobili neki prostor, stan?

– Ništa. Žena je dobila stan. Poslovni prostor u Gradu "rješavam" 40 godina, a ništa.

Brže bi do Krila trkom nego autom

Kako "rješavate"?

– Svakako. Trebao sam nešto dobiti, Grad mi je obećavao nešto dati, ali nisu. Sada imaju priliku ispraviti tu nepravdu.

Sad živite malo južnije od Splita.

– U Krilu Jesenicama.

Imate li brod?

– Tamo svi imaju brodove, ja nemam.

Kako ste završili "dole"?

– Žena mi je od tamo, kupio sam zemlju, sagradili smo kuću. U zadnje vrijeme sam manje u Splitu, pogotovo ljeti, kada od Krila do ovde tri sata gubiš, to je sramota.

Brže biste dotrčali?

– Bilo bi najpametnije – zaključio je Alebić.

 

Branio boje Rurope 1977.

Jozo Alebić rođen je 1947. godine u Hrvacama kod Sinja.

Atletikom se počeo baviti 1962. godine u splitskom atletskom klubu ASK.

- Kao član ASK-a bio je sudionik triju Olimpijskih igara (München 1972. godine, Montreal 1976. godine i Moskva 1980. godine)

- Nastupao je za reprezentaciju Europe na prvom natjecanju Svjetskog kupa 1977. godine u Düsseldorfu u štafeti 4 puta 400 m, koja je osvojila srebrno odličje.

- Osvajač je srebrne medalje s dvoranskog prvenstva Europe u Katowicama 1975. godine u disciplini 400 metara.

- Jozo Alebić najtrofejniji je atletičar s prostora nekadašnje Jugoslavije kad su u pitanju nastupi na Prvenstvu Balkana. Osvojio je ukupno 21 medalju, od kojih osam zlatnih i jednu srebrnu u pojedinačnoj konkurenciji.

- Također je osvajač i dvije zlatne medalje, te po jedne srebrne i brončane medalje na Mediteranskim igrama u Alžiru 1975. i Splitu 1979. godine.

- Ukupno je 14 puta bio prvak Jugoslavije na 200 i 400 metara, te 50 puta prvak Hrvatske na 100, 200, 400, i 800 metara, te u štafetama 4 puta 100 i 4 puta 400 metara.

- Pobjednik je i niza međunarodnih atletskih mitinga širom svijeta.

- Ukupno je 70 puta nastupao za reprezentaciju Jugoslavije. Dugogodišnji je državni rekorder na 400 metara zajedno s Lucianom Sušnjem s 45.93 sekunde, te samostalno s 45.86 sekundi.

Želiš prvi znati vijesti o Hajduku?

SD Hajduk
Naslovnica Ostalo