Sport Ostalo

zvučno pojačanje

Novo oružje Kaštelana: Znam da nam je izazov zagrebačka Mladost, a glavni cilj osvajanje Kupa i prvenstva

zvučno pojačanje

Daniel Vanegas Escobar najzvučnije je pojačanje zimskog prijelaznog roka hrvatske odbojkaške Superlige. Tko je novo oružje Mladosti Ribole Kaštela u pohodu na sedmu titulu prvaka Hrvatske? Rodom iz kolumbijske metropole Medellin, 193 centimetra visoki Vanegas stigao je u Kaštela iz Izraelskog Maccabija Hod HaSharona.

- U tom klubu počeo sam ovu sezonu, ali nismo imali dobar rezultat. Nisam se baš snašao u njemu i trebao sam neku promjenu - priča nam Kolumbijac na gotovo tečnom engleskom jeziku.

- Razgovarao sam sa svojim menadžerom koji mi je preporučio Mladost iz Kaštela. Moram priznati da sam tada prvi put čuo za tu momčad, ali sam zatim čuo dosta dobre pohvale. Oko dolaska u Kaštela pomogao mu je prijatelj i reprezentativni kolega Jose Daniel Polcholpek, koji je u kaštelanskoj Mladosti proveo jednu i pol sezonu.

- On mi je rekao puno lijepih stvari o momčadi, o gradu i treneru Rančiću. Nakon toga sam se čuo s Rančićem i ubrzo smo sve dogovorili.

San mu je zaigrati u talijanskoj ligi, koju većina smatraju jednom od tri najjače lige na svijetu. Do dolaska u Europu igrao je u Argentini i Chileu, a na 'starom kontinentu' boravio je na Cipru i u Grčkoj. Dolazak u Hrvatsku bilo je, kako kaže, 'na kraj pameti'.

- U sportu treba biti otvoren svim mogućnostima, pa tako zašto ne i Hrvatska? Došao sam ovdje da bih pobjeđivao. Lijepo mi je ovdje, ljudi su ljubazni, čine mi se sretni i radišni. Vidim razliku u vremenu, mentalitetu, glazbi i hrani. Međutim, meni je najvažnije kakva je momčad - kaže Vanegas, pritom hvaleći potencijal svojih suigrača.

- Upoznao sam se s ligom i povijesti uspjeha kluba. Znam da nam je izazov zagrebačka Mladost, ali prije glavnog cilja, a to je osvajanje Kupa i prvenstva, trebamo ostvariti nekoliko manjih ciljeva.

Uspoređujući lige u kojima je dosad igrao, Vanegas primjećuje neke razlike.

- Liga u Hrvatskoj možda nije toliko jaka, ali su prve četiri momčadi dobre. Po tome je slična kao i u Izraelu. Što se tiče grčke lige, smatram da je ona jača kao i Argentinska.

- Inače, sâm stil odbojke je drugačiji u Južnoj Americi nego li u Europi. U Europi se više ide na snagu, igra se napadačka odbojka te se više posvećuje tehnici. U Južnoj Americi je suprotno, tamo se stavlja naglasak na obranu, želi se igrati pametno i činiti što manje pogrešaka - pojašnjava nam Kolumbijac.

Iako više naginje na obrambeni stil, kaže kako mu nije bio problem prilagoditi se na napadački stil, dok god se igra timski.

- Volim kad igra ne ovisi o jednom igraču. Smatram da nije dobro kad momčad ima pojedinca koji postiže po trideset poena po utakmici, a drugi ništa. Što ako taj pojedinac ima loš dan ili ga protivnička obrana uspije blokirati? Zato mi se sviđa igra Mladosti i način na koji je posloženo.

Kao primjer toga naveo je utakmicu protiv Rijeke u susretu 9. kola drugog dijela Superlige. Tu su utakmicu Mladostaši slavili s 3:2, a premda je Matoković donio 27 poena Mladosti, još su trojica imala iznad deset poena - Vanegas, Rupert, Šuker.

- To daje jednu određenu neizvjesnost u našem napadu. Oke, jedan pojedinac ima više poena, ali tu smo utakmicu igrali timski. Tu smo pokazali da loše stvari možemo okrenuti na dobro.

Trenutno je drugi stranac u ekipi, a ukupno treći Kolumbijac u redovima Mladosti u samo dvije i pol godine. Osim spomenutog Polcholpeka, u klubu je bio Andres Filip Ruiz koji je tragično preminuo prošloga ljeta.

- Poznavao sam ga od malena! Mjesec dana prije toga osvojili smo turnir u Kolumbiji. Bio mi je više od prijatelja, poput brata. Njegova smrt nas je baš pogodila.

Premda slovi kao zvučno pojačanje, kaže kako se ne osjeća kao zvjezda.

- Znam da se od mene nešto očekuje. Imam iskustva u odbojci i to želim dati momčadi. U ove tri utakmice imao sam dobre igre, ali znam da mogu još napredovati, uklopiti se u ekipu i pokazati svoje pravo lice.

Donedavno je bio kapetan kolumbijske reprezentacije. Međutim, situacija u odbojkaškom savezu nije 'bajna', a s prošlog izbornikova popisa je otpao.

- To je sve stvar politike - reče razočarano.

- Inače, u Kolumbiji ne postoji profesionalna liga nego se jednom godišnje održi turnir koji traje tjedan dana. Ističu se dva odbojkaška kluba koja daju najviše dobrih odbojkaša, od kojih je jedan iz mog rodnog Medellina. Mi smo prošlo ljeto osvojili taj turnir i ja sam bio najbolji igrač na svojoj poziciji i MVP turnira. Nakon toga više nisam dobio poziv u reprezentaciju, a zanimljivo je da je izbornik inače trener momčadi koju smo pobjedili u finalu. Upravo zbog neorganiziranosti Saveza mnogi odbojkaši koji žele uspjeti moraju otići u inozemstvo. No, ni to ponekad nije dovoljno jer te izvan odbojkaških krugova nitko ne poznaje, najviše se fokusira na nogomet.

Premda situacija s odbojkom nije dobra, Vanegas ističe kako je situacija sa zemljom napredovala. Kolumbija više nije zemlja nasilja, narko kartela ni nekog oblika kriminala. U nju se jednog dana želi vratiti, ali ne bez barem jednog trofeja u dresu Mladosti.

Želiš prvi znati vijesti o Hajduku?

SD Hajduk
Naslovnica Ostalo