Sport Ostalo

smečiranje

Na pokislom parketu odbojkašice Splita u dvorani su 'od jutra do sutra': Izlazile bi mi, ali kako ćemo propustiti trening?

smečiranje

Svakog jutra, kada joj je škola u jutarnjoj smjeni, 15-godišnja Nikolina Mužinić, učenica splitske Druge jezične gimnazije, diže se u šest sati i brzo priprema za odlazak na autobus. On ne čeka nikoga, pa već u 6.45 Nikolina iz malih Srinjina, 20 kilometara udaljenih od Splita, kreće u školu. Kući se vraća malo iza dva sata, taman na ručak, nakon čega je čekaju radni zadaci, priprema za sutrašnji školski dan.

A onda, nekoliko sati poslije, opet stavlja torbu na rame, opet kreće istim putem. Ovoga puta u pravcu Poljuda, prema kompleksu bazena u čijim njedrima svaku večer ima odbojkaški trening. Nikolina je članica Odbojkaškog kluba "Split", u poljudskim prostorijama trenira već dvije godine. Kući se vraća oko 23.30, a dizanje joj je u šest ujutro. Slijedi novi dan prepun obveza.

- Znam. Znam, puno je obveza, i svaki dan mi je tako zadnjih godina. Ali navikla sam se. Ma bude mi teško koji put, ali stvarno nikada nisam željela odustati, ni propustiti dnevni trening. Ovdje me čeka toliko toga - natjecanja, putovanja, rezultati, prijateljice iz kluba, naše šale... Odbojka me odvaja i od mobitela, ne želim uz njega provoditi vrijeme, a posebno večeri. I nudi mi zdrav život, jer i u četrdesetima i kasnije želim biti u top formi. Uz odbojku imam i drugi plan, želim se upisati na arhitekturu – kaže nam Nikolina.

Evo, ovo nam sve pojašnjava. Ovo nam točno precizira zašto mlada odbojkaška ekipa "Splita", usprkos svemu, juriša na tron hrvatske odbojkaške scene. A kada kažemo "usprkos svemu", mislimo na jednu popratnu okolnost, uvjete u kojima su članice kluba tijekom zadnjih godina trenirale. Plastično ćemo vam reći, parket po kojem trče, kližu, vježbaju na podu, rade napad i obranu - diže se pod pritiskom. Pun je crnih izjedenih krugova, nastalih ne od starosti poda, već od obilnih kiša koje prolaze kroz strop dvorane. Da ne bi otklizale po podu, ekipa se dosjetila kapi vode sakupljati u velike kante. Bilo je trenutaka da se i po 20 lonaca našlo na okupu.

- Bilo je puno takvih trenutaka. Kiša pada, kante stoje kao prepreka, cure trče oko njih. Treniraju. Bore se. Ne primjećuju ih, zapravo primjećuju tek toliko da se o njih ne spotaknu, da ne padnu preko njih, ne ozlijede se. I usprkos tome daju sve do sebe. Uvijek. Imamo odličnu, fascinantno dobru ekipu koja je u zadnje četiri godine napravila čudo u splitskoj i hrvatskoj odbojci. A onda se nekim čudom u igru uključio i grad, i odlučio nam darovati popravak krova. Radovi su već počeli, kada budu gotovi dobit ćemo i novi parket. A znate li što to za nas znači? Znači da će biti najbolje – kaže nam alfa i omega, trener Džemal Ćebo.

I uz kišu, uz poplave, uz lonce s vodom, uz taj teren koji koči, ove splitske odbojkašice su osvojile: generacija 2004./2005. drugo mjesto na državnom prvenstvu; godina 2004. prvo mjesto u 1. ligi mlađih kadetkinja odbojkaškog saveza naše Županije; u 2. ligi godište 2005. za sada igra bez poraza; ove godine su seniorke ušle u Super ligu i idu do četvrtfinala hrvatskog prvenstva; seniori su pristigli do četvrtfinala play offa hrvatskog prvenstva... Što se ovo događa?

- Imamo izvanrednu ekipu. A s novim krovom i parketom ovo mjesto će postati splitski dom odbojke. Klub djeluje 17 godina, no zadnjih nekoliko naše cure počinju stvarati povijest. Ovo je odlična postava, puna duha, zajedništva, borbe, one imaju temperament, daju sve do sebe. Odbojka je inače jako popularna u među djevojkama u Splitu. A iako sa strane izgleda da je sve to lako, mogu vam reći da nije nimalo. Treba dugo vremena, pa i godina da se nauče elementi pokreta, tipa čekića, igranja na prst, servisa i smeča – kaže trener Tomislav Karaula.

Odbojka ima jednu dobru karakteristiku - savršeno profilira mišiće cijelog tijela, iz djevojaka i izgledom izvlači ono najbolje. Uistinu, ne zna se koja je od koje ljepša. Krase ih mladost, lijepa figura, zdravi život, veliko prijateljstvo. Ali ima još nešto vrlo važno, sve su ili visoko vrlo dobre ili odlične učenice. Evo, reprezentativka, 14-godišnjaAna Burilović, učenica OŠ "Lučac", ima namjeru upisati medicinu. Svjesna je svih odricanja, ali ne žali.

- Uvik sam u dvorani, više me prijateljice iz škole i ne zovu vani. Rado bi' ja izašla, ali ne mogu propustiti trening. Postala sam i reprezentativka, i zbog toga sam jako ponosna. Nije mala stvar upasti među najbolje u Hrvatskoj. A ja sam jedna od njih – kaže Ana.

Igraš, putuješ, pobjeđuješ

- Zapravo su mi cure iz kluba postale one moje najvažnije prijateljice. Stalno smo zajedno, izađemo u kino, prošetamo, odemo na sok. Odlična smo ekipa. A postižemo i odlične rezultate. Odbojka mi je jako važna, daje mi zdrav život, pomaže u fizičkom izgledu, osjećaš se dobro i iznutra. Upoznaš odlične ljude, putuješ, pobjeđuješ – kaže i kapetanica, 14-godišnja Kate Lijić

Nikolinin radni dan

Evo što sve radi volja Nikoline Mužinić: dizanje u šest ujutro - u Srinjinama; odlazak u školu - u Split, poslije škole odlazak na ručak - kući u Srinjine; navečer odlazak na trening - u Split, na Poljud; dolazak kući, u Srinjine, oko 23.30. Sve autobusom. I tako već dvije godine...

Želiš prvi znati vijesti o Hajduku?

SD Hajduk
Naslovnica Ostalo